Govoriti o Riječkoj rock sceni a ne spomenuti zapravo vrlo važnu ili čak najvažniju Opatijsku rock scenu, to bi bilo isto kao govoriti o Yardbirdsima a ne spomenuti Erica Claptona ili obratno.
Dakle sve što je nastalo i li bilo “uspješno” ima veze sa Opatijskom rock scenom.Kad malo bolje razmislim mislim čak da je neki uzrok tome i OK 48 u Opatiji ( ispod hotela Palme).
No, krenimo od samih početaka za koje čak ni ja nemam neke točne podatke, ali znam iz pričanja.
Dakle prije nego što sam ja sreo bend u kojem su svirali Krešimir Sokol (gitara), Periš Božidar (klavijature), Mladen Vičić-Riči (bas) i Edl Mihaljević-Veliki Edi (bubnjevi), postojao je nekakav bend u kojem su vježbali Krešimir Sokol, njegov brat (ako se ne varam ) Paulo Sfezzi (bivši bubnjar Parnog Valjka. U međuvremenu Paulo Sfezzi je otišao u Zagreb i tako je ovaj kraj ostao bez bubnjara (rock).
No da naglasim da je taj trio bio iz Matulja, a ne iz Opatije i bili su većinom susjedi iz zgrade kako to već obično biva.
Dakle sve do 1976 više se nakon toga nije događalo ništa. A po mojoj slobodnoj procjeni taj bend je svirao, znači negdje ’73 ili74 , a Krešo neka me ispravi u komentarima ako sam pogriješio.
Repertoar im se sastojao od muzike Hendrixa , Cream-a i predpostavljam Johnny Wintera.
Vjerovatno su i imali svojih par instrumentalnih stvari.
Timing tog benda je zapravo vrlo zanimljiv, a naročito odlazak Sfezzija u Zagreb, jer da Sfezzi nije otišao u Zagreb -tko zna kako bi se dalje razvijala situacija u Opatiji a i u Rijeci.Najme u Opatiji nije bilo iskusnih bubnjara ili bubnjara uopće osim onih “gažerskih” koji baš nisu bili zainteresirani za sviranje iz gušta.
Sfezzi i ja tako smo se mimoišli za nekih godinu dana, što je bilo i za očekivati s obzirom na tada veliku razliku u godinama ( ja sam 1960 a oni su negdje ’56 ili možda čak ’54-to godište).
To je u ono vrijeme bilo puno, a danas više nije ništa.
Dakle 1975 počeo sam vježbati sa Sokolom i ekipom, a prvi nastup (koncert) smo imali 25.05.1976. u OK 48 za Dan Mladosti.Svirali smo rock standarde, ali i dvije ili tri naše stvari.(blues).Nastavili smo vježbati u OK48 sve do 1978 – kad je u OK48 po sistemu kad može Kostelac možemo i mi u OK 48 “doselila” -Beta Centaury.Ono što je tu bilo dobro je bilo to što je bubnjar grupe Damir Žudić -Lui (Luj) dofurao svoje bubnjeve koje bi nam posuđivao povremeno u zamjenu da im Krešo posudi svoja pojačala.Tako je Krešo koji je imao Aria bas gitaru, Marlboro bas pojačalo, FBT combo gitarsko pojačalo, Framus solo gitaru i Godvin solo gitaru – postao glavni sponzor sa svojom opremom za vježbanje- svima koji su dolazili na probe u OK 48.
Upravi kluba je samo bilo važno da se uskoči sa svirkom kad zatreba – za odmazdu korištenja prostora. Svakog ponedeljka kad klub nije radio DJ Janko Deželić dolazio bi u 5 sati poslijepodne i meni i dečkima otključavao klub, kako bi imali probe ,ali ne samo to ja sam dobio i privilegiju da koristim klubsko ozvučenje i mikrofon koji tada nisam imao.I tu privilegiju sam imao samo-JA!
Janko Deželić je u početku preko kurca dolazio otključavati klub, no ubrzo smo se skompali s njim, a i sviđalo mu se kako pičimo, pa je počeo slušati probe i ostajati na njima, pa čak i popravljati zvuk na ozvučenju :ponekad bi nam pustio i kakvu pjesmu za koju nismo znali kako točno ide.
Za to vrijeme u Opatiji su se počeli muvati neki mladi ljudi pa se ubrzo na našim primjerima počeli osnivati bendovi Flegma Piton koju je vodio Fulvio Bradascia, zatim su se susjedi iz zgrade Maršala tita 238 okupili, Dalibor Tkaček (bas) i Zima zvani Winter (gitara) zatim Fredi (gitara) i bubnjar (ali se ne mogu sad sjetiti kako se zove).Bend su nazvali 238 po broju kuće u kojoj su stanovali.
Dečki su bili fanovi grupe Status Quo pa su i prašili takve stvari , ali imali su i svoje pjesme.Taj bend je djelovao neko vrijeme dosta ozbiljno no s vremenom se ugasio kao i svi drugi.
1978 godine prvi put sam vidio Gorana lisicu.Došao je u OK 48 i sa Jankom Deželićem DJ-om dogovorio svirku Paraf-a.
Iako je tu večer bila subota, i bilo je jako puno ljudi u klubu (krcato da više nije moglo se disat ni hodat) Goran Lisica mi je odmah upao u oči svojim neobičnim izgledom. Imao je dugačku i dosta kovrčavu kosu i lice izduženo poput konja (što se u narodu kaže – konjska faca)
Bez uvrede molim , samo sam rekao kako sam ga doživio vizualno. Ustvari odmah sam pomislio da je muzičar i to neki važniji iz Zagreba možda ili već odkuda..
Čim se je odmaknuo na šank, prišao sam DJ-ju i pitao ga ko je taj frajer.
Onda mi je Janko rekao da će u klubu svirati neki bend i da im je to menađer.
I tako su došli Parafi u OK48. Prepotentni, Kocijančić i društvo valjda misleći da su nekakve zvijezde, hodali su stalno nutra van i paradirali u kožnim jaknama punih ziherica ne komunicirajući ni sa kim .Svirka je počela i završila. Ljudi su umirali od smjeha, a svako tolko je neko viknuo “Ajde Kostelo pokaži dečkima kako se svira” .Toliko o tome.
Jedino što je bilo dobro od svega toga što smo se ja i Elvis dobro nasmijali – ali i još nešto….
Ljeni Parafi nisu odnesli svoju opremu sa sobom kad su otišli nego je ta oprema ostala skoro 15 dana u klubu bez nadzora.Jedini nadzor nad opremom imali smo Elvis Stanić , Robert Župec i ja (ERY) koji smo tu opremu KVALITETNO iskorištavali svakodnevno do zadnje minute.Jako smo bili žalosni kad smo jedno poslijepodne došli, a instrumenata više nije bilo.Bilo je to jedno Randall pojačalo za gitaru koje je imalo psebno glavu a posebno kutiju sa zvučnikom,a bas pojačalo je bilo ili FBT ili u ono vrijeme popularni DAVOLI.Na tim pojačalima smo napravili i snimke koje imam i koje ću staviti nan net pa ćete ih moći čuti.To je ujedno i bila najkorisnija uloga Parafa uopće ako pitate mene…ali i druge.
Kako situacija sa pojačalima i instrumentima nije bila bajna zbog situacije sa uvozom u Yugu znalo se je točno što kruži po Opatiji pa je to izgledalo ovako.
Elvis je imao Steelphone pojačalo za gitaru i Cimar bijelu kopiju stratocastera sa koferom.
Krešo je imao dva pojačala bass gitaru i dvije solo gitare
Lui iz Bete je imao Trova bubnjeve iz robne kuće Korzo (Wow) drama za ono vrijeme
Beta je nešto kasnije i kupila stari FBT razglas na lampe.
Fulvio Bradascia je imao DAVOLI gitarsko pojačalo i Jolana gitaru
Robert Župec je imao Jolana solo gitaru (neznam je li to bila od Fulvia ili njegova)
Mrle je imao crnu Les paul Godwin bass gitaru
Bobo Čatić basista je kupio u ono vrijeme Rudi Čajavec gitarsko pojačalo na kojem sam ja povremeno i pjevao
Zima je imao Wox -ovu gitaru u obliku vesla(pagaje)
Fredi je imao Hangstrom švedsku solo gitaru
Damir Vičić -Riči je kupio potpuno novu Eko solo gitaru sa pragovima od dvije oktave
kasnije je tu gitaru kupio Zoran Mlinar (Makić stariji) brat od Tonija Mlinara koji danas svira bas u grupi FIESTA.
Josip Krošnjak Pepi je imao neke Farfisa orgulje
Petar Hržić imao je Farfisa orgulje, Moog sintesajzer i neko malo pojačalo koje se zvalo Floyd ili tako nekako.
I to bi bilo to- više ili manje.
Onog momenta kad se je zatvorio OK48 ispod Hotela Palme sve se je promjenilo.
Novi prostor koji je klub dobio – bio je ispod kafića Mimoza u Opatiji, ali je bio totalno nefunkcionalan.
To je bilo vrijeme kad su Opatijski muzičari otišli svirati u druge bendove ili ih osnovali .Tako su Josip Krošnjak Pepi i Damir Martinović Mrle napravili TERMITE.
Malden Vičić Riči je otišao svirati gitaru u Parafe u Rijeku nakon što je umro Tica ex gitarista Termita.
Elvis stanić je sa ostatkom grupe Vrijeme i zemlja napravio grupu Linija 32.
Onda je došlo vrijeme kad su svi ali baš svi imali neki bend, u jednom trenutku Opatija je imala 10 bendova.Kad su ljudi vidjeli da je svakom dozvoljeno “svirati” i derati se na mikrofon bez imalo veze bendovi su nicali ni otkuda. najme to je bio najbrži način da nešto pojebeš bez puno truda. skupiš ekipu s ceste, podijeliš uloge u bendu i prijaviš se na RI ROCK i to jer tako hodalo godinama nakon toga. Toliko o kvaliteti RI ROCK-a.Te “bendove” možeš i danas naći na stranicama Ri Rocka pod izvođači-IZVOĐAĆI MY ASS!!!!
Najvažnije od svega je spomenuti, kako je Beta Centaury svirala i vježbala u gornjoj crkvi u Opatiji i već su još u to vrijeme bili šurovali sa popovima.
Kako ih je bilo 6-ero u bendu i svi su imali neku žensku, i dosta prijatelja horda oko njih je bila prilično velika, pa se tu moglo nabrojati oko 40-tak ljudi koji su ih podržavali.Oduvijek je postojala trajna netrpeljivost između grupe ERY i Beta CENTAURY – razlog je bio jednostavan frustracija Bete zbog virtuoznosti i uspjeha ERY-ja.Naravno to se razvuklo i na okolinu – strukturu horde koja ih je podržavala.
To je rezultiralo quorumom koji im je bio dovoljan da glasanjem na skupštini OK48 namjeste svoje igrače koji su preuzeli vodstvo kluba OK48 i doslovno sve uzeli (još i dan danas se kompletna imovina nalazi u njihovom vlasništvu, ploče aparatura, itd.) Tog momenta počela je privatizacija u kojoj ja više nisam smio niti pristupiti ( trajno su mi zabranili pristup u prostorije OK 48) – razlog je bio da sam se popišao na OK 48 i s time sam se popišao na svu omladinu SSOH.To je u to vrijeme lova na vještice dobro upalilo.A što se ustvari desilo.Jednu subotu nakon što smo popili vina i pive itd. nakon zatvaranja kluba smo ostali sjediti ispred kluba. meni se je pišalo i popišao sam se uz zid kluba.Sutradan je Saša Vrhovac izjavio onu poznatu da sam se popišao na SSOH.
Ali tamo se nakon toga slobodno slavito 10.April Dan Ustaša s čiime su se i sami hvalili.
To je bilo doba kad su Fitovci (grupa FIT) došli u Opatiju u srednju školu.I tako dok sam ja sa mojom novom grupom “ŠEVA” bio bez prostora za vježbanje (šteta baš je bend bio dobar) u klubu su svirali i vježbali, Beta, Termiti, Fit,parafi i onda besmislica nad besmislicom.
Cure od dečki koji su svirali u bendovima ( od Mrleta , Pepija, i dvije sestre Simić koje su bile moje susjede u ulici) napravile su bend i tako je nastao CACADOO LOOK.
To je bio još jedan bend koji je vježbao u OK48. Bilo je mjesta za svih osim za one koji nisu iz njihove kompe…..Pa..dobro.
S obzirom da sam ja napravipo novi bend koji se zvao ŠEVA, a u kojem su svirali Vlado Gašparević Gašo, Širola Damir na gitari i Zoran Brdar flauta , Lozar na klavijaturama i Gruda na bubnjevima.Grupa je snimila jedan blues u radio Rijeci-Quo vadis baby 1981 godine i tako trajno ostala zabilježena kao postojeća.Nakon toga nešto sam kratko radio sa grupom KNAP, a onda sam ušao u Spleen blues band. 82/83.Spleen blues band u kojemu su svirali izvrsni muzičari poput Želimira Gržančića na gitari, Idis Turato na basu i Boris Reinić na bubnjevima, svirali su blues standarde tuđih autora.S mojim dolaskom počeli smo raditi neke moje stvari s kojima smo kasnije nastupili i na Ri Rock ’83 godine. Za to vrijeme ja sam napravio nekoliko vrlo značajnih odličnih stvari i to na hrvatskom jeziku (blues stvari) no dečki se baš i nisu snašli u tom kreativnom poslu pa sam svakome ponaosob morao govoriti što i kako da svira, što naravno da im se i nije sviđalo pa smo se razišli, a oni su i dalje pilili blues standarde kao nekoć davno…u stara dobra vremena.
Još smo u nekoliko navrata svirali razne sessione u kombinacijli Sokol-Stanić Gržančić-Turato-Serdarević-Grabušić-Lajbek-Župec – Damir Plecić (koji je i bio ako se ne varam prvi basista Termita prije Mrleta) i naravno ja kao vokal i usne harmonike.Iz Opatije su još iznikli i Šajeta pa onda onaj bend koji je dobro prolazio u Italiji – Transmisija. Zatim ona mala šta je bila na Euroviziji Beni Klaudija, pa zatim i moja sestra Melinda Kostelac, koja je jedno vrijeme pjevala u grupi GIPS i koja iza sebe ima snimljen i izdan CD i na kraju i Elvis Stanić zasebno i još da na kraju skoro ne zaboravim nikako i dečke iz grupe Nož u leđa. Bilo kuda – Opatija svuda.
I sada možemo podijeliti te glazbenike u odnosu sa brojem stanovnika i jedino bi nam bio Zagreb, konkurencija, ali jebi ga njih ima milijon, pa je to glupa usporedba. Dakle Opatijska rock scena nije nikakva margina, već vrlo važan faktor za Hrvatsku muziku općenito. Izgleda da nije taj Opatijski festival bio bez veze sve ove godine.A koja je moja uloga u svemu tome odredite sami .Bio sam iskren do daske 😉
chat wih me
