PERCEPCIJA

Zadnjih dana nakon što je odmakao početak 2013 godine, počeo sam učestalo razmišljati o 2012 godini i cijeloj «pompi» vezano za tu godinu. Već sredinom 2012 godine jednom svojem FB frendu koji prati potrese i zbivanja koja su se pojavila u pojačanom obliku 2011 g, rekao sam da ima 50% manje potresa u odnosu na 2011 g.
2013 godina će biti po mnogo čemu slična 2011 g.Ovo je godina daljnjih značajnih promjena na strukturi DNK ljudi, ali i pojačanih i brojnijih svemirskih događaja, koji su prije sredine 2013 g. postali višestruko učestaliji, pogledajmo samo potrese u Februaru 2013 g. A o kometama i asteroidima da i ne pričamo.

Izgleda da netko jako dobro zna što se događa i iskoristio je relativno mirnu 2012 g. Za propagandu sa ciljem antipropagande, na što je «pao» veći dio ljudi koji su se iz nekog razloga zabrinuli zbog tekućih događaja. Pritisak medija i trolova bio je strahovit i neviđen – a onda se nakon svega, nije dogodilo – ništa!!!
Tako razmišljaju ljudi sa smanjenim kvocijentom inteligencije, koje ljudi na internetu popularno nazivaju sheeple ili ljudi ovce.
2012 godina je bila pauza koju su mediji vješto iskoristili, a zatim pokopali, pod izgovorom pseudoznanosti, lažnih proroka i slične floskule. Naravno da je bilo takvih ljudi. Neki su zatvorili svije blogove, promijenili naslove svojih domena i počeli u rukavicama pisati dalje čekajući iz prikrajka što će se dogoditi, odnosno na daljnji razvoj događaja. Ja nisam taj. Ja istražujem dalje, razmišljam na sve moguće načine i u tom razmišljanju naišao sam na problem ili soluciju koja se zove PERCEPCIJA. Ne volim riječi poput percepcija, jer običnom čovjeku, koji tu riječ ne koristi, nerazumljiva je, pa bih je stručno putem Wikipedije ili nekog drugog portala znanja, objasnio sa copy /paste.

Percepcija je prema Wikipediji; Percepcija ili Opažanje je proces kojim mozak organizira podatke dospjele iz raznih osjetila i interpretira ih tvoreći smislenu cjelinu. Percepcija nam omogućava da razne mrlje boje vidimo kao određeni predmet, da mnoštvo zvukova čujemo kao govor, da kombinaciju slatkog, kiselog i ostalih okusa okusimo kao određeno jelo itd.

Odlično napisano, upravo mi to treba za današnji spust u rabbit hole.

Nevjerojatno je kako mi robujemo percepciji. Nevjerojatno je kako mi vjerujemo slijepo znanosti i kad oni napišu da je npr. Mjesec ili Sunce na toj i toj udaljenosti, mi se za to zakvačimo i ponavljamo to kao papige, svađamo se oko toga, raspravljamo, ali nitko se nije pomakao jedan cm od te pretpostavke, da je to sve samo dobro smišljena i organizirana laž.

Tko smo mi uopće i koji kurac ovdje radimo?

Koliki je naš svijet ? Mi sada vjerujemo da postoji New York i da se tamo odvija život kao što je prikazan na TV ili filmu, novinama…
Koliki je stvarno ovaj svijet u kojem se krećemo, da li je okrugao, da li je Zemlja kugla,..ma imao bih milijun sumnji i pitanja koja su sasvim opravdana.
Jesi li kad bio u New Yorku ?
Jesi li kad izmjerio Mjesec, bio na njemu.. ?
Jesi li ti koji ovo čitaš, bio na Suncu i izmjerio njegovu temperaturu ?
Da, istina, postoji određen broj ljudi koji su bili u New Yorku, ali taj broj je na ukupan broj stanovnika na Zemlji beznačajan…
Koliki je uopće ukupan broj stanovništva na zemlji i koliko je tog stanovništva prisutno u tvom realnom životu?
Razmisli ,..koliko zapravo ti ljudi srećeš, u svom «realnom» životu ?
Zajebana pitanja, moraš priznati.
Sve je stvar percepcije.

Da skratim. Jednom sam napisao da je vidljivost 10- 20 pa nek je i 30 km. Sve nakon toga, nam je nedostupno pogledom. Zbog razdaljine, zbog gustoće zraka, zbog magle, brda i planina, mraka i svijetla.
Ali budimo realni,..što ti zapravo vidiš, a što je tvoja percepcija.
Evo za primjer ovako;
Auto.
Auto ima svoj karakteristični oblik, četiri kotača, boju, marku (amblem) koja je istaknuta na šasiji, registarske tablice.
‘Ajmo sad na percepciju automobila. Realno gledajući ti taj automobil vidiš na 8 različitih načina ili percepcija – ali ti njega vidiš, kao potpunu i prepoznatljivu cjelinu, tek kad ga potpuno jasno vidiš i možeš pročitati njegovu registraciju – u osmoj percepciji, jer onda je to baš taj auto. Svako udaljavanje od istog, čini ga nekorisnim obrisom za kojeg pretpostavljaš da je to auto, ali u reali, na većoj razdaljini, ja bih mogao izrezati običan karton u obliku automobila i ti bi bio uvjeren da gledaš u auto, ali to samo zato jer sam ti ga ja postavio kao kulisu na tebi nedostižnu vidnu lokaciju gdje tvoja vidna percepcija više ne vidi auto i detalje već pogađa ili nagađa.
Ili uzmimo pticu koja leti nebom,..znaš li koja je to ptica dok leti 100 km na sat, vidiš li na 2 km visine njezine nijanse, da bi mogao reći da je to ptica i koja vrsta. Sve se svodi na vjerovanje da je to ptica, jer ti vjeruješ u svoju percepciju. I sada, se s pravom mogu ili možeš upitati, koliki je stvarni opseg tvog realnog života, za kojeg možeš decidirano tvrditi da informacijski ili percepcijski upravljaš sa njime. Sada uzmi u obzir, da je Zemlja okrugla – nedokazivo, da je na Suncu 6000° C ili bilo što drugo. Kad bi uzeli u obzir da je tvoja vidljivost/percepcija npr 30 km što je smiješno, tvoj svijet bi imao, 60 km u prečniku ili dijametru i to je sve. Tvog prijatelja koji je trenutačno u New Yorku vidio bi eventualno putem Skype-a na kompjuter putem kamere, a Skype ti je pred nosom, na kompjuteru na razdaljini od jednog metra. Koju još imaš potvrdu da je tvoj prijatelj u NewYorku, – imaš još samo zvučnu potvrdu njegovog glasa kojeg čuješ,..i to je sve.
Sada okrenimo tu situaciju i on koji je u New Yorku, tebe gleda u Hrvatskoj ili nekoj drugoj zemlji, sa potpuno istom percepcijom. Realno on bi se mogao nalaziti na 50 km razdaljine od tebe i ti to nikada ne bi skužio – jer ne možeš, tvoja ti percepcija to ne dozvoljava. Ili zamisli sljedeću situaciju. Ti si malo dijete i sa roditeljima hodaš po nekom putu koji vodi nekamo, ne vode li tebe zapravo roditelji, po vlastitoj percepciji njihovog puta, njihove percepcije i utječu na tvoju percepciju. Jer kad bi ti plivao do Zagreba iz Rijeke, percepcija puta do Zagreba bi izgledala sasvim normalno i upravo tako – kao plivanje, ali mogla bi biti i drugačija i mogao bi se voziti vlakom, a na putu bi se izmjenjivale razne percepcije koje bi ti zapamtio i koje bi ti ušle u mozak i kasnijim prepoznavanjima (dozivanjima) detalja ti bi prepoznavao put do Zagreba.
To bi značilo da je čitava percepcija od točke A do točke B osobena i da bih ja istu tu razdaljinu, percipirao kao put u New York, kroz vlastito iskustvo. Moja percepcija je nedokaziva, ne mogu je podijeliti sa tobom, jer se ti nalaziš unutar moje percepcije i imaš istu percepciju – moju percepciju, odnosno ja sam tvoj kreator – što bi me činilo bogom.
Zašto?
Zato što sam stvorio svijet u kojem se krećem i u kojem si ti koji ovo čita i koga ja najvjererovatnije nikada za vrijeme svoga života neću vidjeti ili sresti, a ako te i sretnem, percipirao sam te kao iskustvo, u kojem sam se sa tobom našao . Zaplet mog života i složenost sastoji se u percepciji istog.
Ja tebe koji ovo čitaš mogu sresti, ali i ne moram. To je samo stvar percepcije.
Ali onda ispada, da sam sam napravio lažnu znanost i da tražim, kako ću se postaviti prema vlastitoj laži.

Da ne idemo dublje i da se vratimo u percepciju ove percepcije, u kojoj fingiramo da je sve to stvarno,..ali koliki je onda obim prostora našeg života . Percepcija nam otvara nove mogućnosti, da sve što je izvan našeg polja vida, njuha, sluha, opipa i drugih osjetila samo kulisa oko suženog svijeta u kojem živimo.
Vratimo se opet na auto.
Auto ne vidimo na 30 km razdaljine, dakle auto uopće ne postoji u našem vidnom polju i životu  dok se ne pojavi kao npr. crna mrlja, koja se kreće na horizontu, to je prva percepcija. Ta mrlja može biti kamion, vlak, avion, motor ili ne znam što. To je percepcija 1. Tek opažanjem kretanja, kad se taj auto približi okom određujemo realnu mogućnost da je to auto, to je percepcija 2. Boju još uvijek ne vidimo. U percepciji 3 polako naziremo oblik, ali još uvijek ne vidimo niti boju niti tip automobila. Kad auto dođe na vidnu razdaljinu u kojoj je naša percepcija razlučiva i jasna, vidimo boju, ali ne i tip automobila. To je percepcija 4. U percepciji 5 već NAZIREMO koji bi to auto mogao biti i većinu tipova i vrsta i marki automobila smo odbacili. U percepciji 6 jasno prepoznajemo u 80% slučajeva tip ili marku automobila, a u percepciji 7, prepoznajemo marku automobila i vidimo putnike u automobilu, ali ne razaznajemo lica niti njihov broj. U konačnici kad auto potpuno uđe u našu percepciju, ti jasno raspoznaješ, boju, marku, tip, lica putnika, broj putnika, registarsku tablicu, pa čak možeš pogoditi i kojom se približnom brzinom taj auto kreće. U percepciji 8 taj je auto u tvom životu.
Ako se vratimo na percepciju 1, ona je manipulativna, i podložna je mijenjanju tvoje budućnosti i ishodu krajnje percepcije. To pak dokazuje da se može manipulirati budućnosti čovjeka i prema njegovoj mogućoj percepciji  i upravljati njegovim osjećajima, ali i radnjama.
Što u finalnom rezultatu kaže da mi uopće nemamo slobodnu volju upravljanja našom percepcijom i da je ona podložna manipulaciji i promjeni.
To bi značilo da ja sa tvojim životom, na temelju percepcije i pozadine koja ti je nejasna, a koju ti olako primaš zdravo za gotovo(npr. crna mrlja na nebu,..aha to je ptica , ili avion) ja mogu upravljati tvojim životom. Ako u to dodamo da mogu odigrati u tvojoj percepciji 8 lažnu scenu ubijanja djece u osnovnoj školi kao u slučaju Sandy Hook, to znači da te ja jebem kako stignem jer je upravo percepcija 8 ona koju ti živiš. Kad ti jednom uđem u percepciju 8 , ja sa tobom mogu upravljati kako želim i mogu te uvjeriti da je Mjesec na udaljenosti od 384 000 km, i da je Sunce veće od Mjeseca, i da je nemoguće da u Sunčev sistem uđe bilo kakva planeta, jer sam ti percepcijom 8, servirao, matematiku, fiziku, astrofiziku. A ja sam u tvojoj percepciji ne od jučer, već tisućama godina, tako da je tvoja percepcija 8, potpuno vjerodostojna i ne upitna. Uvjerio sam te, da kad začuješ zvuk ili korake u susjednoj sobi da je to propuh, a ne duh, uvjerio sam te da postoji lens flare, a ne drugo sunce uvjerio sam te da ne postoje UFO letjelice, već da su to meterološki fenomeni istručno ti to objasnio- naučno.Uvjerio sam te da smo bili na Mjesecu, ali ako mi ne vjeruješ, vrlo te lako uvjerim i pustim ti snimak spuštanja na Mjesec, a snimka je gdje ??? – pa naravno u percepciji 8 tamo se se jasno vidi i neupitno je. Stvarno je interesantna ta percepcija.