Ne znam zašto mi uvijek zapnu za oko ovakove stvari. Ne znam zašto uvijek nakon toga od ljudi mailom sinhrono dobijem linkove o istoj temi, ne znam zašto mi u kuću dolaze ljudi i počnu mi iz čistoga mira prričati o takvoj temi, zato jer se ja uvijek nakon toga zamislim i onda to varim neko vrijeme u mozgu, a onda i napišem o tome post.
Kojim redom početi, od sredine, ili od početka, ili od kraja, jer svaki bi početak od kuda god krenem, bio potpuno opravdan, ali krenuti ću od sredine, jer sa sredinom sam i počeo. Nakon što sam saznao za sredinu, išao sam prema kraju, a kad sam došao na kraj, e onda je došla osoba X i vratila me je na sam početak i začetak stvari. Čudan put da nešto saznaš – ali i čudan način da nešto shvatiš.
Cijela priča zapravo počela je nestankom Antonije B. o čijem su se nestanku raspisale gotovo sve novine. O poduzetim akcijama, da i ne pričam, to je već bilo patetično. Ne zaslužuje li svaki čovjek takav tretman u trenutku kad nestane.
Nisu oni pretjerali u traženju u slučaju Antonije Bilić, nego su oni podbacili u svim drugim slučajevima, jer danas ćete shvatiti koliko je važan – ČOVJEK!!!
Nekako prateći tu čudnu temu i taj događaj kroz štampu, razmišljao sam o brojnim nestancima ljudi, koji su netragom nestali, a onda sam na YouTube-u pogledao 15 minutni klip jednog Američkog bivšeg obavještajca, koji je progovorio javno o nestanku male djece. Taj čovjek je ubijen baš na dan kada je stao za govornicu i izašao, da na jednom skupu javno progovori o tome.
U jednom komentaru u Jutarnjem listu, zaljepio sam taj link da ljudi poslušaju što je čovjek govorio. Dva dana nakon toga na mail sam od nekoga dobio brdo linkova o slučajevima nestale djece. Kliknuo sam jednoga po jednoga i uglavnom su svi, više ili manje bili na YouTube-u, ali problem je bio u tome što je 90% tih linkova. bilo beskorisno jer je netko – poskidao te video klipove sa interneta(????)
Nakon 10 ćoraka prestao sam to pripisivati slučajnosti, pa sam klikao i dalje i konačno naišao na link koji RADI!!!
To je bio jedan video od cca 12 minuta, na kojem su se izmjenjivale slike nestale djece u Americi, sva su djeca bila između godinu dana do 12 godina starosti. Najviše je bilo baš one djece, od oko 3-4 godine. Kako je video odmicao prema sredini i prema kraju, uočio sam jedan vrlo neobičan detalj. Vratio sam video u nazad na početak i pogledao pažljivo ponovo sve i shvatio da nisam fulao – već da se stvarno radi o djeci sa vrlo specifičnim fizičkim obilježljem.
Pozvao sam suprugu i zamolio je da pogleda u tu nestalu djecu i da mi kaže vidi li ona nešto neobično – ali moja supruga nije primjetila ništa.
Naravno da nije, u tome se ja razlikujem od nje – ali i od drugih ljudi, ja vidim čudne stvari koji drugi ljudi ne vide.
Tako sam uočio da ta djeca imaju neobično velike oči, …ali jako neobičnio velike oči. Među njima nije bilo niti jedno dijete sa normalnim očima, sa očima koje vam neće zapeti za oko…onako kao kod ostale djece kad sam ja bio mali ali i kasnije do prije nekoliko godina…
Nakon toga, sam na Facebooku na raznim profilima od svojih prijatelja ali i njihovih prijatelja, počeo primjećivati isto takvu djecu. Bilo ih je po svuda. Djeca su imala izuzetno velike okice, ali ne samo da su im bile velike, već je poanta bila u tome, da im se od zjenica koje su bile tamne i ogrome – bjeloočnica gotovo nije vidjela – o tako velikim zjenicama govorim, a to je nešto vrlo neobično i posebno.
E sada moram skočiti u drugi dio priče. Poznajem jako mnogo ljudi koji nemaju djecu. Mnogi su od njih morali ići na umjetnu oplodnju, da bi dobili dijete. Ali poanta je u tome, da su oboje bili zdravi i on i ona – ali do oplodnje nikako nije moglo doći. Kroz novine se je oko godinu i pol dana provlačila vijest o slučaju i zaklonu o umjetnoj oplodnji, koji je ljudima koji mogu imati djecu ili je već odavno imaju, bio nezanimljiv, jer su baš poput mene mislili da se tu radi o nekakvim osamljenim slučajevima, koji su u debeloj manjini – ali jok.
To je bila velika prešutna tajna, o kojoj se nije znalo ništa. Ne možete zamisliti koliki je postotak ljudi ili parova koji ne mogu imati djecu, kao i što su sve prolazili da je dobiju, što su sve pokušali i koliko puta, a to nije ni malo ugodno ali ni jeftino.
I tako je kod mene doma, došla žena 40-tih godina, koja zajedno sa svojim suprugom već 12 godina vodi tu bitku, kako bi mogli imati djecu. Probali su sve i svašta – ali sve, …i 12 godina ništa, doktori su odustali od njihovog slučaja, Vjerojatno su nazvali i sve slijedeće neuspjele slučajeve po njima.
Ali pazi sad ovo – žena je najednom ostala u drugom stanju, ali ne samo ona, počeo sam dobivati direktne informacije od ljudi koji nisu mogli imati djecu i svima su žene odjednom počele ostajati u drugom stanju.
Zar to nije malo čudno?
Odjednom i svi iste godine 2011 pa nadalje…
Da bih vam prenio čim kvalitetnije, što se sve može tu desiti oko imanja odnosno nemogućnosti imanja djece, ispričati ću vam slučaj iz vlastitog života gdje sam bio – promatrač, u suživotu sa ljudima sa kojima sam radio.
Dok sam sezonski radio jednom u jednom Opatijskom Hotelu prije 30 godina upozano sam jedan par, koji su radili zajedno kao konobari u istom hotelu, dakle dečko i djevojka. To je onda bilo vrlo simpatično, bili su svima dragi – jer su se upoznali baš na poslu..Ja sam otišao iz te firme, a oni su se kasnije oženili. Bio sam sa njima prijatelj. No nakon nekoliko godina, primjetili su ljudi u firmi da oni nemaju djece – a bili su sređeni, stambeno i materijalno.
Nakon nekolko godina, stvari su u braku – a vjerojatno zbog toga i krenule nizbrdo. On se je kao konobar na poslu, spetljao sa nekom Austrijankom, koja je nakon toga sa njim ostala u drugom stanju.
Sad je svima bilo jasno – da je ona ta, koja ne može imati djecu. Rastali su se. On se je odselio u Austriju i imao još nekoliko djece sa tom ženom. Njegova bivša ostala je raditi u hotelu. Sa nikim nije više izlazila niti se družila. Povukla se je nakon rastave, nije se više ni družila nakon posla sa kolegama.Vjerovatno ju je to ranilo.
Godinu dana kasnije, u hotel je došao neki stariji Nijemac koji je imao preko 60 godina. Ona se je poslužujući ga, za ručak i večeru, sa njim sprijateljila i na kraju ju je kao što to biva povalio,..i ostala je sa njim u drugom stanju.
Znači postoje ljudi koji ne mogu imati djecu, jedan sa drugim i u toj kombinaciji.
Taj ogroman broj ljudi koji ne mogu imati djecu – nije mogao imati djecu sa razlogom. Kad sam sabrao i oduzro podatke sa kojima sam raspolagao, došao sam do fenomenalnog zaključka, koji se je pokazao – točnim.
Otkrio sam da, ta neplodnost ima svoj razlog i da to nije slučajno – već je to namjerno napravljeno. To su sve bili ljudi podjednakih godina, sa time da je najstarija ekipa tih nerodilja, imala oko 40-tak i više godina – sada naravno 2011. Pitate se zašto su baš ti ljudi ostali neplodni i zašto?
PAZITE ZAPAMTITE GODINU KAD SU ŽENE POČELE RAĐATI, ODNOSNO OSTAJATI U DRUGOM STANJU, TO JE MASOVNO POČELO 2011 GODINE!!! TO JE JAKO VAŽNO DA ZAPAMTITE!!!
E, sada ćemo iz kraja priče skočiti na sam početak priče, koja seže do 26. travnja 1986 godine kad su te osobe imale 14-15 ili 16 godina i kad su ozračeni Černobilskom katastrofom i zbog toga bili razriješeni mogućnosti da budu plodni i da mogu imati djecu. Da bi shvatili koji je bio intenzitet nuklearne katastrofe u Černobilu predlažem vam da na adresi www.dokumentraci.com pogledate film sa prijevodom o tome.
Mi smo se nalazili u drugom najjačem području – pojasu, koje je bilo ozračeno. Mnogi moji prijatelji, ali i mala djeca umrli su od raka, kao i mnogi stariji ljudi. Okviri Černobilske katastrofe, bili su iznad svih vaših saznanja koje možete zamisliti.
No sada vam moram sa vrlo vjerojatnom sigurnošću reći, da mislim da se Černobilska katastrofa nije desila slučano – već planski i namjeno.
Upravo je Černobilska katastrofa i jako ozračenje koja je uzrok svih daljnjih neplodnosti djece, rođene poslije tog događaja, omogućila legalan zahvat sa umjetnom oplodnjom, gdje je u plodove implantirana – NOVA GENETIKA sa kojom su se je promjenili ljudi i čovječanstvo – ali i izgled čovjeka zauvijek.
Djeca sa velikim očima i sa trećim DNK lancom zauvijek će promjeniti naš izgled – ali i poznate karakteristike ljudi.
Zašto sam vam rekao da zapamtite godiniu 2011 – godinu kada su žene opet počele prirodno ostajati u drugom stanju, zato što je 2011 godiune istekao period obnove reproduktivnih organa kod ljudi koji su bili zahvaćeni tim oštećenjima, koji su bili oštećeni radioaktivnosti odnosno zračenjem !
No, što se je još desilo 2011 godine nakon što su se ljudi oporavili od tog oštećenja izazvanog zračenjem – opet su ozračeni – FUKOSHIMA-om
Fukoshima je izbacila toliko zračenje u zemljinu atmosferu, da je Černobil bio prava šala.
Zamislite što se je dogodilo. Prema međunarodnim stanadardima dopušteno je prodavati ozračenu hranu u Europi. Sada prema novim propisima Europske Unije biti će npr. dopušteno uvoziti mlijeko sa tri puta većom količinom radioaktivnosti, dok u ribljem i biljnom ulju razina smije biti viša i do 20 puta.
Nakon nuklearne katastrofe u Japanu Europska je komisija povećala dozvoljenu granicu radioaktivnosti za namirnice koje se uvoze u EU. Tom je uredbom moguć uvoz namirnica sa čak 20 puta višom razinom radioaktivnih supstanci. Prema pisanju austrijskih medija liječnici strahuju da bi takva uredba mogla imati ozbiljne posljedice za zdravlje građana EU.
Nova uredba Europske komisije, usvojena pod brojem 297/2011, propisuje specijalne uvjete za uvoz hrane iz Japana. Dopušta viši nivo radioaktivnosti, a na snazi će biti najmanje do 30. lipnja 2012. Povećana radioaktivnost izmjerena je u povrću, mlijeku i mesu u nekoliko japanskih prefektura. Prije uvođenja novih vrijednosti, stručnjaci za ekologiju već su upozoravali da je razina dopuštenih radioaktivnih supstanci u hrani previsoka, a tražili su i oštrije propise. Stručnjaci navode kako se ovakve uredbe donose samo u situacijama kada vlada nestašica hrane te naglašavaju kako sada to nije slučaj. Strahuju kako će nas ‘želja da pomognemo Japanu skupo koštati’, pišu mediji. Predstavnici iz Austrije, Francuske i Grčke glasovali su protiv prijedloga. Poljska je bila suzdržana. No glasova je za odluku ipak bilo dovoljno.
Dakle Fukoshima je napravila svoje, ali mnogo jačim intezitetom nego što je to napravio Černobil – naravno, nitko o tome nije rekao ni – A, kako se OVCE ne bi uznemirile, ali upravo to otvara mogućnost za daljnju oplodnju umjetnim putem – ali i kontroliranu oplodnju, o kojoj više vi ne odlučujete.
No da se vratim na ono najbitnije , a to je da djeca sa tako velikm očima kakva se danas rađaju – NESTAJU NETRAGOM.
Činjenica je da novorođena djeca odstupaju po mnogo čemu od djece rođene prije Černobilske katastrofe, odnosno od roditelja koji su je preživjeli tu katastrofu. Interesantno je i to, kako prilikom radijacije iz Černobila je bilo žena koje su mogle normalno rađati. Sad bi po meni trebalo napraviti statistički popis koliko je od tih žena koje su mogle rađati nula negativne krvne grupe ili AB krvne grupe. Dao bih se okladiti, da je vrlo mali broj ili pak nikakav, zanemariv neplodnih sa tom krvnom grupom, koja je već selektivno drugačija od ostalih krvnih grupa na svijetu. Čini mi se da su naprijed u život pušteni planski, samo one vrste, nad kojima je napravljen već zahvat – genetski inžinjering prije krvnih grupa 0 i AB i tek vrlo mali postotak ostalih krvnih grupa.
Znam is osobnih kontakata, putem maila – ali i iz stvarnog života, da ta novorođena mala djeca sa velikim očima, dok su sama u sobi, sa nekim aktivno pričaju i komunicirajku, smiju se itd.
Izuzetno su lijepog izgleda, jako inteligentna i kako sam već rekao – jako velikih očiju. Iako osobno posjedujem fotografije takve djece o kojoj sada pišem, zbog zaštite njihove privatnosti – njih, ali i njihvih roditelja – te fotografije ne mogu objaviti. No ono što mogu sada javno reći svim roditeljima i da to nije nikakva šala je, da čuvaju svoje male anđele kao oko u glavi – jer takva djeca netragom nestaju, upavo ovako mala sa velikim okicama. Osobnog sam mišljenja da se neka druga vrsta bavi ovim sportom, pa čak i da sudjeluju sasvim legalno u zahvatima umjetne oplodnje. Nestanak vašeg djeteta, može biti nestanak koji je povezan sa drugom vrstom – vanzemaljskom vrstom koji tu djecu uzimaju, za tko zna kakve eksperimente ili ih nastanjuju negdje, ili usavršavaju, a zatim vraćaju na Zemlju kao gotovu osobu, koja vjerovatno ima neku svrhu ili zadatak za više ciljeve ili nešto drugo.
Meni je sasvim jasno da će večina vas ostati skeptična ili začuđena na ovo što sam napisao, ali razmislite malo i vidjeti ćete da to sve ima potpunog smisla. Ono jaje preko kojeg ide DNK lanac, na mom videu u svezi Windows 7 logo-a, dobiva sa ovim puni smisao. Na zemlji se vrši genetski inžinjering, a broj tkz. neplodnih osoba, ostati će vječna statistička tajna, upravo u rukama onih koji te oplodnje vrše, sasvim legalno – sa vašom zamolbom. Što možemo po tom pitanju učiniti – ništa, potpuno smo za sada nemoćni, no upravo mi je na pamet pala rečenica iz jednog intervjua na radiju, gdje je gost bio jedan bivši agent CIA-e koji je voditeljici radio emisije u jednom momentu rekao:
«Sex izlazi iz upotrebe, razmnožavati ćemo se karbonskim putem, putem ugljika» – i dodao: «…. to je 100 % istina i to je već u tijeku»
Ako malo bolje razmislite o toj rečenici – to se stvarno upravo sada dešava. Naše razmnožavanje ide pod natalnu kontrolu. Sjetite se značenja o kojem sam pisao PLANET X
chat wih me
