25.06.1978.
Zašto baš taj dan….pa evo što se je dogodillo tog dana.
U to vrijeme ( tih godina ) skupne svirke bendova i nisu bile tako česte, na ovim područjima.To se je tek počelo dešavati, rađati.Ako uzmemo u obzir da je u to vrijeme jedini “pravi” bend koji je funkcionirao bio Vrijeme i zemlja i da drugog “ozbiljnog” benda nije ni bilo (koji je za sobom ostavio diskografski trag) govori nam zapravo sve.Ostatak diskografije u Rijeci pripadao je grupi 777 ili izvođačima sličnog žanra. Gledajući iz današnje perspektive nije se zapravo ništa ni dešavalo-javno.Jer i Vrijeme i zemlja iskreno govoreći bili su bend koji je levitirao (sa kantaurtorskim pjesmama Nenada Bačića) između nekakvog pop-a festivalske šansone i rocka – što uopće ne osuđujem, već kuriozitetno razmišljam u što bi se to pretvorilo da je opstalo. Bez daljnjega da bi to bila “srednja struja”. Dakle u to vrijeme počele su se polako formirati grupe koje su imale razne ideje , pravce i “idole”- vodilice.Uopće nije za preskočiti pojavu tkz.novog vala i što je on sve za sobom povukao.Razmišljam o hrpi bendova kojima su ti novovalci bili uzor, i ne čudim se što to nisu bili E.Clapton Deep Purple ili ELP, jer kako kaže moj prijatelj Krešimir Sokol za to je vjerovatno potrebno više od 6 minuta – a oni nisu imali toliko vremena. Prije tog datuma bilo je par skupnih koncerata na kojim su nastupili Parafi & Ery (u kazalištu V.C.Emin u Račkoj ulici u Rijeci) , zatim Vrijeme i zemlja, Taurus & Ery (u kavani Hotela Neboder 28.05.1978 na Sušaku) i konačno Ery, Beta Centaury, Prana, 238 (u OK 48 -25.06.1978). Dakle to su bili prvi autorski koncerti bendova koji su u to vrijeme vježbali, ali i nakon toga izašli iz (garaža i podruma) i javno nastupilii nisu imali disklografiju.Tog dana OK 48 bio je drugi put od postojanja (otvaranja ) tako pun da se nije uopće moglo hodat kroz klub, a i ljudi su sjedili na podu uz samu binu , pozornicu ili’ti STAGE (čitaj fonetski). Dok smo svirali bilo je i onoga “kuš’name”. Taj koncert bio je pravi događaj – kako za klub 48, tako i za publiku, kojoj je konačno bilo dostupno za neke male pare pogledati svirku od 4 – 5 sati. Već su postojale horde i klanovi.Dok je Betu bodrila horda frendova i prijatelja, ERY je imao publiku višeg nivoa koja se je uglavnom svodila na lokalnu glazbenu elitu ili aktualne protagoniste, Ri rock scene. ERY je tada već počeo graditi “image” ja sam nastupio sa kožnatim kaubojskim šeširom, rejbankama i bocom mlijeka za koju su svi mislili da je neki čarobni napitak koji me čini takvim vokalom.Čak su i članovi Bete, pali na tu foru i raspitivali se što je još u boci osim mlijeka. Gotovo 90% ljudi mislilo je isto što sam ja shvatio, pa sam bocu (od viskija Highlander napunjenu običnim Alpskim mlijekom iz tetrapaka) počeo nositi i dalje na svirku (koncerte i nastupe) kao nekakav brand ili originalnu foru po kojoj smo bili zapamćeni.Inače ti skupni koncerti imali su slijedeću HIJERAJHIJU.Onaj ko je organizirao koncert imao bi najbolji “timing” nastupa, zatim je na red došla “struka i umijeće” a prvi bi svirali obično neki kojima je to bio prvi javni nastup ili slabi glazbeni profil. Bila je velika svađa iliti rasprava između Bete i Ery ko će kad…no ja sam bio jedan od glavnih pokretača i organizatora koncerta pa smo se nekako i nagodili.Ustvari… nama je bilo svejedno…razlika u svirci bila je – STRAHOVITA. Mi smo znali da smo tamo
već dobrano, umiješani u tok rock scene pa nas je to i dodatno motiviralo.
Jedino tko je tamo stvarno bio još dobar bila je PRANA akustičarski duo u sastavu
Krešimir Sokol (12 žičana akustična gitara) i Mirko Zrinšćak (udraljke konge) i Mirko Stanić (saxophone) – koji je danas doktor ortoped u Lovranskoj bolnici.
Znam da to izgleda naivno (ak.gitara i konge i saxophone), ali vjerujte mi na riječ – da te večeri nitko od publike pa ni nas “električara” nije zatvorio usta slušajući njihovu (Krešinu) kompoziciju ZMIJE koja je trajala jedno 12 minuta i koja je iz laganog i tihog uvoda prerasla u pravi trans.Mješavina neke istočnjačke muzike pomiješana jazom i rockom. Beta je bila uobičajena (meni dosadna). Grupa 238 bila nam je simpatična i smiješna , naročito zbog gitariste (Damir Zima- Winter) koji je imao Vox el. gitaru iz 60-tih godina u obliku vesla (pagaje).Svirali su svoje pjesme u stilu grupe Status Quo koji su im bili idoli i smjernica. Mislim, a mogao bih reći i sa sigurnošću da je taj koncert u Opatijskom Klubu OK 48 bio svojevrsna prekretnica u događanjima slijedećih mjeseci pa i godina.Zašto?
Zato sto je iznad kluba ok48 bila gimnazija i hotelijerska škola, hoteljerski fakultet, dakle jedno različito područje uzrasta koji su tu dolazili iz cijele Jugoslavije i regije
i koji su sa sobom to odnijeli negdje van Opatije , kako pričom tako i praksom.
Mnoge je taj koncert potaknuo na osnivanje bendova i početka muziciranja kako
u bendu tako i samostalno, što sam tek neki dan saznao iz jednog razgovora – sa jednim današnjim protagonistom jedne Riječke rock grupe. Pravilo grada i pravilo horde je bilo slijedeće ili sviraš – ili si u publici i slušaš. Ubrzo je bilo više “muzičara”
nego publike.Na Riječkim ri rockovima bilo je već i po 30-tak bendova pa to pomnožiš puta 4 ili 5 i imaš 150 ljudi na koncertu.Ako uzmemo u obzir da se Ri rock nikada nije održao u nekom velikom prostoru, onda je to pozamašan broj publike oko 30%- što nije za bacit ako se nekoga npr. želi isfućkati..ili prebiti (mene Ri rock 1983 u Domu željezničara – nikad to nisam zaboravio niti Foxu niti hordi ). Samo ih je bog spasio taj dan od mene – jer niko živ ne bi ostao nakon toga. Maznuo bih jednog po jednog -odvojeno-van horde. Što se je zapravo desilo tog dana samo ukratko..Fox je nahuškao Diegota iz mrtvog kanala na mene s time da su me okružili jedno 30 punkera koji su samo čekali svoju priliku da me izmlate – valjda jer dobro pjevam pa im je to smetalo. Danas vidim da sam pametno postupio, jer bih vjerovatno sada ovo pisao iz – zatvora. A njih bi bilo znatno manje.
I ako ovo ne spada u 25.06.1978 spomenuo sam to da ne trošm mjesto na blogu pod naslovom “MOJA LIJEPA SIJEĆANJA 2”, a i štošta bih još mogao napisati.
Onda su počele redovito se održavati skupne svirke najprije miješajući stilove, a zatim sve više uvodeći tkz. izvođače novog vala, s čime se je većina tih bendova jednostavno ugasila.I jednih i drugih – na kraju.
Inače sviralo se je svugdje, Lovorka Kukanić, Dom Željezničara, Kazalište Viktor Car Emin, Ok 48, Pallach, Circolo -zajednica talijana u Rijeci, Dva Boda, Adriatic (današnji Stereo), mjesna zajednica Turnić, Trsatska dvorana čitaonica, hol dvorane mladosti, kavana hotela Neboder, Dom samoupravljača, Kino Partizan, itd.
Lijepa vremena, prijatelji moji i znanci , glazbenici…sjetite se ih ponekad i vidjeti ćete da nisu bila utrošena uzalud.Naučili smo nešto, bilo nam je lijepo i kvalitetno smo živjeli.Volio bih da i moje dijete ima takvu mladost, ali sad takve gužve nastaju samo kad je promocija nekog novog mobitela ili kad je nešto besplatno…ustvari čak ni onda!
chat wih me
