SECIRANJE MELANCHOLIE

Pogledao sam Melancholiu po drugi puta. Najbitnije stvari primjetio sam odmah pri prvom gledanju fima i fim je na mene ostavio poseban utisak, podsjećajući me na momente na Bergmanove filmove. No nakon drugog gledanja uočio sam neke fragmente i detalje koji toliko strše van izvan konteksta filma, da su upravo NAPADNE.
Pri prvom gledanju mi to nije tako upalo u oči i imao sam osjećaj, da je sve zapravo savršeno stopljeno. Lars von Trier (režiser filma) je odlično odabrao svadbu za pozadinsku radnju, izabravši tako najniži oblik zaglupljene građanske taboo teme koja je u isto vrijeme i potpuno marginalna – ali i jako važna. Stavljajući na vagu potpuno nevažne stvari, sa tekućim događajima na nebu i ignorantnost te opčinjenost mase svojim statusom ili događajima u kojima sudjeluju a koji su od marginalne važnosti, kao što su npr. kašnjenje mlade na svadbu, tajming rezanja torte, držanje govora i ostali debilnih protokola koji su ljudima važniji od onoga što se dešava oko njih i u ovom slučaju na nebu.
Lars von Trier je kao režiser bio izvan “igre” neko vrijeme, jer je navodno patio od duboke depresije, pa se je povukao na nekoliko godina u potpunu osamu. Neznam točno na koliko se je povukao, ali ako je to 2,3 ili 4 godine dolazimo do izrazitio interesantnih vremenskih razdoblja – popularizacije NIBIRU-a.
Sasvim vam je jasno da ljudi poput Lars von Trier-a, se ne kreću u društvu u kojem se krećemo ja ili vi koji ovo čitate, te da ljudi sa takvim profesionalnim zanimanjem i statusom privlače i pažnju ljudi koji znaju mnoge tajne. Ako pažljivo pogledate ovaj film, uočiti ćete vrlo nespretno odabran moment ili tajming ubacivanja, zapravo okosnice filma – odnosno informaciju, sa kojom se je vjerojatno Lars povukao u izolaciju i koja je na njega ostavila duboki psihološki trag, toliko duboki da pri režiranju filma više nije pazio na moment, odnosno na fini istaččani prelazak između informacije koju je želio prenjeti ljudima koji su osviješteni i onih koji će ju razumjeti i radnje filma odnosno kadrova u kojem se ta informacija dešava. Izvor Larsove depresije, sigurno nije nikakva osobna depresija, već informacija koju je dobio, iz pouzdanih izvora preko svojih kontakata i poznanstava i sa kojom se je borio u sebi, znajući što slijedi dalje u njegovom – ali i našim životima.Da to nije tako, onda NIBIRU ne bi bio najveća tajna na svijetu, koja se negira poput posjete vanzemaljaca zemlji, ali u isto vrijeme FEMA (američka agencija za koordinaciju u slučaju izvanresnih stanja u zemlji) izdala je knjigu sa uputstvima za vatrogasce na 600 stranica, u kojem je u jednom od poglavlja (poglavlje broj 13) opisan napad vanzemaljaca na Zemlju (alien attack) gdje je u detalje opisano što ti se može kao čovjeku desiti ako se nađeš u blizini UFO-a kao i vrlo detaljne ilustracije vanzemaljaca i to više od jedne vrste i to sa takvim ucrtanim detaljima, tako da se zapitaš ko tu koga jebe u glavu, odnosno otkuda im ti svi detalji i posljedice, ako vanzemaljci i njihove letjelice ne postoje, nisu ih nikada pronašli, ili sa njima imali kontakte, ili bilo što drugo, a što negiraju več 60 godina bez prestanka unatoč pritiscima javnosti.
Dakle bez ikakve sumnje Lars von Trier dobio je nedvosmislenu i jasnu poruku-informaciju, koju nam je vrlo rastreseno uspio ubaciti i umixati u radnju filma Melancholia, a gotovo da sam pri tome osjetio, očaj i strah, sa kojim je ljudima prenio tu informaciju sa kojom se je borio u sebi za vrijeme njegove osobne depresije. Sa kakvom točno informacijom raspolaže Lars von Trier– ja ne znam, ali iz filma sam odabrao vrlo znakovite sekvence iz kojih možemo pročitati ili nazrijeti, što će se dogoditi u skoroj budućnosti, kako će to i kada početi i kako to možemo prepoznati. Ovoga puta film sam pogledao sa prijevodom i pronašao nekoliko važnih detalja koji su mi promakli pri prvom gledanju filma, a koji su vrlo važni. Prije nego krenem na obradu tih scena, moram jedan odnosno dva detalja i događaja napisati i koji su vrlo važni za ovu temu.
Lars von Trier je film Melancholia nazvao po slici Albrecht-a Dürer-a njemačkog slikara (21 May 1471 – 6 April 1528) koji je na istoimenoj slici prije skoro 500 godina ucrtao čitav niz simboličkih poruka koje vode ravno u situaciju u kojoj se nalazimo danas i sada u svijetu u kojem živimo. No ono što je tu interesantno, kad sam prvi puta pogledao u tu sliku – koja je puna svakavih detalja i zamki i simbola – ja sam odmah ugledao jedan i ne baš tako transparentan detalj, ali odmah su mi oči odlutale baš na taj detalj i to uočile. Kako je ova slika njemačkog slikara predmet mnogih recenzija i istraživanja i proučavanja – a ja te radove nisam čitao, pa ne znam da li je tko primjetio što i ja i to zapisaio, ja to nisam nigdje pročitao, jer ta slika unatoč tome što je postala sa filmom aktualna, nije zauzela moju posebnu pažnju. Dakle ono što sam JA primjetio u hipu na toj slici je, da NEDOSTAJE mjesec Septembar na kalendaru pored zvona i pješčanog sata koji simbolizira istjecanje vremena, zvono za uzbunu je povezano špagom koja ide u nepoznatom pravcu. Dakle ono što će se dogoditi dogoditi će se u Septembru – ili se je već dogodilo. To je interesantno samo zbog jedne činjenice – odnosno dvije činjenice, Septembar se spomije (26.09.2011-2012godine) na Švicarskom franku, sada na slici od Melancholie, pa čak i u filmu Melancholia u jednoj sekvenci, što ću vam pokazati kasnije. Još da napomenem, da će položaj planeta u 2012 godini u Sunčevom sistemu biti potpuno isti kao i u 2011 godini, znači tamo gdje je bio Elenin u 2011 godini na potpuno istim konjukcijama, biti će u potpuno iste dane i datume NIBIRU.
A sad i ona druga stvar koju sam htio napisati.
Negdje u 5 -om ili 6-om mjesecu ove 2011 godine ili možda malo prije, stojeći na balkonu oko 3-4 ujutro gledao sam nebo. Iz smjera juga-jugo- zapada, došao je jedan leteći objekt, bijele boje prilično zamjetljiv na noćnom nebu. U principu ništa neobično, jedino što je bilo neobično je bilo to, što se je zaustavio na nebu u Velikom medvjedu i tu ostao mirovati i izgledao je poput zvijezde na nebu. Da sam kojim slučajem izašao na balkon samo koji minut kasnije gledao bih u Velikog medvjeda i ne bih vidio ništa neobično. Ispričao sam to ujutro kad sam se probudio sa ushićenjem supruzi. Praktički 4 ili 5 mjeseci kasnije u jednom razgovoru sa jednom osobom koja prati već duže zbivanja na nebu iznad Rijeke, a koja je do mene došla čitajući moj blog rekla mi je slijedeće:
– “A jeste li vi Kostelac primjetili kako se oni parkiraju na nebu i glume zvijezde”
S obzirom da ja to nisam nigdje napisao to me je jako iznenadilo i zapravo zaprepastilo, jer sam dobio potvrdu da ne umišljam, već da se to stvarno dešava.Tek sad zadnjih mjeseci, počele su takve stvari dešavati izlaziti na vidjelo i ljudi su to počeli snimati.
Zapamtite jednu stvar i datum.10.08.2011 iznad Rijeke su prestali prolaziti UFO.Taj dan sam zapamtio zato, jer sam taj dan kupio kameru i istog dana više nije bilo na nebu ničega. Znači 10.08.2011 ili malo priije ili par dana kasnije desilo se je nešto vrlo značajno. S obzirom da je to sredina Augusta, tada su počele upale desnog sinusa i prve grupne masovne boli u desnom ili lijevom kuku. Interesantno zar ne.

Dakle Lars von Trier je dobio jednu nedvojbenu informaciju koju je nakon više godina kroz film Melancholia odlučio u takvom obliku – kroz film, ljudima otkriti što zna i što je čuo. Naravno da je informacija koju je prenio vješto zakamuflirana, no iz filma se jasno daje izčitati jedna vrlo jasna poruka, koja je zajednička sa nekoliko drugih hoywoodskih filmova, Deep impact i Knowing. U sva tri filma imamo nekoliko zajedničkih detalja ili činjenica a to su POGREŠNI IZRAČUN ASTRONOMA, TELESKOP, GOMILANJE NAMJERNICA KOJE SU VIDLJIVE U KADRU U DALJINI, JUPITER I KATASTROFU!!!
Po svemu sudeći, ako me moja logika ne vara NEBO je izvor problema, jer teleskop služi samo za jednu stvar, za gledanje i posmatranje nebeskih tijela bile to zvijezde ili planete – nebitno je.
U prvim scenama filma uz odlično pogođenu muziku u slow motion-u režiser pokazujse promjenu trajanja vremena, izazvane psisutnošću planeta koji se približava, zatim , energiju koja izlazi it stupova struhje i prstiju glavne glumice, trganje iz korjena koji nas drže zarobljene za zemlju

Film, odnosno početak radnje Melancholia počinje već na samom početku bizarno i glupo. Vidimo ogromnu limuzinu koja se vozi bijelom uskom cestom kroz neku pripizdinu, zatim zabrinutost oko oštećenja iste limuzine i prikaz kako robujemo stvarima i njihovom izgledu.
Prva scena koja je malo (ne malo nego jako čudna) izvučena iz konteksta radnje je dolazak mlade pred kuću i nakon kraćeg razgovora i isprike o kašnjenju na vlastitu svadbu, gdje očekuju mladence, a njih nema više od dva sata, glavna glumica (Justine) iz čistog mira okrene glavu prema nebu i upita – koja je ono zvijezda na nebu.Igrom slučaja njezin je domaćin i organizator i mecena svadbe, znanstvenik čije je to polje (potpuno isti scenario kao i u filmu Knowing ili Deep Impact).
Dakle u toj prvoj sceni, imamo poruku odmah u glavu, gdje nam režiser kaže gledajte u nebo. Kad bi takvu scenu iz pravog života gledali uživo (a film je snimljen u dosta realnom vremenu i tu nalazim sličnost sa Bergmmanovim filmovima) onda mlada koja je zakasnila na svadbu u toj žurbi i situaciji ne bi sigurno gledala u zvijezde ili zvijezdu i zamjetila je da je na neuobičajenom mjestu ili da je neobična.
Da li je Lars to učinio namjerno tako, kako bi naglasio važnost teme u filmu (koji zapravo počinje kataklizmom – odnosno smakom svijeta u doslovnom smislu) ili je to samo nespretni prijelaz – ne mogu se odlučiti, ali ako je suditi po kasnijim takvim scenama onda je to samo taj puta u filmu nespretno napravljeno – što opet postavlja pitanje a dali je zapravo nespretno?
Pogledajte klip dolaska mlade pred kuću i njezino zamjećivanje zvijezde.

Dijalog je slijedeći:
– Koja je ono zvezda?
– Ne znam.
– Džone, ti si stručnjak za zvezde, zar ne?
– Pa ne bih baš rekao…
– Nego šta si.
– Na koju tačno zvijezdu misliš?
– Na onu crvenu.
– Nevjerojatno… Kako to možeš da vidiš…
– To je Antares. Najveća zvezda u sazvežđu Škorpije.

Djalozi su jako važni u filmu jer se putem njih može dobitti i sakrivena poruka, u ovom slučaju ako izađete na vaš prozor ili balkon i potražite zvijezdu ANTARES vidjeti ćete da nije crvene boje – no znamo što je crveno – NIBIRU!!!

Druga scena koja mi je pobudila pažnju je scena jahanja koja kad konj dođe pred most i ne želi preći preko mosta.ta scena se u filmu ponavlja na još jednom mjestu i nisam odmah skužio što je želio reći sa tom scenom, gdje je životinja izuzetno uznemirena, no onda sanm to povezao sa nelagodom koju sam imao pri prelaženju mosta na Riječini, što sam opisao u mom postu BOL U KUKU NIJE SLUČAJNA 3 DIO.Vjerojatno postoji povezanost vode i svemira i utjecaja putem vode na čovjeka, a znamo da voda zrači i da podzemne vode mogu biti jako opasne po zdravlje ljudi. Dakle pretpostavljam da je neki parametar u znatnom pojačanju, koju životinja može osjetiti – ali i čovjek. Evo te scene:
Dijalog kod gledanja u zvijezde na nebu:
– Nema one crvene zvezde iz sazvežđa Škorpije.
– Antares više nije tamo.

Treća scena koja se zapravo provlači tokom čitavog filma, ali je u ovom isječku nabolje prikazana, je promjena na ljudima kroz koju prolazi glavna glumica, a koju je režiser naglasio u ovoj sceni, u kojoj je opet upotrebljena voda i strah od vode, voda je tokom filma prisutna u više scena koje su bitne za film odnosno njegovu poruku.

Četvrta scena koja je umetnuta, kako bi gledatelji bili informirani, je gradivo rascijepano na fragmente, pa nam režiser sada na laptopu od Justininog nećaka, pokazuje svemirski objekt, koji će proći uz zemlju Melancholiu, sa elipsastom putanjom, isto onakvu kakvu ima Nibiru gotovo u svim prikazima na internetu. Pri pokazivanju te planete majka prilazi djetetu sa opaskom neka ne uznemirava tetku sa takvim stvarima i neka je pusti da se odmori ili u prijevodu – pokazuje stanje na terenu – uspavano čovječanstvo, kojima netko želi pokazati što će se dogoditi, a predpostavljeni (u ovom slučaju majka) kaže da se ne uznemirava čovječanstvo, sa tkvim informacijama i neka ih se pusti da spavaju.
Vrlo znakovita scena.
Dijalog:
– Vidi.
– To je planeta koja se krila iza Sunca.
– I sada prolazi pored nas.
– To se zove “Prolet”.
– Ne treba time sada da plašiš teta-neuništivu.
– Ako misliš da se plašim planete, onda si jako glupa.

Peta scena je scena koja je po meni najbitnija scena u cijelom filmu, gdje se je režiser dobro postavio prema događajima i ljudima koji se informiraju o stvarima putem interneta.U toj sceni, imamo dijalog Muža i žene gdje je on ZNANSTVENIK koji slijepo vjeruje i oslanja se na znanstvene krugove, te njegov odnos prema vijestima sa interneta.Ovo je dijalog njih dvoje u toj sceni:

– Da li si se opet spajala na internet?
– Kler, obećala si.
– Plašim se te glupeplanete.
– Glupe planete?
– Te divne planete, hoćeš reci?
(OBRATITE PAŽNJU NA OVU FRAZE ODAVDE NA DALJE)
– Prvo je bila crna, sad je plava.
– Zaklanja zvezdu Antares, krije se iza Sunca.
– Dušo, to će biti najveličanstvenije iskustvo u našim životima.
– Kroz 5 dana će proći pored nas i neće nas udariti.
– Kao što nije udarila ni u Mekur, kao što smo i mislili.(VRLO INTERSANTNO)
– I nije udarila ni u Veneru,kao što smo i mislili.
– I neće udariti ni u Zemlju, kao što dobro znamo.
– Kler, pogledaj me.
– Ljubavi, moraš da veruješ naučnicima.
– Oni kažu da će udariti…
– Ne, ne kažu, to nije tačno.
– To nisu pravi naučnici. (ZVUČI VAM POZNATO)
– E, sad, proroci propasti i doomsdayeri napisati bilo šta što će privući pažnju.
– Ali pravi naučnici, oni se svi slažu.
– “Melanholija” će samo proći tačno ispred nas.
– I to će biti najlepši mogući prizor.
– Hoću da pogledamo zajedno kroz teleskop.
– Molim te. Ne, radije ne bih.

Šesta scena, koju sam odabrao je jedna vrlo znakovita scena jer ona određuje vrijeme u kojem se dešava smak svijeta, iako to nigdje kalendarski odnosno vremenski određeno ili konkretno pokazano.To je scema gdje dvije sestre rade u vrtu – zalijevaju cvijeće i beru nekakve plodove mislim da se radi o ribizlu a on u toplijim krajevima ima plod u augustu ili u hladbnijm predjelima u i kasnije u Septembru. s obzirom da je glavna glumica u kratkim rukavima dok je sestra u dugim rukavima za vjerovati je da se radi o kraju augusta ili početku Septembra. U sceni naglo počne padati snijeg, čime je režiser želio naglasiti na neočekivane i nagle vremenske promjene, koje prate taj finalni događaj, no ono što je posebno zanimljivo je što je OPET u pitanju Septembar.

Sedma scena, je scena koja se pojavljuje i nekoliko puta u filmu Deep Impact, ali kao background scena , dakle scena u pozadini, ali koja se jasno vidi u pozadini. To je velika količina ili zaliha hrane i vode koju glavni glumac gomila u slučaju da se ipak nešto ne desi, i time nam režiser pokazuje da ni sami znanstvenici nisu sigurni u to što će se dogoditi i da je najgori mogući scenario ipak prisutan. Ova je scena vrlo znakovita i daje naslutiti da znanstveni krugovi su i te kako upoznati sa pravim stanjem stvari unatoč negiranju istih.
Dijalog:
– -Biće nam potrebno par stvarčica u slučaju da se Melanholija previše približi.
– Vidi, bilo bi lepo da joj to ne pominješ.
– Lako se unervozi.

Osma scena je opet scena sa konjem koji ne želi preko mosta sa riječicom niti pod pritiskom i jakim bičevanjem- no u sceni je znakovito što se konačno pojavljuje Melanchonia u punoj veličini i približava se na što Justine kaže Evo je,…to je tvoj Prolet, sa cinizmom u glasu rugajući se naivnosti svojoj sestri Claire

Deveta scena filma koju sam odabrao, je priklaz uznemirenosti životinja, čime je režiser otkrio jedan od sigurnih znakova poremećaja koje će pojava NIBIRU-a izazvati, dok u jednoj kasnijoj sceni ima i dio kad Claire teško udiše zrak zbog nedostatka kisika koje uzrokuje prisutnost te planete u našem Sunčevom sistemu

Deseta scena je scena kad Claire shvaća da nešto ipak tu nije kako treba i da je povjerovala znanstvenicima koji su pogriješili, te na internetu nalazi scenario u kojem se jasno vidi da Zemlja udara u Melancholiju (Nibiru) u sceni iza te scene (koju nisam prikazao u ovom klipu) ona pronalazi supruga koji je znanstvenik – mrtvog, izvršio je samoubisvo nakon što je shvatio da je znanost pogriješila i da je smak svijeta neizbježan.
Ovdje nam je režiser simbolički želio naglasiti da je znanstveni krug zaveden lažnim informacijama i da živi u iluziji koji drugi kontroliraju te da nisu izdvojeni iz uspavane mase, a ljudi na internetu ispada sda su u pravu, (ljudi koji nisu znanstvenici i koji su svijesni događanja).

Ako niste pogledali film pogledajte ga. Film nije akcioni i za film vam treba tišina i mir, noć, vrijeme kad vas nitko neće smetati i prekidati, ali treba imati i nešto u glavi, jer u protivnom fim će vam biti dosadan i nezanimljiv.Meni se osobno izuzetno sviđa to što je odabrao svadbu za radnju na kojoj počiva prava radnja, jer je tako postignut kontrast na prava zbivanja u filmu. Obavezno fim pogledati dva puta u razmaku od dva mjeseca.