POKUS

 

 

 

Zamislite jedan geometrijski lik,..npr. kvadrat ili pravokutnik, krug ako baš hoćete ili trokut, zapravo potpuno nevažno. Unutar granica tog geometrijskog lika, nalazi se naš život i svijet u kojem živimo. Tu je sve, od života do smrti. Vjera, glad, bolesti, ratovi, dakle sve što postoji u ljudskom životu, nalazi se tu unutar tih granica.
Unutar tog okvira, ulaziš potpuno prazan i čist – odnosno,.. ne shvaćaš ništa , a zapravo prolazi mi croz misli, kako nas je netko dobro prevari,  gurnuvši nas u taj okvir, iz koga nema izlaza – ili možda ipak ima. Kad malo bolje razmislim, čovjek izlazi iz čovjeka – žene, ali i njegova duša dolazi sa njime, pa ne bi li onda, mogli pomisliti, ali i potvrditi, da smo mi zapravo portali ili ulaz ujedno i izlaz iz tog kvadrata, jer ako si kroz to ušao, to znači da tu postoji ujedno i izlaz, jer sve je dualno i ma svoju alternativu. Kako bih vam pokazao u kakvoj prijevari živimo, i kako se pojedinci nikada neće iz te igre izaći van (ili barem ne toliko brzo) napraviti ću imaginarni pokus.

Na žalost pokrovitelj ovog štiva nije IKEA, no možda IKEA nakon ovoga štiva dobije dobru ideju za reklamu. Tko zna,…

POKUS BROJ 1

Odabrati ćemo naj prije mjesto za ovaj pokus. Neka to budu Uskršnji otoci.

Zašto Uskršnji otoci?,..pa zato jer su jako daleko i sa njih se najvjerojatnje ne vidi nikakvo kopno, a to je baš ono što meni treba za ovaj pokus.
Živi kvadrat – ili mjesto događanja.

Za ovaj pokus, trebati će nam 1000 malih, tek rođenih beba, koje ništa ne razumiju i jedan IKEA trokrilni ormar, sa šest ladica i ogledalom.
Bebe su tek rođene i ideološki su potpuno nesvijesne, ali i religijski.
Ostavljamo ih same na otocima sa trokrilnim ormarom od IKEA-e.
Same, bez igdje ikoga, kako ne bi nitko na njih utjecao.
Bebe nakon, 3-4 dana umiru od žeđi i gladi. Ormar od IKEA-e se nakon nekog vremena raspadne na kiši i nestane, nema  više nikakvih tragova niti zapisa da je ovdje živjelo 1000 ljudi, jer ih nije imao tko napraviti.
Pokus je propao, ali i ujedno uspio.

POKUS BROJ 2

Na isti otok dovodimo 1000 beba, IKEA trokrilni  ormar, ali i ljude koje će se brinuti o njima. Tutori su pomno izabrani, sa  strogom naredbom, da se djeca drže podalje od bilo kakvog izvora informacja na kopnu, o postojećem svijetu ili povijesti ljudi. Nema religije, politike ni tehnologije. Djeca odrastaju uz nadzor, hrane se, množe , umiru, grade, bave se lovom ili ribolovom. Žive potpuno slobodno , ne znaju za nauku, zakone fizike, povijest, astronomiju, totalno su bez edukacije,.. jedino što rade je, da preživljavaju i brinu se o svojem potomstvu. Ormar su rasturili i njegove stranice nakon nekog vremena, iskoristili za nešto drugo, za čime su imali potrebu

Vidite kako interesantna situacija , ..nikome se neće ukazati Gospa, niko neće imati Isusove rane na rukama, kipovi neće plakati,. Nema raja , nema pakla, Lucifera, Isusa, Bude, Alaha , Manitua, Sotone, Šive.

Pokus je uspio u potpunosti

POKUS 3

Na otok je dovezeno 1000 beba sa njihovim tutorima. U sredini otoka postavljen je trokrilni ormar sa 6 ladica i ogledalom od IKEA. Tutori su dobili naredbu, da svakog dana hodaju oko ormara, i svakih deset sekundi, ispruže ruku prema ormaru i glasno viknu ROAR KRRRR GRRRFFF.
Djeca su sa strane i gledaju starije/ tutore, posmatraju tu scenu. Zatim u samo predvečerje u vrijeme zalaska sunca, veliki ormar podignu 10 jakih muškaraca i objese ga na križ, te uz logorsku vatru, hodaju obratnim smjerom od kazaljke na satu, oko križa na kojem visi IKEA ormar. Djeca pomno gledaju. Nakon nekog vremena, kad su dovoljno svijesna, počinju na nagovor svojih tutora sudjelovati u ceremoniji IKEA ormara. Ormar od IKEA sa troje vrata i 6 ladica presdstavlja više biće, kojem se stanovnici otoka klanjaju. Svaki je stanovnik iznad 10 godina, dužan prisustvovati ceremoniji, jer inače pleme ga može kazniti, bičevanjem ili čak smrću. Nakon 1000 godina jednog te istog pokusa, nekoć potpuno prazni i bezbrižni ljudi, počeli su obožavati ormar od IKEA-e. U prolazu su jedan drugome pozdravljajući rekli, hvaljen ormar. I tako je jedan jeftin model ormara od iverice, koji je dopremljen na otok -postao BOG.
Neprikosnoveno više biće.
Ali to nije sve.
Tokom godina, svaka je generacije imala svoje kronologe vremena, zapisničare, povijesničare, koji su tradicije plemena zapisivali u jednu debelu knjigu, koja je bila zakon i iznad svih drugih knjiga. Prvi zapisničar je napisao; Naš bog ima troje vratiju, šest ladica i ogledalo u sredini, i napravljen je od IVERICE. Nakon sto godina, slijedeći zapisničar, više nije znao što je to iverica, jer iverice na otoku nigdje nije bilo jer je ona dopremljena sa kopna iz njima nepoznatog svijeta, ali bilo je puno orahovih stabla na otoku , pa je napisao prepisivajući prethodne zapise, da je trokrilni ormar bio takav i onakav – ali od oraha. Tokom slijedećih 250 godina zbog raznih okolnosti, orah je nestao sa otoka, a kako je prošlo 200 – 300 godina, a na otoku su se uzgajale jabuke pa je zapisničar zaključio da je ormar bio od jabukinig drveta. Kako je ormar od iverice istrunuo, nakon nekoliko godina i nitko ga više nikada nije vidio ili zapamtio kako je izgledao, novi je zapisničar napisao, da je ormar bio od jabukinog drveta imao 6 vratiju i tri ladice. Vrijeme je prolazilo i nakon jakih oluja i klimatskih promjena, na otoku su nestale sve jabuke, a novi zapisničar gledao je u ogrome stogodišnje čemprese, koji su se njihali ispod njegovog prozora i napisao kako je ormar od čempresovog drveta sa 6 vratiju i 6 ladica postojao, u ta davna vremena, kad su prvi stanovnici došli na otok. U sredini otoka, sad je stajao čempresov ormar sa 6 vratiju i pet ladica. Ljudi su još uvjek imali iste običaje , hodali su u smjeru kazaljke na satu(?), vikali ROAR KRRRRfartttt GRRRFFFiiinggg pružajući nogu ka ormaru.
U središnjoj ceremoniji iz ormara je izašla žena koja je štavila kožu prugaste vjeverice…
A onda,.. jednog je dana, sasvim slučajno, pučina i jako nevrijeme odnesla lokalnog ribolovca daleko na more i on se je igrom slučaja našao u našoj današnjoj civilizaciji, koja je bila nešto on nije mogao shvatiti, no u svakom izlogu prodavaonice namještaja vidio je po jednog različitog boga, te mu se je svuda klanjao izvodiši ritual iz svoga plemena, u kojem je živio čitavog života. Vidjevši što radi, prišao mu je jedan čovjek i pitao ga što radi. Nakon nekoliko sati nesporazuma, uspjeli su zaključiti da je ribar stanovnik izoliranog otoka. Objasnili su mu što je to ormar i čemu služi. Domorodac ih je u nevjerici slušao, ne mogavši prihvatiti to bogohuljenje njegovog boga, sa Uskršnjih otoka. Kad su mu ipak na kraju uspjeli pokazati što je ormar i čemu služi, vratili su ga brzim gliserom na izolirani otok, izbacivši ga 100 m prije obale i dali mu mogućnost da otpliva do obale, kako  ne bi uznemirili stanovnike svojom pojavom. Kad je domorodac stigao kući, ispričao je svoju priču najprije svojoj obitelji, a zatim i prijateljima, pa onda i suseljanima. Rekli su mu da je lud i da IKEA ormar je bog i sada nema drugih ormara . Napali su ga, i rekli da je heretik, griješnik i molili se za njega penjajući se na ormar sa 6 vraiju i pet ladica, Nekima se je u trenutku molitve ukazao i zadnji model noćnog ormarića od IKEA-e, a neki su vidjeli i čitave regale sa puno vratiju i ladica. Neki su čak tvrdili, da im je ormar prišao i govorio, lupajući vratima i ladicama.

Eto, vidite kako je lako od običnih ljudi napraviti budale tokom tisućama godina, budale koje se nikada neće probuditi i vječno vjerovati u jedan običan pokus sa jednim običnim i jeftinim trokrilnim ormarom od iverice, koji je u nečem interesu postao više biće – ali samo na Uskršnjim otocima ,..i nigdje više. U tome je bila čar tog uspješnog pokusa.