NEŠTO SE ČUDNO DOGAĐA S TOBOM

Posted by Pas at 08/07/2010

Mogu li ljudi, koji su umrli nasilnom smrću, ili koji su ubijeni, ili preminuli pod nerazjašnjenim okolnostima, koji su nestali netragom i nikad ih nisu našli – javiti se sa onoga svijeta tražeći pomoć od živih, navodeći ih na tragove do ubojica, javiti se preko nekoga – nekome, ili direktno toj osobi, dok se to ne razriješi ili otkrije – i uputiti ih za pomoć.
Može li ljudski duh učiniti takovo što?
Koga će taj duh za takovo što izabrati i zašto,…nekog medija, osobu koju je volio tokom života ili osobu koja je volila tebe – tog duha, (neku osobu za života) – iskreno. Umišljamo li si glasove koje čujemo iznutra? Da li su situacije u kojima se neplanirano nađemo – namještene od neke čudne situacije sa druge strane….?
Zašto odjednom ponekad iz čistog mira odemo – tamo, gdje inače ne bi otišli?
Zašto vidimo stvari koje ne razumijemo, ali ih strahovitom brzinom povezujemo u našoj glavi sa logikom koja vodi vidljivim znacima da se nešto neobično događa?
Možemo li vidjeti načas mrtvu osobu kako korača gradom i koja u tisućinki sekundi nestane i niste nakon toga sigurni, da li ste je stvarno vidjeli ili niste – i prepadnete se onako stvarno – iznenadite se – a znate da je nema ….nema je zauvijek.
Ako da – zašto se to događa?
Tko bi vam tako nešto povjerovao,..tko?
Tko ima pravo da vas nazove luđakom ili čovjekom koji ne živi realan život?
Rekli bi da ste vjerovatno ludi, ..da imate halucinacije,…ali prije ih nikada niste imali, kako sad odjednom one su tu,…otkuda? Što možete učiniti vi ili ja u takvom slučaju, tražiti neki čvrsti dokaz da se to sve događa, ali njega nema – a stvari se događaju i dalje, sve bržim tokom punim neobjašnjivih detalja koji se redaju jedan za drugim.
Da li je to dovoljan razlog da bi se počeli pitati, je li sve baš tako kao što piše, ili je netko krivo ispričao priču koja je horor.
No, mi smo ziheraši – tražiimo neoboriv dokaz, za nešto apstraktno, što zapravo ne razumijemo.
Ali te stvari ne funkcioniraju na tom nivou, u tom drugom svijetu.Negdje je nestala veza između tijela i duše i tamo sad stoji neka pregrada kroz koju se čuju jasni glasovi – i vide čudne sjene u mraku za koje ne možemo sa sigurnošću reći da su naše vlastite, poput misli su glasni,…. ne postoje – a čuješ ih,…..mislim tako bih mogao razgovarati i sa Paja Patkom u mojoj glavi – ali ne razgovaram…
Zašto?
Zašto, ako sam to sve samo ja ili vi?
Čudno zar ne,… i malo spooky.
Da li je iza nekog – koga nema, ostalo još nešto – neriješeno,…i nalazi se još jedna ili više osoba u opasnosti, iza te naizgled lažne komunikacije – sa nekim koga više nema. Da li je to zaista on – duh koji nezadovoljan luta u međuprostoru između života i druge strane . I dok jedni idu spavati i kažu ,..ma samo to umišljam, koji mi je uopće kurac, ..drugi ne spavaju do jutra i razmišljaju, što da naprave i kuda sve to vodi i zašto….Hoće li sa time dovesti u opasnost svoje najbliže ili se taj nesretni duh brine o načinu da se to ne desi, pa nas upućuje u neke čudne načine i situacije, koje ne razumijemo, ali kasnije dobiju smisao.
Onda se pitate opet,…pa zašto baš ja ?
Pa ima tolko bližih koji bi to trebali riješavati – u glavi naravno.
Što mogu učiniti ja – jedan outsider, koji nemam nikakvih poveznica – ali su mi se počele javljati i pokazivati,… jedna za drugom protiv moje volje.
Ali zašto,….kakve sve to veze ima samnom,…..ja o tome neznam ništa.
Ima ljudi koji su više u tome i kojima je možda više stalo da to riješe – zašto se obraćaš meni.
Zbog ljubavi?
Da li je to zbog ljubavi?
Zato jer sam je volio i to se može samo riješiti samo sa ljubavlju.
Ma čudni su ti duhovi, šta uopće rade i kako to komuniciraju kad slute stvari ,koje su kilometrima daleko, na neoznačenom mjestu, za kojeg neznam ni da postoji, ali ga slutim u sebi kao neko teško breme.
Više nisam siguran ni u što, no ako još jednom se nađem, u takvoj situaciji, početi ću o tome ozbilljno razmišljati,
Treba mi samo još jedna jedina slučajna situacija, koja će mi nedvojbeno reći, da to nije nikakva slučajnost – no da li ću i onda vjerovati, neznam, rađe bih da pođeš spati i zaboraviš sve, znam da se ljutiš i razumijem to, sad je na tebi red,… želim znak koji neću zamjeniti ničim i znati ću da si ti,…. ili me ostavi da živim u miru. Postoji li miran život….?