Petak, nema previše ljudi vani, iako je slijedećeg dana subota i neradni je dan – bar za mlade ljude i školarce.Čovjek bi očekivao gužvu po lokalnim riječkim okupljalištima , parkovima, parkiralištima . Supruga i ja šećemo gradom oko 22 h. Odjednom na Korzu čujem, netko je glasno pustio muziku u kafiću ili kod kuće, sa širom otvorenim prozorima. Čuje se klasičan blues i rock. Ništa neobično, da ne bih bio na Korzu, gdje se uglavnom nalaze šminkerski kafići u kojima se eventualno sluša Radio Rijeka ili neka muzika sa popularnih domaćih ili stranih cd-a. Nakon nekog vremena (nakon što nisam mogao locirati od kuda muzika dolazi), skužio sam po bubnju i po bass gitari da se radi o živoj svirci, no još uvijek sam bio skeptičan, jer takvu živu svirku u Rijeci nisam čuo GODINAMA!!!
Druga pomisao je bila da se radi o snimku neke poznate blues-rock grupe, no iz zvučnika je upravo dopirao J.J.Cale-ov COCAINE poznatiji po izvedbi Erica Claptona.Vokal se je vrlo slabo, odnosno nikako čuo – pa sam pomislio da netko svira samo instrumentalno ili da se radi o karaokama, jer nemaju vokalistu. Zatim je uslijedio I shot the sheriff Boba Marleya isto poznatija kompozicija u izvedbi Erica Claptona. Konačno sam locirao izvor svirke koje se je upravo dešavala uživo na krovu Robne kuće Korzo, gdje je nedavno opet u “pogonu” kafić koji je godinama bio zatvoren. To je natkrivena terasa sa manjim unutarnjim kafićem pod krovom. da bi došli do cilja morate doći iza zgrade Grada Rijeke na Korzu, a tamo se dolazi kroz prolaz ispod Radija Rijeke. U kafić morate ići liftom i gore i dolje. To je jedini minus ovog mjesta, jer za odlazak u kafić i odlazak iz njega morate čekati lift. Riječki trio JED’S BECKER GROUP (gitara bubanj i bass gitara) zvuče perfektno, počevši od zvuka, načina sviranja pa do repertoara koji obuhvaća njihove autorske kompozicje pa do klasičnih rock standarda. Izvrstan gitarista koji pika tonove na pravom mjestu na gitari i tehnički i muzički potkovan sa odličnim šmekom za tu vrstu muzike, ostavio me je naprosto nepomičnog 15-tak minuta koliko sam poslušao kraj njihovog nastupa kojeg su produžili za sat vremena. Kafić totalno pun do zadnjeg mjesta, odličan ambijent i poluotvorena terasa sa grijanjem odlična rasvjeta za takav ugođaj. Kad netko zna posao onda ga zna, čuješ sa dva kilometra kad netko zna svirati i kad to dobro zna koristiti. S obziromda se radi o samo klasičnom triju gdje se ponekad zna napraviti rupa u zvuku zbog lošeg muziciranja – ovdje u ovom slučaju to nije bilo u pitanju. No ono najvažnije je što je svirka bila jako zvučno ugodna i nije bila glasna ni nametljiva. Iako sam prestao svirati pred gotovo tri godine, vjerujte mi na riječ odmah me je uhvatio gušt da se uhvatim svirke. No ovdje se ne radi o mladim riječkim glazbenicima već o 40 godišnjacima plus ili minus 4 godine razlike među njima. Grupa ili bolje rečeno trio u sastavu guitar, vocal- Emir Grozdanić, zatim bass gitara – Robert Antolić i na bubnjevima – Zlatan Erceg svirati će i slijedeći petak u Rijeci na istom mjestu 5.11.2010 u kafiću iznad robne kuće KORZO. Ovdje ispod poslušajte njihovu kompoziciju sa promotivnog CD-a. Konačno su u Rijeci se sakupili dečki koji nešto znaju otprašiti kako spada i svoje i tuđe stvari- a koji e ne vade na nikakvu alternativu kako bi sakrili svoje neznanje i ne virtuoznost pod maskom nekakvih njihovih stvari – naravno čast iznimkama, ali one su rijetke. Kad nakon ovoga poslušam neke od riječkih poznatih bendova koji su u “điru” suze mi teku – od smijeha, ne od žalosti, jer sam ih odavno prestao žaliti. Koma.
chat wih me
