NOVINARI

Što reći o profesiji novinara, … ajmo ovako običnim riječnikom s ceste ; dakle to su ljudi koji pišu za neke novinare.pomoću njih , odnosno putem njihovih zapisa doznajemo što se zbiva i oni u neku ruku kreiraju kolektivnu svijest ili sadašnjicu u području (državi) u i kojoj živimo.
Dakle da bi netko, u Zagrebu saznao što se dešava u Rijeci on kupi nekakve novine, lokalne ili nacionalne.Onog momenta kad otvorimo novine počinjemo stvarati sliku onoga što čitamo.Netočna informacija može dovesti do konflikta (i to ozbiljnih) među ljudima.dakle novinar , kao takav trebao bi biti objektivan- čim više, zatim neutralan i na kraju morao bi znati to dobro napisati u nekakvom članku kojeg piše. Ali, dobro… pa nismo baš roboti..uvijek je tu prisutna osobnost jednog čovjeka  no ona mora biti prepoznatljiva, mora biti minimalna  ali poput otiska prstiju i mora mu biti oproštena ili prihvatljiva.Da, oproštena jer ako neko navija npr. za neku partiju (političku naravno) onda pisanje o politici ne može biti objektivno,  može biti objektivno jedino uzimajući u obzir i dobre i loše strane onoga o čemu se piše, iako na kraju novinar može izraziti  i svoje  privatno mišljenje na to ima pravo – kao čovjek, ali to onda mora napisati tako da to bude prepoznatljivo i ne dovodi u sumnju ukupni zaključak.
No, kad se desi da to nije tako , onda su čitatelji žrtve opasne i namjerne manipulacije.Takve se novinare čita između redaka (npr.Nenad Ivanković, pa onda onaj Ivkošić itd) To su novinari koji to zapravo i nisu jer su suviše subjektivni ili pak potpuno subjektivni.Upotrebljavanje novina u privatne svrhe pod okriljem davanja objektivnih informacija je zloupotreba službenog položaja, mobing, pa na kraju i kriminalno djelo ukoliko se s tim stječe materijalna dobit na štetu trećeg lica, kojemu je ona uskraćena.Instrumenti takvog djelovanja su obično u lokalnim listovima poput omladinskog lista Val koji je srećom ugašen na dobrobit lokalnog stanovništva jer jer postao glasilo Grupe Paraf, Termita , Dragana  Ogurlića, Bojana Mušćeta( koji je zbrisao u Zagreb) zatim Gorana Lisice ( koji je zbrisao u Sloveniju) pa i drugih danas već rubnih igrača u novinarstvu koji više niti ne pišu jer nemaju o čemu pisati dok se opet potonji ne pojave, na sceni.
Maskiranje

Maskiranje ću nazvati oblik ili način pisanja određenih članaka kako bi se prikrio pravi razlog pisanja o nekoj temi, Dakle članak je usmjeren samo na to da bi se izdigla određena grupacija ljudi ili osoba ili jedne osobe ili događaja na taj način da se unutra udrobi tkz. objektivna ili proširena slika događaja koji uglavnom završvaju podizanjem u nebo aktualnog (njihovog) kućnog ljubimca (Para Fifi).
Drugi oblik maskiranja je prikrivanje od sumnje u novinara koji to piše, na taj način da se novinar (isti novinar) potpisuje pseudonimom za kojeg šira javnost nezna npr. Goran Lisica  alias Mario Andretti alias Goran Ušljebrka.
Treći oblik je umrežavanje novinara na nacionalnom i lokalnom nivou po sistemu ja ću tvoje dizat u nebo, a ti ćeš moje.dakle jedan drugome pišu hvalospjeve o vlastitim pulenima.Npr. Polet, Darko Glavan, Dražen Vrdoljak , Ante batinović( trotakt projekt)
Ili lokalni nivo  Ivan Molek , Ogurlić, Mušćet, Fox.
Čitatelji koji su praktične žrtve tih članaka , a i radio emisija – pojma nemaju o toj mreži koja funkcionira gotovo savršeno.Tek manja grupa  pojedinaca koji su i direktni akteri znaju pravu istinu.Masa koja to čita i sluša prihvaća ponuđenu opciju  vjerujući u objektivnost već spomenutih novinara – da je to baš tako, kad o tome pišu novine, radio i na kraju TV.
Sjećam se napisa Bojana Mušćeta gdje je Opatijsku rock scenu nazvao HOTEL WAVE aludirajući da mi sviramo muziku po terasama obližnjih hotela ala Mišo kovač i sl. Imam taj članak kao i sve druge pa ću vam ga prezentirati.Samo,  pametni Bojane – Hrvatski Dlanovniče jesi li tu mislio i na Elvisa Stanića kad si o tome pisao što mu danas ne napišeš da svira Hotel wave i imaš li ti uopće savjest,jer mozga nemaš kad pišeš takve recenzije .Sakrio si se u Zagreb i sad izigravaš
STRRUČNJAKA  za dlanovnike i kompjuterrske komponente i urređaje (nije štamparska greška)  a neznaš ni reć slovo R. I onda radiš recenziju Miše Kovača i od toga živiš zar ne? (pročitaj samo tu recenziju).
Ja bih se pokrio debelim betonom  po glavi i stavio dlanovnik (znaš već kamo) i više ne bih izlazio iz te rupe. Ali ljudi kao ti nemaju obraz ni ponos, jednostavno kad zaseru na jednom mjestu , presele se pa seru na drugom mjestu.Riga mi se od takvih faca.

Kako su došli – tako su i nestali preko noći. Dočepali su se vodstva Omladinskog lista Val koji je na kraju i riknuo, a šta ste očekivali, više niste imali o čemu pisati nije više bilo ni parafa, ni Termita, ni Idejnih nemira, ni Istočnog Izlaza i list se je ugasio. Niste više imali o čemu srat. Znam reći ćete da nije više bilo novaca, pa nije nitko lud financirati takve pizdarije u privatnom aranžmanu.Sva sreća da postoji kraj.

Sjećam se Darka Bjelobabe koji je pisao za Val jedno vrijeme,koji je sponzorirao Tadaimu (TADAIMA) gdje je pjevala Meri Trošelj. On je sve to znao često smo pričali o tome , no on je za razliku od drugih bio mnogo objektivniji. I nije volilo Foxa &Co.- hm.. tko zna zašto.Što je on sve znao ostat će mi velika tajna , osim ako se jednog dana ne sretnemo pa mi se ispovijedi.No mislim da neću čuti ništa novog.
Dakle sve novine i emisije tog vremena na lokalnoj i nacionalnoj razini bile su u rukama ljudi koji su nekog zastupali Koraljko Pasarić (Xenija ,Grad, Termiti) Fox (Paraf, , Let 3, Umjetnici ulice, Mrtvi Kanal, Grč itd) Ivan Molek (istočni Izlaz , Idejni nemiri) Darko Bjelobaba ( Tadaima)  Bojan Mušćet i Dragan Ogurlić ( sve što im je Fox ostavio jer nije stigao o tome pisat jer je bio prebukiran.)
Sve te članke ćete moći ubrzo pročitati na mojoj Web stranici.

I na kraju čemu je to sve urodilo. Masu Riječkih bendova koji su u to vrijeme dobro i napredno funkcionirali,  zbog medijske blokade jednostavno su se ugasili, ali ne samo zbog medijske blokade ,već i zbog toga što su sva mjesta gdje se je sviralo zauzeli tkz.punkeri iliti Riječki novovalci. Budite sigurni da grupa Rađanje ne bi bila radila koncert sa Mrtvim kanalom ili sličnim bendovima , a niti Anonymus, niti Ery, niti Naša Stvar niti jedan band koji je u ono vrijeme funkcionirao i imao svoje autorske pjesame.
Shvatili su da to više na taj način nema smisla održavati i povukli su se u svoje domove.
To se zove ubistvo Ri Rock scene,  a te posljedice se osjete i danas kad praktično nema tkz srednje struje ili nekakve osnove iz koje bi se razvile kvalitetne i zanimljive grupe sa zavidnim glazbenim umijećem Visoki nivo samokritike i kritike okoline (zahtijevne Riječke publike) bili su glavni aduti nekadašnje Ri Rock scene.
Da li će se ponovo “roditi” nešto kvalitetno i dobro i da li će opet biti ugušeno za račun nekih trećih to je pitanje koje ću ostaviti vama , dragi posjetioci mog bloga.