RI ROCK NEKAD I DANAS

Ispada da ja samo pljujem po svemu, znam da tako izgleda, imam li na to pravo i zašto?
Ko je uopće taj Kostelac i što on hoće?
Pitao me je neki dan jedan mladi dečko :Šta ste vi isto nekad svirali – nikad nisam čuo za Vas, a gdje ste svirali u kojoj grupi ?
Kad vas to neko pita nakon 33 godine aktivnog sviranja onda je to žalosno.
Zato evo nekoliko činjenica koje ne možemo preskočiti kad pričamo o meni.

1.Utemeljitelj sam grupe Blues rock band “ERY” u kojoj su svirali (osim mene)
Elvis Stanić, Župec Robert (Rubicon, Rembrant) i Darko Furlan (Drakula).

2.Godine 1978 u Klubu MODRA (današnja STEREO dvorana) na kvalifikacijama za Jugoslavenski pop rock festival u Zagrebu pobijedili smo sve Riječke rock bendove i plasirali u polufinale Yu pop rock festivala.

3.Tokom Decembra 1978 ili Januara 1979 (ne sjećam se točno) u prepunoj Velikoj dvorani doma sportova u Zagrebu u polufinalnoj večeri, ušli smo u krug 20 najboljih rock grupa na području cijele Jugoslavije i bili proglašeni najboljima te večeri.

4. Dana 15.Lipnja .1979 godine u finalnoj večeri u prepunoj dvorani Kutija Šibica u zagrebu proglašeni smo pobjednicima Yu pop rock festivala i proglašeni najboljom rock grupom u Yugoslaviji.Svirali smo moje pjesme i jednu pjesmu Elvisa Stanića koja je bila instrumentalna i koja se zvala Utjerivač đavola.

5.Iste godine u ljeto 1979 nastupamo kao predgrupa Ribljoj Čorbi u Opatiji – na ljetnoj pozornici gdje se upoznajemo sa čitavim bendom koji je bio oduševljen našom svirkom i ostali smo trajni prijatelji još godinama, često su nas i posjećivali tih godina privatno i dolazili kod mene kući slušali smo zajedno muziku, komentirali
yu rock scenu.U planu je bilo da im na novom albumu sviram usnu harmoniku.No grupa se razišla tako da od toga nije bilo ništa.

6.Godine 1979 grupa ERY za potrebe programa Radio Rijeke snima u studiju Radio Rijeke tri kompozicije i to:
Blues od papira
Djevojci koju sam volio
Plava soba

7.Godine 1980, poslali smo kompozicije na natječaj za Omladinski rock i pop Festival SUBOTICA ’80
Primljeni smo kao jedini band koji je imao kvalitetne kompozicije. Umjesto 30 kompozicija prošlo je samo 10 između toga i naše stvari.U novinama je izašao članak pod naslovom PUNO RADOVA ALI MALO VALJANIH gdje je istaknuto da je grupa ERY iz Opatije poslala najkvalitetnije kompozicije. Nakon toga ponovljen je
natječaj, ali u grupi je došlo do raskola pa nismo otišli u Suboticu.
Šteta, jer su okolnosti bile jako povoljne za grupu i bili bi smo se riješili lokalnih medijskih moćnika koji su manipulirali Riječkom rock scenom, a to čine nažalost i danas.

8.Godine 1980 samostalno sam poslao snimke za jazz festival u Italiji Roma jazz 80.i to samo sa vokalom i usnom harmonikom.Kod kuće sam na običan kazetofon snimio nekoliko blues kompozicija (mojih) pjevajući i prateći se samo na usnojharmonici.Poslao sam ih iz fore nikad se ne nadajući da će to proć, no na moje iznenađenje ušao sam u uži izbor poznatih svijetskih i talijanskih jazz majstora
dobivši 40 minuta prostora na festivalu.Ne samo to već su bili tako oduševljeni mojim pjevanjem i sviranjem bluesa da mi nisu vjerovali da sam iz Jugoslavije već su mislili da ih netko zafrkava. Tek nakon što sam im dao telefonski broj da me nazovu kući su povjerovali. No nažalost imao sam nekih jako ružnih privatnih problema(otišao sam od kuće) i nisam imao novaca za otići na festival niti sam
imao od koga taj novac posuditi (posvađao sam se sa roditeljima oko mog načina života) tako da se je sudbina samnom dobro našalila.

9.Godine 1982 Elvis Stanić i ja kod mene doma u sobi svirali smo neke blues i jazz kompozicije koje smo izmislili iz glave, a ustvari smo se sprdali sa jazz harmama i to na taj način da je Elvis na gitari svirao harme koje nisu imale veze s ničim, a ja sam uz to trebao pjevati suvislo.Ustvari Elvis je bježao sa harmama a ja sam ga
vokalno melodijski hvatao.Sve smo to snimili na običan kazetar u mojoj sobi zatim smo to preslušavali i umirali od smjeha, a Elvis je rekao da nisam normalan kako to mogu povezati u melodijsku cjelinu i poslao me u kurac i rekao da nisam normalan i kako to mogu tako izvesti a da ne pogriješim.Da stvar bude gora našao sam u nekim novinama natječaj za MEĐUNARODNI JAZZ FESTIVAL U NOVOM SADU ’82 i poslao tu kazetu na natječaj bez da sam išta rekao Elvisu -i prošao natječaj uz najveća imena svijetske i evropske jazz scene. Nastupili smo na festivalu i bili smo jedini koji smo vokalno nastupili i bili smo izvrsno rangirani i primljeni.
basista ili kontrabasista Ron Carter iz L.A.Four (USA) vjerovatno najbolji jazz basista na svijetu prišao mi je na festivalu nakon nastupa i rekao da sam zuzetno dobro otpjevao i odsvirao usne harmonike i pitao me odakle je moj band (nastupili smo pod imenom IGOR KOSTELAC BAND)

Ja sam rekao da smo iz Opatije u Yugoslaviji na što mi je on odgovorio “This is a joke, right.”

Čovjek mi nije vjerovao da smo iz Yuge.Morao sam ići u sobu po pasoš da ga uvjerim na što mi je on rekao da obavezno dođem u Ameriku jer sa takvim vokalom da imam sigurnu budućnost.
Uz mene na festivalu svirali su:
Joško Serdarević – bubnjevi (ex Xenija, Vrijeme i zemlja)
Robert Župec – bass gitara
Elvis Stanić – gitara
Igor Kostelac – vokal i usne harmonike

10.Godine 1983 u studiju Andreja Baše snimam o svom trošku (platio sam1200 dem za jednu kompoziciju) – pjesmu Jutros sam shvatio koliko te volim (Ružan dan).
Tu kompoziciju šaljem anonimno na natječaj na DJZM Opatija ’84 (današnja DORA).Kompozicija je prošla natječaj i ušao sam u finalnu večer kao predstavnikTelevizije Zagreb unutar Jugoslavenske radio televizije koja je bila organizator festivala.No nekome se to nije sviđalo pa je natječaj poništen.Opet sam poslao kompoziciju na natječaj i opet sam prošao no sada više nisam bio u finalnoj večeri, već su samo zbog mene izmislili Večer mladih- valjda da me se riješe.Oko mene se vodio pravi rat pa se išlo čak do tuda da je jedan član žirija (iz Rijeke) na sastanku dok su se birale pjesme za festival, izjavio kako ja šepam i da se mene ne bi trebalo propustiti naprijed jer kao to baš ne bi bilo isplativo zbog mog izgleda (noge,ja sam se inače rodio sa malo kraćom lijevom nogom.
To je izjavio Andrej Baša, na sastanku u Opatiji u zgradi MOZAIK-a
(Villa Angolina) kad se odlučivalo ko će pjevati u kojoj večeri.
Andreju Baši očito sam bio velika lokalna prijetnja kao vokal, kao tekstopisac i kao kantautor uopće.Njegovu izjavu poslušao sam sa tonskog zapisa sastanka, a dostavila mi ju je je jedna osoba koja Bašu baš nije trpila kao osobu. I tu sam ja zaustavljen u daljnjem muzičkom djelovanju. Nakon toga sva su mi vrata bila zatvorena.Uzalud sam odlazio u Jugoton, Suzy ili bilo koju drugu
Hrvatsku diskografsku kuću. da stvar bude još sarastičnija sve snimke sam napravio u studiju Andreja baše koji me je po pjesmi ogulio između 900 i 1200 DM naravno da račun nikad nisam dobio kao ni većina njih, koja je u tom studiju snimala.Kod Baše snimljene su 4 kompozicije:

Jutros sam shvatio koliko te volim (1983)

Neznam kamo da odem (1984)

Meni se ne plače (1985) – koja je izašla na kompilaciji RITAM PROMJENA
Kad ćeš mi doći (1986) – s kojom sam nastupio u radio emisiji i festivalu DEMO X koju je uređivao i vodio Bahrija Golubović na drugom programu radio Zagreba.Sudjelovanje u toj emisiji bilo je i zadnji put da sam sa svojim pjesmama nastupio na nekom natjecanju.

Nakon toga sam se posvetio profesionalnom bavljenju glazbom do Decembra 2007 godine nakon čega sam se prestao baviti profesionalno glazbom i sada se isključivo bavim kompjuterima i informartikom.U tom periodu napisao sam i skladao više od 150 pjesama sa tekstovima,glazbom i aranžmanima.Odsvirao sam sve instrumente sam i posnimao kao demo snimke u kućnom studiju bez ičije pomoći. Žanrovi u kojima sam djelovao su;rock, pop, pop-rock, blues, jazz, i zabavna muzika.Svirao sam sa svim poznatim muzičarima iz čitave Jugoslavije, svirao
sam i pjevao sa Peter Green-om iz Fleetwood Mack-a, gitaristom Roda Stewarta, na sessionu u Novom Sadu sa Ron Carterom iz LA Four.
Prvi sam Opatijac koji je ikad nastupio na Opatijskom festivalu kao kantautor. Do svoje 20 godine imao sam toliko uspjeha u muzici da me niti jedan glazbenik iz Rijeke u tome nije pretekao.

I na kraju zašto to nikada niste nigdje pročitali, da je samo jedan posto od toga napravio neko, iz Leta 3 ili Termita, Parafa ili neke slične muzičke nepogode za ovaj kraj, to bi se svakih 20 minuta objavljivalo na lokalnom radiju. Moje pjesme su tjednima bile na prvom mjestu top liste radija Rijeke no ni jedna nije nigdje
spomenuta niti da postoji a kamo da je predložena za glasanje.
Čudno zar ne…..ili ja to samo umišljam

Završiti ću ovaj blog sa stihovima moje pjesme PARANOID koji kažu:

“Čudan grad ili sam lud, čudno vrijeme ili sam lud …..pa umišljam.”

Lista najboljih Riječkih i Opatijskih glazbenika s kojima sam svirao i koje poznajem

Dakle, ovo je lista ljudi koji nisu nigdje spomenuti, kao izuzetno dobri (svijetski) glazbenici.To su ljudi i moje kolege s kojima mogu svirati što i kad god hoću, kojima je sve jasno , koji su naslušani raznih žanrova muzike…s kojima se svira na 1..2..3, bez probe i bez gledanja na sceni.Dakle, najbolji od najbolih u našem kraju, po mojoj vlastitoj ocjeni i savjesti. Redosljed nabrajanja nema veze sa redom kvalitete, već čisto sa vremenskim redosljedom s kojima sam te ljude upoznavao ili kako sam ih se sjetio

1.Krešimir Sokol – gitare

2.Elvis Stanić – gitare (ali i drugi instrumenti)

3.Želimir Gržančić – gitara

4.Joško Serdarević – bubnjevi

5.Lajbek – bass gitara

6.Saša Belša – klavijature

7.Edi Lazarić – hamond orgulje

8.Davor Tolja – klavijature

9.Duško Vukov (Dule) – gitara

10.Darko Mihelčić (Dakina, Boćo) – bass gitara

11.Robert Župec – bass (ali samo dok je svirao sa Elvisom i samnom)

12.Aci Lukač (počivao u miru – rado te se sjetim) – klavijature

Lista ljudi s kojima nikad nisam svirao – ali sam ih slušao:

1.Tomislav Obradović (Tomica) – bubnjevi

2.Vedran ( svira sad sa Belanom) – klavijature

3.Benjamin Stanić – gitara

4.Marko Vivanda – vokal

5.Henry Radanović – bass

6.Branko Berković – gitara

7.Popeskić – klavijature

8.Marko Lazarić – bubnjevi ( nisam ga slušao – ali su mi ovi gornji ispričali da je mali strašan bubnjar – pa je to i za vjerovat.)

To su ljudi s kojima sam bio u kontaktu.Čuo sam za još neke Riječke rock legende s kojima sam i svirao, ali nažalost nisu prošle ili opravdale svoj status u gradu – da bi ih uvrstio u ovu ELITU. Vjerujem da ima još puno dobrih glazbenika, u Rijeci ili Opatiji koje nisam čuo kako sviraju – ali kad ih opazim dok sviraju sigurno će doći na moju listu najboljih.No za to se valja dobro potruditi.

Jel’da dečki..;) ha ha ha…