Iako sam na blogu već pisao o snovima i spavanju ovo što ćete pročitati su neka nova saznanja i zaključci i siguran sam da će vas to zanimati.
San.
Što je to ONO što zovemo SAN ili sanjati?
Gotovo svaki čovjek koga upitate to pitanje sa nesigurnošću će početi objašnjavati nešto što je njemu, ali i velikoj većini, ili skoro pa svima, jedna velika nepoznanica.

Ono što je karakteristično sa SAN je, da dok sanjate, niste opterećeni sa time, da je to vaše ALTERNATIVNO stanje, u kojem se stvari događaju čudnim tokom, pa tako npr. u snu možete letjeti i svijesni ste toga. Razlika između sna i realnog života JAVE je u tome što se naš život odvija u nekakvim granicama i dogmi društva u kojem živimo, dok u snu toga nema, u snu možete imati i seksualni odnos ili uzbuđenje, koje može biti tako intenzivno, da vas probudi i odvede natrag u JAVU, sa čvrstom erekcijom ili jakim ovlaženjem kod žena.

Taj san može biti toliko realan, da kad se probudite u takvom stanju, gotovo da ste primorani masturbiranjem, zadovoljiti do kraja tu situaciju.
Interesantna je i konstatacija da impotentni muškarci ,se bude sa izrazito jakom erekcijom, koja se jako brzo izgubi buđenjem i nestane u potpunosti.

Da li je naš život simulacija?

Što uopće mi stvarno možemo promijeniti na račun konačnog rezultata postignutog u životu?

Da li je sve već unaprijed određeno, a mi samo sprovodimo naredbe, sa nečijeg daljinskog upravljača.

Neki dan sam se probudio i u jednom trenutku nisam znao gdje sam, trebalo mi je nekoliko sekundi, da se sockam i zaključim, da sam spavao i da sam se probudio i da sam u krevetu u Rijeci.

Bio sam dosta zbunjen tom situacijom.
Ali sada prijeđimo na tematiku, koja nije niti malo jednostavna koliko mislite da je.
Sad dobro pročitajte što ću vam napisati.

Desilo vam se je 100 puta da ste legli i niste mogli zaspati.

Ili obratno, legli ste i odmah zaspali.

Krenimo od tog momenta, koji se sastoji od dvije komponente. Zaključili smo da možete ili ne možete zaspati, a to nam pokazuje da postoji ključ za ulazak u snove.
Dakle imamo protokol kojega se držimo i on i nije baš nešto zahtjevan.

Namjestimo se kako nam najviše odgovara, a zatim se opustimo i u nekoliko minuta, prijeđemo na drugu stranu. Tjelo mirno leži, dok VI izlazite iz tjela, u neki drugi život, u kojem sudjelujete svih 24 sata u danu, a da na to niste pomislili. Snovi ili realnost, u kojoj se nađete dok „sanjate“, jednaki su životu kojeg živite, u reali, javi, ali u snu niste limitirani zakonima, koje „poštujete“ u reali. Ponekad sanjate san koji je kao film. Imate incestualne odnose, homoseksualne snove, ponekad sanjate neku osobu, koja vam je u snu majka, ali izgleda potpuno drugačije od vaše majke ili oca, ali vi je OSJEĆATE majkom bez obzira na to.

Ja ponekad sanjam da se tučem, ili da me je netko jako razljutio, ..i onda ga uhvatim za vrat/kragnu i za dupe/hlače, podignem ga ko uteg iznad glave i tresnem sa njim strahovitom snagom u pod ili tlo. Taj san mi se je viša puta dogodio, ili sam se u snu SJETIO, da mogu na taj način ubiti ili ozlijediti čovjeka.

Vratimo se na protokol spavanja.

Ako se radi o protokolu u kojem ulazimo u san/snove, znači li to da mi kao ljudi možemo raznim protokolima obavljati i druge stvari – kao telepatija, koja nam se događa povremeno, nesvjesno, pa se iznenadimo.

Moguće, ali nismo skužili protokol, siguran protokol u kojem možemo ući u stanje telkepatije i svijesno je obavljati. Šta je sa teleportiranjem? Je li ono moguće nekakvim protokolom?

Moram se vratiti na početak i na simulaciju u kojoj živimo, a u kojoj neki ljudi, da poznavanjem nekog protokola, vam vrlo decidirano, ući u vašu budućnost, ali i prošlost.

Takozvana vidovitost, koja je namjerno komercijalizirana kako bi obezvrijedila mogućnost, da vam netko kaže buduće događaje, je dio zataškavanja potencijala ljudi. ili čovjeka kao bića.

Zamislite situaciju kad dođete kod nekoga SAMO INICIJATIIVNO, kod nekog  tko vas ne poznaje, jer ste u nekom razgovoru čuli, kako baba dobro gleda u karte. Dođete kod nje, a ona vam kaže stvari iz prošlosti, da vi ne možete nikako skužiti, na koju foru je to izvukla iz vas.

Dakle govorim o strogo intimnim stvarima, koje ne zna nitko osim vas. Još je zanimljivija vaša budućnost koju uopće ne možete tog momenta shvatiti – dok se ne desi.

Vratimo se u snove,.. i na moment kada sanjate npr. nekakvu avionsku nesreću koju promatrate. Probudite se natočite kavu u šalicu ukopčate radio,ili TV-  a na vijestima avionska nesreća.

Da ne spominjem snove, čiji je sadržaj strogo vezan, za ono što će se dogoditi VAMA, nakon tog sna a sanjali ste to prije nego se je dogodilo.
To može biti moguće jedino tako, ako je budućnost ODREĐENA i iz nekog razloga vam ulazi u snove. Nikakav drugi obrazac ne postoji.
Vratimo se opet u stanje spavanja, u kojem ne koristite svoje tijelo, koje nepomično leži, ali zamisli u nekim slučajevima, vi se pokrećete točno u kretnjama, koje odgovaraju radnji u snu.

Pa tako npr. možete glasno govoriti, pjevati, smijati se ali i plakati. Plač ponekad zbog jakih emocija u snu vas može i probuditi.

Snova se ponekad sjećamo a ponekad ne.

Što je to san i kako bi ga mogli definirati, nakon ovoga što sam nabrojio ili napisao?

Ako povučemo paralelu između ZABRANJENOG, u našoj reali ili nemogućnosti koje imamo, a koje se u snu pojavljuju u pozetivnom a ne zabranjenom obilku, onda bi san bio borba na duhovnoj razini onoga što se događa u snu i javi.

To je razlog zašto ponekad sanjamo „glupo“ bez razumne logike. Ili ,.. činimo stvari koje ne bi činili u javi ali ih činimo. Imamo neke snove koje opetovano sanjamo ali u različitim situacijama i vremenu. Dolazi do sukoba onog što smijete i onog što ne smijete. I onda se probudimo.
E, sad tu dolazi do jednog paradoksa, kako znamo da smo budni i da više ne sanjamo. To znamo zato što izađemo iz protokola sna.

San je vrlo realan, ali ipak kad se probudimo ta realnost je nekako drugačija, iako se u snu uživimo u tu ulogu ili situaciju u kojoj se nalazimo. Npr. često znam sanjati da vozim motor – koje inače u reali ne vozim, onda taj motor mi je posudio neki „frend“ i ja nikako da mu ga vratim i godinama je taj motor kod mene i nitko ga ne traži natrag, istekla je registracija – a ja se i dalje vozim.

Ili snovi vezani uz školu u kojoj tražim gdje je moj razred, razred u kojem sam sa drugim učenicima i ne mogu ga naći, ili imam ispite u školi i kasnim, ili dolazim na njih kad je već sve gotovo, ukljućujući i školu, svi me gledaju i jasno im je da nisam dolazio na nastavu. Ima puno snova, a najgori su mi oni gdje sam negdje na gaži pa su mi ostali instrumenti negdje i ne mogu do njih, i onda imam neki ugovor za koji ne dobivam novac ili ne dolazim na posao i sve je nešto nedefinirano. Užas, prava noćna mora.

Satnica u kojima imamo socijalni život na drugoj strani – nije zanemariva. Traje u prosjeku 8 sati što je trećina jednog dana i za to vrijeme samo sa kratkom stankom između (protokol sna) ulazimo u nastavak života koji se razlikuje od reale. Ono što moram spomenuti je da iako se radi o „duhovnomživotu“ san uopće nihje duhovnog karaktera jer se odvija u nekom fiktivnom materijalnom svijetu koji nema veze sa duhovnim svijetom u kojeg vjerujemo ili ne. Dakle to je spoj , međa materijalnog i duhovnog, .. jer ne možeš umrijeti u snu. Svaki put kada u snu dođeš u situaciju da gineš, npr. padneš u provaliju na stijene, moment udara ili gubitka života pretvara se u mutnu sliku gdje dolazi do buđenja ili prestanka tematike sna, ali još smo uvijek u snu.

Siguran sam da netko zna tajnu o snovima i da je ne dijeli, kao i što nas lažu o svemu pa i našem postanku ili onome što stvarno jesmo.
Navodno- ponavljam NAVODNO, su nekakve vanzemaljske rase koje nadgledaju naš život rekle jednom nekome ,da mi ljudi nismo uopće svijesni svojih enormnih mogućnosti. Teško je i zamisliti što to znači, ali ako postoji protokol za ući u snove i ostaviti tijelo neupotrebljivim, da leži na krevetu dok se odvija dinamična radnja sa istim tijelom, onda postoje protokoli i za druge stvari, koje možda i nisu tako jednostavne, ali postoji protokol, način kao i za sve druge stvari kao što su pripremanje hrane. Samo pogledajte što se događa kad pripremate ručak ili večeru i što na kraju ispadne van iz toga. To je protokol do cilja.

Jedna od varijanti spavanja je, kad legnemo i nikako ne možemo zaspati – odnosno, ne možemo ni na koji način ući u protokol spavanja, iako smo izuzetno umorni. Jednostavno ne možemo pogoditi taj osjećaj za ulaz na drugu stranu, ko da postoji neka barijera koja se ne otvara. Dakle, nije stanje, koje nas vodi u san jednostavno i definirano fizičkim stanjem umora. Ponekad nam misli lete sto na sat i čim više pokušavamo zaspati ,mozak nas još intenzivnije  navodi na razmišljanje ,ili vam u glavi svira neka pjesma, iznova i iznova, bez prestanka u krug.
Ponekad smo gladni, a da toga nismo svijesni niti to ne osjećamo, i onda se ustanemo nešto pojedemo i legnemo i PAF za tri sekunde spavaš. Čista kemija.
Ipak jedna od najkurozitetnijih situacija je, kad smo umorni i na tren zaspimo u fotelji ili kauču, minutu dvije i pri tome sanjamo, a radnja koju smo sanjali je bila puno duža od realnog vremena u kojem se je odvijala u JAVI ili reali. To znači da u snu živimo drugačije vrijeme koje se odvija izuzetno brzo u odnosu na naše vrijeme u reali.