Ovo namjerno nisam htio napisati, baš onoga dana kada je “održana” norijada u HR.Ja živim u Rijeci, pa prema tome, ne mogu pisati o onome, što se dešava u nekim drugim gradovima, za vrijeme norijade.To možete učiniti vi u komentarima ispod ovoga posta.
Ja ću se za to vrijeme vratiti malo unatrag, kad norijade kao takve nije bilo, već smo mi običnim flomasterima pošarali majce (ne majice) i košulje,torbe ,face i ruke i leđa i pri tome popilo veću količinu vina ,pive, ili nekog drugog žestokog alkoholnog pića i to najćešće,Kruškovca.
Kruškovac je tradicionalno kao takav, uvijek pripadao ženskom spolu, koji se je dobro, toga nasrao, a zatim beskonačno ispovraćao do zelenila. Hrabriji bi obučeni skočili u Riječinu ili more i tu je sve završilo uz poneku akustičnu gitaru ili najboljem slučaju neki ili nečiji kazetar koji to naravno nije preživio.Standard.
No već godinama unazad, maturalci čine po meni jedno neoprostivo zlo, koje je kao simbol, ali i zbilja prisutno u našim životima.
Brašno.
Brašno je simbol gladi odnosno obilja, ono manifestira onaj minimalan činbenik, da bi jedan narod ili nacija mogla preživjeti, u nekakvim teškim vremenima, kao što je rat, ekonomska kriza , potres ili suša. Po rezervama brašna, se važe čvrstoća jedne države.I dok je već godinama veliki dio stanovništva (kojeg mi i rijetko srećemo na cesti) gladna kruha i drugih osnovnih živežnih namjernica – naš maturanti prosipaju na stotine tona brašna od kojeg se radi – KRUH.
Onaj kruh kojeg jedemo svaki dan. Kojeg sada imamo i ne razmišljamo da ga jednostavno za dva dane sasvim iznenada – nestane.
Kakva je to oholost i bezobzirnost mladih ljudi, koji su tek završili svoje srednje školovanje, ne položivši još čak ni maturu – i koja ih još tek čeka.
Gomila bezkarakternih likova kome su važniji mobiteli i bonovi od jednog pišljivog brašna kojeg (by the way) ima na policama na pretek.
Ko ih je to naučio?
Da li oni profesori u školi razmišljaju o poruci, koju šalju ti mladi ljudi dalje – slijedećoj i slijedećoj generaciji maturanata?
Kakve su to vrijednosti i tko je tu zakazao?
I dok svi upiru prstom, u alkohol, u drogu, u pušenje – koji će kod nekih biti jednodnevni izlet u pijanstvo i povraćanje – prosipanje brašna nitko ni ne spominje.
To je nešto kao sasvim prihvatljivo i normalno – E PA NIJE!!!
Jer,
stanovništvu slabog imovnog stanja, nije do droge ili pušenja ili litre kruškovca , ali do brašna – je, vjerujte mi na riječ. Jede se iz koševa za smeće, svakodnevno.Supruga mi je već par puta dala znak gurnući me lagano laktom, u moju ruku, da pogledam u tom smjeru i nisam mogao vjerovati što sam vidio – da neki Riječani sasvim lijepo obučeni – jedu iz koša za smeće, kad ih nitko ne vidi ili pak spremajući odbačeni kifl nekog riječkog srednjoškolca – posakriveć u džep za kasnije.
Brašno.
Što vam prvo padne na pamet kad netko kaže brašno?
– KRUH – tako je , kruh.
Ne padne vam na pamet Eurosuper 95, ali niti kapučino.
Brašno simbolizira kruh. Bacati kruh nije lijepo.
Nije niti poučno.
Nadam se, da će toj umjetno stvorenoj atmosferi i lažnoj tradiciji, netko razuman i utjecajan stati na kraj dogodine.
Nadam se isto tako, da će sudionici tog nonsense perfomansa, dobro razmisliti o onome što su s time rekli drugima – o sebi.
Možda bi najbolji efekt bio, da im ta kila brašna, pofali na duže vrijeme u životu – kako bi ga znali cijeniti,
i život i brašno.
chat wih me
