NIBIRU PLANETA KOJA JE POHARALA VAŠE MISLI

Ja sam živio baš kao i vi, naši se životi nisu praktički razlikovali mnogo ili jako bitno. Generaliziram, ali recimo da je tako,…a onda jednoga dana negdje sam nešto pročitao o famoznom planetu X, koji je popularniji i poznatiji pod nazivom NIBIRU. Naravno, nisam isprva na to obraćao suviše pažnje na tu temu, no igrom slučaja, ta se je tema počela provlačiti na čudan način kroz moje interese na internetu sa jednom sličnomm “nepostojećom pojavom” zbog koje su ljudi ismijavani godinama, a radi se o UFO tematici. Zatim sam uočio da u tim podacima ima i suviše slučajnosti i događanja da bi tako nešto moglo biti plod nečije mašte, jer morati ćete priznati da netko može izmisliti pojavu letećeg tanjura u kontekstu prostranosti svemira – pa bi to bilo beznačajno – ali vidljivo barem povremeno, ali praktički nedokazivo, ..ali da netko izmisli planetu četiri puta veću od Jupitera koja ima vlastito sunce i oko koje orbitira 7 planeta veličine zemlje – e pa to bi bilo malo previše bezobrazno i drsko da ne kažem glupo, a ljudi koji bi u to vjerovali, bili bi stvarno jako primitivni i glupi.
Iz znanstvenih krugova je ta nepodopština odlučno negirana, a NASA je izdala službeno priopćenje da planet X ne postoji.
Nitko ga nije vidio, slikao, primjetio niti osjetio.
On zapravo ne postoji.
I to službeno.
Ali, čekaj, vratimo se malo unatrag do 1983 godine, kad su tri tnanstvenika iz NASAe objavila njegovo potojanje i to je zabilježeno u dnevnom tisku. Zatim čudnim okolnostima ta tri znastvenika koja su to otkrila umiru ili pogibaju u vrlo kratkom roku i to sva trojca.
I tu priča službeno završava- dalje je sve naravno već pogađate – TEORIJA ZAVJERE.
U početku kad sam saznao posljedice prolaska planeta X kroz sunčev sistem, bio sam izuzetno uznemiren i preplašen, naročito kad sam saznao da će bogate pizde imati od toga zaklon i prijevremeno obaviještenje – a ostali će najebati kao mladi majmuni.
Moram priznati da je pismo Norveškog ministra najviše utjecalo na mene. U tom pismu bila je jedna klauzula koja mi je otvorila oči a koja je rekla ,…da skloništa moraju biti gotova prije 2011 godine. Pomislio sam zašto pobogu prije 2011 ako je sranje 21.12.2012.
To je bio zub za koji sam se jako zakvačio.To mi je dalo naznaku da će 2011 godina biti prekretnica u svemu.
Počeo sam razmišljati iz više aspekata o tom događaju i čim sam više o tome razmišljao i počeo o tome pisati , prestao sam to sagledavati kao nešto negativno i počeo uviđati pozetivne aspekte te destrukcije. Najvažnije je to da u cijeloj toj priči sebe i svoje nisam vidio kao nikakve žrtve, već vidim jasno preživljavanje bez obzira koliko velik taj tsunami bio.
Počeo sam razmišljati o smislu našeg boravka na zemlji, o našim stečenim dobrima tokom života, o stečenim vještinama, o svemu što sam radio tokom života i počeo nalaziti u svemu povezani smisao upravo sa tim događajem, jer ništa nije odstupalo niti milimetar od noga što će mi u takvom životu zatrebati. Jasno se sjećam svoga djetinstva i djeda sa kojim sam svaki dan išao u šumu, pio vodu sa izvora. zapamtio sam kako sam kao mali dečkić obožavao šumu, ali i kasnije. Počeo sam vidjeti sav besmisao života kojeg vodimo na zemlji, kao da mi se je otvorila neka komora koja mi je bila čitavo vrijeme uz moju garsonjeru od nekoliko kvadrata, a komora je bila ogromna i prazna ali smisaona.
Nakon što sam počeo pisati na blogu o toj temi stekao sam mnogo poznanstva tako da je NIBIRU postao ključ za otkrivanje ljudi koje misle i osjećaju život poput mene, a koje nikada nisam ni sreo ni vidio.Bili su raštrkani posvuda od zaseoka do velegradova. Počeo sam primati mailove koji su sadržajem izgledali, kao da ih je pisala jedna te ista osoba.To mi je dalo znak da se tu nešto ipak dešava. Kako možemo imati takvu sinhronizaciju mišljenja tako raštrkani posvuda potpuno sami u okolini u kojoj nitko ni kurca ne shvaća, …nije li to malo prevelika slučajnost. Da bih se uvjerio da je to istina počeo sam provoditi vrlo oprezno i nenametljivo istraživanje. Pitao bih ljude da li su čuli za ovaj planet koji je ušao u Sunčev sistem Planet X ili Nibiru ili Elenine, od 100 ljudi samo ih je dvoje čulo za taj termin. Tog momenta skužio sam da je Nibiru super čuvana tajna koja je uspjela ostati super tajna od 1930 godine. Planet X otkriven je javno 1930 godine i tada se je o njemu raspravljalo među astronomima poput današnje rasprave u  nekom kafiću javno o nekoj utakmici između Dinama i Hajduka. Tako je bilo sve do 1950 godine kad su te rasprave postepeno utihnule uspostavom i otvaranjem agencije NASA. Onda je NASA to zatrla. Ne znajući (vjerovatno za tu super tajnu) tri NASA-ina znanstvenika dirnula su teleskopom u zabranjenu zonu, NASA je vjerovatno ostala zatečena njihovim pronalaskom te ih je pustila da objave pronalazak Planeta X, a zatim ih vješto eutanizirala kao i njihov rad, naravno nastavljajući promatrati stvar.
Uzmemo li uobzir ovo što sam napisao vrlo je lako zaključiti da je nekakva sila ili ako baš hoćete bog ili stvoritelj postavio stvari tako, da baš ne idu kako ih je jedna strana zamislila. Pojavili su se trubači koji su počeli buditi ljude i još uvijek imaginaran planet koji je u našim mislima prisutan, a oku nevidljiv, koji je počeo u našim glavama postavljati logička pitanja te okretati logiku i smisao života na baze i platforme koji su ispravni i nematerijalni. Tog dana naš se je život i njegov smisao pokrenuo u našim glavama. Počeo sam se smijati sistemu i NASA-i koja je ne mogavši više sakrivati vidljive činjenice na nebu izmislila ELENIN. Sve što se izmisli može se i poništiti novim izmišljanjima. Može se sa time različito manipulirati. Npr. To je kao da vi kopate u vašem stanu,  a vašem susjedu na katu kažete da je to zbog vlaka koji prolazi uz kuću, i počnete kopati uvjek kad prolazi vlak. Ako susjed posumnja i pokuca vam na vrata, vi mu uvijek ljubazno možete pokazati stan koji je savršeno uredan i čist u kojem nema prašine, pokazujući mu sve prostorije u kojima se ništa ne radi , a na kraju mu kažete a tamo je špajza koja ima metar puta metar – a tko išta radi u špajzi,..jel tako. No upravo se u špazi kopa i gradi ogromna hala.
To je već toliko smiješno da pratim i svakog dana očekujem novi biser službene NASA-e i suze mi teku od smjeha. No ima ljudi koji to puše i situaciju sa Nibiru ne gledaju nimalo pozetivno, te ga negiraju tako potiskujući svoj sopstverni strah, jer su toliko vezani za taj sistem i materijalni
svijet, monetarni svijet u kojima egzistiraju kao nešto i netko i gubitkom tog svijeta postaju NIŠTA, jer sav svoj svijet grade na imetku i prestižu u društvu.
Na ignoraciji i nebrizi za društvo u cijelini..
Kad tako sagledate stvari NIBIRU postaje planeta koja luta mozgovima ljudi i sasvim je više bespotrebno raspravljati o njoj postoji li ona fizički ili ne, jer je polučila rezultate sukobivši nas sa samima sobom i strahom kojeg imamo od takvog događaja. Jasno su postavljeni aspekti zaraženih robova materijalnog svijeta i onog koji se je mentalno odvojio od tog svijeta. Tako Destroyer zapravo uništava ljude, a da još nije se ni pojavio na obzoru, kakv fenomen kolektivne svijesti. Oduvijek sam toj temi pristupao sa duhovne strane, jer su me zanimale posljedice čoveka u tome kao susret sa samim sobom, a posljedice će osjetiti i nastati samo u materijalnom svijetu – a ne u duhovnom. Zato su ljudi u panici – ja nisam. Ja točno imam sliku svog opstanka u glavi i vidim točno mjesto gdje stojim i vidim se kao spašenog. Vidim to mjesto jasno u prirodi ali neznam gdje se to točno nalazi. Mogao bih ga savršeno nacrtati vidim cijelu situaciju.
Ako zamislimo prelazak u 5 D kao san i postojanje jednog drugog svijeta dok smo fizički u ovom našem prvom (a sve je stvarno – samo više nema buđenja i vraćanja natrag u krutu stvarnost) onda znamo daje to moguće jer u snu se događaju stvari i mi sudjelujemo u njima.
O ne, ovaj članak nije negiranje postojanja NIBIRU-a , ja u postojanje tog planeta nikad nisam sumnjao, a najviše nade  da on postoji mi je upravo davala NASA. Kažu da smo mi koji sada ovdje živimo veliki avanturisti i da smo izabrali ovaj drastični trenutak ove vremenske epohe da živimo u njoj i sudjelujemo u zatvaranju velikog cirkusa. Mene ne brine dolazak NIBIRU-a, mene bi eventualno zabrinuo nedolazak NIBIRU-a, ali ne zato jer bi se netko samnom sprdao po internetu, i po forumima , već zbog toga što ovaj svijet koji smo izgradili više ne možemo promjeniti i srušiti, najme netko je na 20 katu potegao ljestve gore i skinuo skelu. Ostali smo na tlu bespomoćno gledajući u visoki neboder sa koga pišaju i seru po nama i mi bi sa time trebali biti zadovoljni. Neki su se već tako navikli na jedenje  govana da jedva čekaju novu porciju. Oni na 20 -tom katu vide iz daljine ogromnu kuglu koja se kotrlja prema njima i ide pravo na neboder, no oni partijaju i dalje pjevaju i žderu praveći da je sve u redu, a ovi ispod čekaju da se ovi poseru pa da se najedu, ne sumnjajući ništa – jer njima je govno najvažnije u toj priči.
Tako je NIBIRU postao i mentalna projekcija koja nas je promjenila i prije svog dolasaka! Ako se ne daj bože ništa ne desi, meni će u glavi ostati produkt mog razmišljanja i stava prema mojem i našim životima. Oni koji nisu o tome razmišljali – njima neće ostati ništa, osim njihove materijalne imovine i one situacije u kojoj im to može nestati za samo 3-4 minute,..a onda nemaš više baš ništa,.. ni duhovno ni materijalno.Gledaš hrpu betona željeza i stvari namještaja prašnjavih automobila na kojim stoje rasvjetni stupovi i okolna drveća , u najboljem slučaju ako je noć,  na tebi su ostale gaće,… ako si to preživio. Gledaš tupo pred sebe i kažeš – kako sad to, …pa maloprije je sve bilo u redu…