U ovom svijetu (stvarnosti) u kojoj živimo, primorani smo ili bolje reći – prisiljeni smo, primjećivati stvari, ne mislim tu na predmete, kao stvari, već na stvari poput VIJESTI.
Na radiju, televiziji, dnevnoj štampi, internetu, putem pošte, šlušajući ljude, tračeve i slične stvari bombardiraju nas svakodnevno sa raznim informacijama.
Ne možemo jednostavno uroniti glavu u zemlju i praviti se da to nismo čuli ili vidjeli, bez obzira što mislili o tome.
Evo npr. ja, …ja bih sebe mogao nazvati nesvakidašnjim primjerom za taj primjer,..jer ne družim se ni sa kim, ne gledam televiziju, ne kupujem i ne čitam novine, ne tračam sa ljudima, ali slušam radio, mislim muziku na radiju i onda mi uvale vijesti, tako nisam ostao pošteđen pranja mozga sa najnovijim pizdarijama – koje me usput budi rečeno , uopće ne zanimaju.
No imam jednu manu, puno sam na internetu i tako usput pokupim jednim okom, svakakve informacije.Nije da vjerujem slijepo u njih, bar ne ja koji u ništa i nikome ne vjerujem čitavog života – pa sa mnom baš i nije zabavno. No, iako sam već o tome pisao, u zadnje vrijeme posebno ovu i prošlu godinu, od perioda oda samo desetak mjeseci, primjetio sam ubrzan pritok vijesti iz NASA-e.
Svakih 15 do mjesec dana, objave neku novu stvarno iznenađujuće (oborivu s nogu) vijest.
Najme NASA je u toku 2009/10 godine, objavila toliko revolucionarnih vijesti o svemiru (mjesecu , marsu, saturnu i suncu), da je to prestiglo čitav niz informacija, od kako ta agencija postoji, a sve samo u godinu dana.
Informacije su sve bizarnije i bizarnije.
Najme nije ih moguće otkriti u tako kratkom vremenu, osim ako ih već nemaš godinama otkrivene, pa ih onda propustiš u vrijeme i periodu kad ti to odgovara ili treba, u lancu, povezanim sa tako malim vremenskim razmakom, da je još u uhu ona, kako na mjesecu nema ničega – pa ni vode, da bi se to kasnije opovrglo, a najnovija vijest o otkrivanju 12 planeta poput zemlje, koje su nastanjene “vjerovatno” živim bićima, odnosno vanzemaljdskom rasom, za kojom je (ma zamislite malo) počela i detaljna potraga.
Neobično.
Valjda su naučnici popili vodu sa mjeseca i naglo im se poboljšao vid, ili moć zaključivanja ,…ili…što?
Nešto se čudno događa.
Kad bih sada počeo brojati, kakve sam sve stvari počeo primjećivati oko sebe, (počevši od komaraca) za koje nikada nisam u životu vidio ili čuo, a koji kad vas ugrizu, imate rane i ožiljke po 20 dana(o svrabu da i ne pričam) i koji su vjerovatno, na naše područje ispušteni iz chemitrailsa, koje ispuštaju avioni koji nas prelijeću.
,…. ili pakiranje obične izvorske vode – u plastične boce, kao da ja ili vi ne možemo jednostavno natočiti vodu iz slavine pa je popiti i to besplatno, nego moram piti prozirnu terkućinu – u kojoj se nalazi ŠTO???
Jel netko od vas zna?
Ja neznam.
I taman kad se naviknemo, kad nam uđe u svijest i kad ta boca bude potpuno prihvaćena u kućanstvu – kao normalna, nestati će voda za piće, i će postati će društveno neprihvatljiva.
Morati ćeš kupovati vodu za piće.
Koliko košta voda za piće?
Košta onoliko koliko netko hoće – onaj koji je proizvodi i puni!!!
Nećeš moći reći, NEĆU preskupo mi je.
Imati ćeš samo tri ili četiri dana vremena za razmišljanje, a onda ćeš umrijeti,..ili ti, ili tvoje dijete, ili tvoja mama , tata, …bilo tko.
Kad boca bude na stolu, neće biti drugih boca, biti će samo ta, morati ćeš je uzeti, ako želiš ostati živ.
No, što se tek tada može staviti u tu bocu.
Kemija.
Došli smo do trenutka kada se zapitamo slijedeće:
Da li je ovo što sada vidimo, stvarno ili nas je neko drogirao da vidimo upravo to što vidimo?
Da li hrana koju jedemo, čini baš takvu sliku kakvu vidimo pred očima svakog dana kad se probudimo?
Vjerovatno ste čuli za haluciogene gljive, ili biljke.
Nakon što ih pojedeš, vidiš sasvim drugi svijet u kojem se nalaziš i ti, živiš i sudjeluješ u toj stvarnosti.
Poput sna.
Kad spavaš i sanjaš, nikad u snu ne znaš da je to san, dok se ne vratiš natrag u JAVU.
A java je što’,…. koja je to stvarnost,…. proizvedena čime,…. kakvom hranom,…. koja radi kakve halucinacije?
Gdje smo trenutačno?
Gdje se trenutačno nalazite?
Sanjate li ili ne sanjate?
Koje je naše pravo stanje?
San ili java?
A sada, šta je sa onom bocom koja će se ubrzo naći u našoj kući pod MUST HAVE?
Što je sa kemijom koju će ona sadržavati?
Kamo se ljude sa tim može odvesti ili dovesti, ili manipulirati njima…pretvoriti ih u drogirane poslušnike?
Ovo je jedno jako ozbiljno pitanje.
I dok većina ljudi bulji u nevažne stvari, poput cipela i hlača haljina i dizajna stanova i kuća, automobila, raspravljajući što je, a što nije IN, iza njihovih (naših) leđa se polako ali sigurno, uvlače uljezi koji bez puno muke pripremaju plastičnu bocu sa vodom, na vaš stol.
Razmišljao sam, zašto sam se ja jednostavno i preko noći, prestao baviti sa muzikom.
Zašto bi se čovjek koji se čitavog života bavi glazbom iz ljubavi i duhovnosti i zbog samoga sebe prestao time baviti.
Razmišljajući o tome, došao sam do čudnog zaključka.
Okolnosti koje su činile tu muziku djelom moga tijela i svijesti, ugasile su se, jer je refleksija nestala.
Ljudi su postali čudni – ne ja.
Ja sam samo to osjetio na jedan poseban način i u meni je spontano i postepeno, zamro taj osjećaj – da to i dalje dajem van iz sebe.
Ljudi više ne prepoznaju srce i dušu.
Taj filing je utrnuo i nestao.
To je kao da mlatiš rukama po zraku.
Nema otpora koji te drži zainteresiranim.
Povučeš se u sebe i tamo nastaviš živjeti nekakav svoj svijet, ne mareći više za nikoga i za ništa, čak se i ne čudeći više ničemu.
U muzici je ta boca, već odavno došla u kuću, na stolu je i tamo stoji do pola ispijena.
Nešto dolazi.
Nešto se osjeća da dolazi, čak nas i obavještavaju sustavno o tome, ali informacija ima tako puno, da ne možeš odrediti niti se fokusirati na događaj.
Nije da vidim nešto ili sve crno i da na to gledam preplašeno i zabrinuto. Ne. Ne bojim se.
Zabrinut sam samo zbog toga, što prepoznajem segmente scenarija za ovce, koje ni kurca ne vide i bleje, piju vodu iz plastičnih boca, mnogo prije nego su i službeno završile na njihovim stolovima, u njihovim domovima,… torovima
Ja nisam ovca – ali to kaže i moj prijatelj – koji je ovca.
Ne kuži ni kurca.
Živi ko ovca, a da ni nezna.
Sve ono, čemu smo se smijali i što nismo mogli, ni u najvećoj mašti zamisliti da će se desiti, ne samo da se je ostvarilo ili desilo , nego je već i potrošeno i odbačeno.Opet se smijemo i rugamo stvarima koje će doći ili dolaze u obliku napumpanih filmova SF ili katastrofa, koje ubrzo postati naša stvarnost, smijući im se i rugajući im se, baš kao nekad stvarima, sa kojima živimo danas, a i onda su nas upozoravali i to na vrijeme!
Odmahujemo rukom, ne primjećujući detalje, koji su važniji od krupnih segmenata koji su prepoznati kao loši.
Novac sve više i više nestaje iz stvarnosti i upotrebe, poput pisama koje su ljudi nekoć pisali.
Sa nijma će nestati i pisma- potpuno.
Već su se rodili ljudi, koji su bankovnu karticu prihvatili kao normalnu, ne shvaćajući da više novac ni ne vide – ostaje stalno u banci i ne izlazi u promet.
Kad ste zadnji puta imali vašu plaću u vašim rukama i prebrojili novac, ..ja jesam reći će netko, ali ti si zrnce , nevažno za cjelinu.
Ubrzo više nećeš.
Najsmješniji mi je Brodokomercov dućan CASH AND CARRY (gotovina i nosi) a na kasi nitko ne plaća gotovinom već svi karticama – a iznose svi.
Koja groteska.
Možda da promjene naziv u CARD AND CARRY.
Ubrzo će doć na red i blagajnica, koja će zvati šeficu i reći joj da joj neki čovjek daje neki papir sa brojkom, umjesto da plati.
Neće znati što je to novac.
Nismo daleko od toga.
Raste nasilje i način upotrebe nasilja, po pitanju primjene sile – za svaki kurac.
Svi bi se tukli i time pokazali svoju superiornost,- fizičku superiornost, u odnosu na nečije godine i fizičku kondiciju. To im daje za pravo, da rade što god žele i kad žele i kako žele..
Takve osobe, ubrzo će ljudi početi ubijati,… javno na cesti,… jednostavnim vađenjem pištolja iza pojasa i riješavanje hicem u glavu, kako bi se riješio tih kretena po kratkom postupku.
Već je počelo.
Ne čude me više vijesti, gdje su se ljudi počeli tako i na taj razračunavati, zbog parkirnog mjesta, ili sličnih životnih događaja – sjekirom, bombom, ma potpuno ih razumijem.
U nemoći, da se netko kome je to posao da se brine oko toga – ljudi to efikasno riješavaju sami.
Često je i zakon na krivoj strani, pa se uopće možemo i s pravom zapitati da li je zakon – zakon i za koga vrijedi, a za koga ne.
Kad se od milion stvari desi 999 999 stvari i činjenica, i kad netko skonta, da nešto tu ipak nije u redu – biti će kasno.
Do onda ismijavati ćemo teze David-a Icke-a i sličnih teoretičera zavjere, dok ne skužiš da zavjera postoji i to ona koja ima mnogo veće razmjere, o kojima potonji razmišljaju, pišu ili misle da su je razotkrili.
Mnogo veće i mnogo gore od već ispričanih, a kao samo jedna od mogućnosti.
Pronađite dokumentarni film na netu pod naslovom:”Flow – For Love Of Water” iz 2008 godine. Štošta ćete shvatiti.
chat wih me
