Glazbena industrija kao i filmska industrija ukljućujući i TV produkciju u znatnim su gubicima posljednjih godina, od kako se je pojavo tkz.”brzi internet”.
Velike brzine sa velikom mogućnošću upload-a i download-a, omogućile su gotovo svakom vlasniku telefomske linije i njihoviom članovima obitelji, da u vrlo kratkom vremenskom roku, od samo nekoliko sati “skinu” sa interneta čitave TV sezone popularnih serija , zatim kompletne diskografije glazbenika , kompletne opuse sa filmovima poznatih glumaca – ili žanrova filmova i sve to za cijenu pretplate, koju plaćaju za internet i koja je na tisuće puta manja od vrijednosti koju su skinuli – tržišne vrijednosti materijala.
Nestankom vinilnih long play ploča kao i singlica, pa i video kazeta pa i audio kazeta i pojavom compact diska tkz. piratstvu se uvelike olakšao “posao”.
Nekad je to išlo puno sporije. Piratstva je bilo uvijek. Nije mu uvijek bio uzrok loš standard građana, prije je više bio praktičnog karaktera, mogao si izabrati kad ti nisu nudili da izabereš.No danas se može birati i kupiti po želji (mix pjesama) ali su sada platforma, tehnologija i materijali dostupni svakome, pa se plaćanje tih usluga uglavnom zbog financijskih problema i pada životnog standarda svodi na osobno piratstvo sa kojim se može baviti i mala beba.
To nekad nije bilo moguće ali ni potebno, jer su se ploče iziuzetno dobro prodavale a to je najbolji pokazatelja pada stamndarda.
Da bi tome stali na kraj, u Velikoj britaniji su osnovali tkz.NET POLICE, internetska ploicija koja surfa forumima i bittorent stranicama kupeći IP adrese te ih forenzičkim nalazima uobličuje u ime vlasnika telefonske linije, kojemu zatim najprije pošalju pismenu opomenu da to ne čini.
U koliko se ovaj ogluši o to, slijedi druga opomena i usporavanje internet veze od strane provajdera (davaoca internet usluge).
Ukoliko i nakon drugog puta ne prestane sa download-om , provajder iskapča preplatnika na neko vrijeme i onemogućava mu pristup internetu.
No ovdje dolazi do sukoba interesa, jer sa time internet provider gubi direktno novac, pa sa tom akcijom oštećuje i samog sebe, noi da stvar bude još bolja ni to nije toliko strašno, jer se taj neostvareni promet zakvači na nečiji tuđi internet promet.To se događa zbog lakog provaljivanja u tuđu internet mrežu, čijim se upadom piratstvo nastavlja, a čovjek koji nijeje kriv ni dužan, dobiva prijavu da je skidao zabranjeni sadržaj kojeg uopće nije skidao niti išta zna o tome.
Uz to dobije ne baš mali internet račun i to za ono što nije skidao i na kraju ono najbitnije – za pravog počinioca se ne zna, a okoristio se je tuđim prometom i sadržajem koga je skinuo sa tuđe internet veze i na tuđi račun.
Tako stoje stvari u Velikoj Britaniji, no kako je u Hrvatskoj i tko o tome vodi računa. Vjerovatno ni neznate što bi vam se dogodilo da vam policija bane u kuću oko pola noći ili 5 sati ujutro sa sudskim nalogom za pretres i zatekne na vašem kompjuteru MP3 muziku, filmove ili slični sadržaj kojeg pokriva zakon o autorskim pravima – NE ZNATE SIGURNO, e pa ja ću vam reći.
Za svaki DC/DVD koji vam pronađu i zaplijene plaćate 1250 kn kazne PO KOMADU!!!!
O piratskom software-u kojeg imate insatliranog ukljućujući MS Windows i MS Office da ni ne pričam, kazna je 200 000 kn ili čak 5 godina zatvora.
Je, kaže moj jedan frend,….da je to tako gotovo 3/4 Hrvatske bi završilo u zatvoru
Je, istina je, bi – samo u zatvoru ili na sudu završe običnio “žrtve” neke akcije, lokalne policije ili koordinirane akcije.
Kad bi policija ušla u svaki stan i kažnjavala za sve nelegalno što pronađu i za što nemate račun,morala bi nakon toga samo razapeti bodljikavu žicu oko Hrvatske – jer bi to bilo jeftinije, nego praviti zatvor za 4 000 000 ljudi (građana Hrvatske), jer budimo iskreni svatko ima barem nešto što je nelegalno u kući ili pak u svom kompjuteru.
To se u našoj zemlji uzima, kao nešto normalno, ono što se zove – po default-u.
!!!!!MP3 MUZIKU U KOMPJUTERU MOŽETE IMATI SAMO AKO STE JU KUPILI ILI AKO IMATE ORIGINALNI CD/DVD
PA STE JE SAMI NARIPALI U MP3 FORMAT!!!!!
U koliko je imate a nemate za nju račun ili originalni izvor, činite kazneno djelo i zaboravite ono o 24 sata pa onda pobrišete to ne piše nigdje u zakonu o zaštiti autorskih djela !
No, ajmo se malo pozabaviti sa nečim drugim, a to je realna šteta ili opravdana šteta – a koja to je zapravo nije.
Evo primjera.
Uzmimo za prvi primjer film Avatar.
Ja film Avatar, ne bih nikada kupio na DVD-u iz tri razloga.
Prvi je što je DVD nekvalitetan medij pa se taj film nakon nekog vremena potroši da ga više ne možeš gledati.
Drugi razlog je što ja nemam novaca da takav DVD kupim, jer imam pametnijih, odnosno prečih stvari gdje bih taj novac investirao, da ne kažem platio neki račun ili kupio hranu.
Treći razlog je, da ne bih ni sa svojom familijom to otišao pogledati u kino, jer bi za taj iznos mogao i kupiti taj DVD u dućanu pa sam na istom.
Dakle ja nisam taj, koji na takve stvari troši novac,znači nisam ni potencijalan kupac a kamo li kupac, jer nisam zainteresiran za to.
Ja sam za to zainteresiran ko i za blatobram od opela koji je netko bacio u smeće.
Nemam Opela pa mi ne treba.
Dakle filmska industrija sa mojim gledanjem ili skidanjem Avatara zapravo nije izgubila ništa.
Ako izvučemo poantu iz ovoga, vidjeti ćemo da je tome glavni razlog NOVAC, kojeg nemamo dovoljnoo za takvu radnju – kupovinu tog filma.
Kad bih zarađivao toliko, da si takve stvari mogu kupiti poput nekog tko zarađuje toliko puno, da kupnjom tog DVD-a nije niti malo oštetio kućni buđet, već mu je to kao da je kupio žvakaću – onda bih si to priušto poput cigareta ili šibica.
Čak i oni koji to umnožavaju i znaju da rade krivično djelo to u 90% slučajeva rade, da bi si osigurali materijalna sredstva koja su im potrebna za normalan život.
Tek je 10% onih, koji to rade -,a ne bi morali, jer su materijalno dobro namireni i od drugih kriminalnih radnji, pa onda organizirano pristupaju piratstvu.
Znači nema nikakve štete, ako to gledaju i skidaju ljudi koji to inače ne bi ni mogli kupiti – jer oni nisu potencijalno tržište.
Kupiti ćeš ono što ti je neophodno, ili ono što želiš i možeš imati.
Nećeš kupiti ono što ne možeš kupiti, a u muzici je to često,. Neki izvođači bi se mogli dobro zamisliti o svojoj popularnosti, jer da nema piratstva i da to nije moguće besplatno skinuti sa interneta (njihovu muziku u MP3 formatu) ne bi prodali niti jedan CD, nitko ne bi ni znao za njih tako da i nije sve baš tako crno kao što izgleda. Ako ste primjetili u zadnje vrijeme kupite novi mobitel i u njemu “dobijete” najnoviji album Gibonia ili nekog drugog domaćeg autora.to je zato jer se nema izbora i glazba ćre se u budućnosti morati prikloniti takvim firmama koje vrše distribuciju audio i video aparata a nosač zvuka i slike biti će prvenstveno na tkz tvrdom disku ili nekom drugom memorijskom modulu. Sve će biti uračunato u cijenu aparata pa će muzičari dobivatoi novac reklamirajući isti aparat i primati procenat od prodate robe kao nadoknadu za svoje glazbeno djelo.
Može li se tkz. piratstvu stati na kraj i što bi se zapravo desilo nakon toga?
-Može !
No mislim da bi rezultati bili poražavajući, kako za glazbenu industriju, tako i za izvođače.
Možda bi živnula prodaja glazbenih koncerata u živo, no sigurno bi se razvio neki novi oblik piratstva, koje bi se mnogo treže nadgledalo od ovog sadašnjeg.
I koliko god to zvučalo glupo, čini mi se da piratstvo u neku ruku ide na ruku i filmskoj industriji i glazbenoj industriji, jer najbolja reklama je preporuka.
Uzmimo ipak u obzir, da se svi ne bave piratstvom i da će uvijek jedan broj ljudi – jedna masa ići u kino, ili kupovati CD/DVD-e i da se to neće drastično mijenjati.
Na kraju krajeva sve to ovisi i svi mi ovisimo o tehnologiji i njenom razvoju.
Onog momenta kada to bude riješeno na hardware-ski način, biti će fizički nemoguće se baviti piratstvom, ili će se ono bar na neko vrijeme drastičnoo smanjiti – ili pak nestati i to dovoljno dugo da se te grane financijski “oporave”.
Ovo je jedan izazov, otvorena platforma, sa koje će se morati nešto poduzeti, a to je;
– ili omogućiti ljudima standard, sa kojem će si to moći priuštiti. Pri tome ne mislim na smanjenje cijena tih medija – već na povećanje primanja (plaća) i standarda ljudi, uz obavezno snižavanje (neopravdano) skupih CD/DVD-a, čija materijalna vrijednost (kao medij za prijenos podataka) je strašno skupa.
(naročito u odnosu na količinu utrošenog materijala za njegovu izradu), a o cijeni software-a ili sadržaja na njemu da ni ne govorim.
-ili će se morati “izmisliti” neki novi način distribucije podataka koje će biti kodirane i omogućene za slušanje/gledanje isključivo kupcu koju je tu robu platio.
i bez čije dozvole ili prisutnosti gledanje slušanje neće biti moguće.
To mi sliči na totalitarni sistem iz Orwelove 1984 i kako se stvari odvijaju, sve više mi je to počelo sličiti na Matrix i na orwel-ovu1984.
A to je jako velika pizdarija.
chat wih me
