SMRT FAŠIZMU – SLOBODA DUŠAMA

Posted by Pas at 01/11/2012

Category: RAZMIŠLJANJA

Već me duže vremena opsjeda pomisao (ponovo) na film Melancholia, režisera Lars Von Triers-a. Iako je većina ljudi, taj film doživjela kao izuzetno dosadan film ne shvaćajući oprečnost koja je prikazana u filmu, taj film je na mene ostavio izuzetan dojam i treba ga pogledati više puta. Najviše me se je iz tog filma dojmilo, ta atmosfera prikazana kroz najpopularnije pučko veselje – svadbu.

Ako mi išta ide na živce u životu, to su tri stvari, koje su podjednako zastupljene u toj netrpeljivosti, a to su; SPROVOD, SVADBA i RELIGIJA.

U sva tri slučaja, okupljaju se ljudi, koji se; lažno se vesele, lažno tuguju i lažno vjeruju u boga,…. u stvari to su idealne proljev predstave, gdje svako svakome pokazuje, kako on u tome sudjeluje i šepuri se sa time.

Odvratno.

Zato izuzetno cijenim Larsov odabir teme, sa kojom je ušao u snimanje filma kao podlogu nečem sasvim drugom i višem, a istovremeno je naglasio prag i crtu između višeg (stanje u kojem se nalazi glavna glumica)  i nižeg (svadba).

I ako sam već pisao o tom filmu u jednom postu (SECIRAM MELANCHOLIJU), ostala mi je jedna važna karika, koju nisam spomenuo, a koja je od izuzetne važnosti.

Kao što znate, film kao tvorevina, proizvod ili produkt,  zapošljava veliki broj ljudi.
Režiser, producent, pomoćnik režije, tonska eklipa, ekipa za svijetlo, ljudi koji se brinu o odijevanju glumaca, zatim direktori slike – koji se brinu o izgledu kadra, zatim kompozitori koji rade muziku za film, transporteri koji to sve prevoze, ljudi koji traže lokalitete za snimanje scena i da ne nabrajam, naravno na kraju glavni glumci i sporedni glumci i statisti. No ovdje kod nekih stručnijih filmova postoji čitav niz stručnih timova za razne stvari iz polja znanosti aeronautike i sličnih stvari. Naravno ne smijemo zaboraviti i ekipu za specijalne efekte kao i kompjutersku animaciju.

Ali..

Morate znati sad jednu vrlo važnu stvar – režiser ili DIREKTOR filma, je glavna osoba ALFA I OMEGA svega.
On o svemu odlučuje i donosi konaču odluku o svemu – pa i o muzici, konverzaciji, šminki.

Režiser je neprikosnovena ličnost ili osoba na filmu.

NIŠTA, ponavljam NIŠTA se u filmu ne događa slučajno i bez znanja i odobrenja – pristanka režisera.

Sad kad to znamo i kad smo to ustanovili, vratimo se na sam film.

Stavimo na stranu sam početak filma, za kojeg sam osobno smatrao da je malo pretjeran – ali sada vidim da nije i da je potpuno moguć i opravdan, što ću vam dokazati tokom ovoga posta.

Koliko je vas od koji ste pogledali taj fim, skužili ovu foru, koja mene već mjesecima muči i o kojoj razmišljam intezivno i svakodnevno.

Da pojasnim.

Ali ipak, prije nego pređem na «stvar», još samo nekoliko opaska o načinu na koji se snima film i nekoliko kratkih i vrlo važnih primjera da bi shvatili što želim reći.
Npr. kad jedan režiser snima ratni film imamo slijedeću situaciju.

Npr. top puca, prije toga eventualno u sceni vidimo vojnika kako stavlja bombu u cijev topa zatvara zatvarač i povuče konopac, sa kojim pokreće okidanje topa, top se tom prilikom pomakne sa mjesta, začuje se jaka eksplozija, iz cijevi izađe dim i vatra i na kraju nakon sekundu, dvije, vidimo kako je ta bomba  negdje pala i eksplodirala pogodivši ili nepogodivši cilj. Obično režiser pokazuje gdje je pala bomba i što je uništila…ali ne nužno..uglavnom da..

Ovo je sasvim LOGIČNO.
Ali sad, zamislite scenu, u kojoj režiser snima tu scenu, u kojoj sve se to ponavlja, stavljanje bombe u top, zatvaranje i povlačenje konopca – no nema EKSPLOZIJE, NEMA DIMA i NEMA TRZAJA TOPA  i NEMA EKSPLOZIJE U DALJINI, NITI IKAKVOG ZVUKA!!!
Što bi vi rekli da gledate takav ratni film?

Možete li zamisliti vašu reakciju u kinu? To bi bilo vrlo neprofesionalno a u Hrvatskoj bi to dobilo naziv – alternativa. Kad ne znaš svirati- onda se nazoveš alternativcem i tako svoje ne znanje i neukost, staviš na pijedestal i praviš se zvijezda…

Znači režiser se u normalnim okolnostima, na filmu UVIJEK, ponavljam UVIJEK, služi maksimalno realnom slikom onoga što snima, bez obzira da se radi o topu ili svemiru.

Koliko vam je poznato u Sunčevom Sistemu postoje određeni zakoni po kojima se kreću planete i one oko sebe imaju svoje magnetno polje…????

Sunce ima svoje magnetno polje, sa kojim privlači, i Zemlja ga ima,..ali ima li ga?
Kažu da alongacija planeta, na Zemlji izaziva potrese, to je ono kad se tri ili više planeta poredaju jedna ispred druge u nizu. Tad nastaje vrijeme katastrofalnih i jakih potresa, ovisi o kakvoj se alongaciji planeta radi.

To znači, da svaka planeta koja bi se približila Zemlji, izazvala bi vidne poremećaje u čovjekovoj okolini, kao što su potresi , tsunamiji i da ne nabrajam. Jednom režiseru bi bilo vrlo jednostavno, u tom momentu dok gledaju planetu te veličine koja je prikazana u filmu, da prikaže te potrese i poremećaje vezane uz njen prolaz,ili prilaz,….ali tih efekata nema, ima nekih drugih, ali tih magnetnih koji bi djelovali i te kako na Zemlju – NEMA!!!

Što nam je poručio Lars Von Trier, sa svojim filmom, poručio je da je to obična laž i izmišljotina i da takvih usputnih efekata na Zemlju nema. Da li je jedan režiser mogao napraviti takovu grešku, takvoga kalibra u današnje vrijeme dostupnosti informacija – čisto sumnjam…

U filmu se pojavljuje znanstvenik, koji to nigdje ne spominje, niti u jednom momentu konverzacije, već samo kaže da će se dogoditi prolaz – što se ispostavlja da je kriva znanstvena prosudba i on se prije udara ubija, no prije toga gomila i sprema  namjernice i vodu..????

Zato smatram Melancholiu izuzetno važnim filmom, u kojem je još nešto realno prikazano – a to je potpuno uništenje Zemaljske kugle i cijelog života na njoj.
Zašto bi se to trebalo desiti ?

Jeste li ikada pomislili, da je ova Zemlja i planeta umjetno stvorena planeta, sa umjetno stvorenim bićima, u kojem su naše zarobljene duše, stopili sa fizičkim tijelima/robotima i da smo mi zapravo zarobljenici u ovom zoološkom vrtu i da je sve ovo samo imitacija našeg pravog staništa – poput imitacije džungle u zoološkom vrtu, gdje mi držimo životinje. Opasani smo hologramom, koji je replika neba/svemira u stvarnosti. Uništavanjem Zemlje – TOTALNIM UNIŠTAVANJEM ZEMLJE, došlo bi do razbijanja ovog kaveza, u kojem se nalazimo i naše pravo ja, bilo bi oslobođeno ovoga fuzioniranog ropstva, gdje su nam naša (vjerovatno eterična) tijela genetskim inžinjeringom, sastavili u potpuno novu formu i opasali nas kavezom – atmosferom, u kojoj instiktivno moramo udisati kisik, koji nas drži u fuziji sa tijelom. Kada umremo i (prestanemo disati) naša duša (naš pravi oblik) izlazi i podiže se u vis, gdje nas dočekuje lažni BOG, koji nas vraća na Zemlju, što zovemo reikarnacija i taj krug beskonačnosti ropstva, je zatvoren. Uništenje svijeta, u kojem živimo, osloboditi će nas ove fizičke i materijalne forme, tek  kada se ta vrsta potpuno uništi – ali samo kao materijalna vrsta. Kako mi ne znamo za drugi način života, ili bilo koji drugi oblik života – plašimo se smrti, pa svaka kataklizma, koja u sebi sadrži uništenje života kakvog poznajemo, dodvodi nas u stanje straha, jer za drugi život i dimenziju ne znamo, a i za onu koja nam  je poznata – a to je smrt, postoji kupola oko Zemlje iz koje ne možemo izaći. Zato film Melancholia počinje sa udarom Planeta X u Zemlju, u kojoj Zemlja kao planeta nestaje, što je simbol oslobođenja. Savršen film sa savršenom porukom.

Sorry, comments are closed for this item.

+(reset)-
+(reset)-