Neznam naprosto kako započeti ovu temu, da li da kažem,da imam sina od 21 godinu koji studira – ili da krenem od sebe i dana kad sam ja studirao.No to je bilo davno prije 30 godina, možda da ipak krenem od sebe i od mojeg studiranja, koje je bilo besplatno,ali ja sam ga ostavio dva puta.Nešto je u meni, tih dana govorilo da studiranje u ovoj zemlji, nema nikakvog smisla- iako je bilo besplatno.I u to vrijeme kupovali su se ispiti, doktorati, magisteriji ili novcem ili partijskom pozicijom, knjižicom – ništa novo ili neobično za ovo podjeblje
(nije štamparska greška).
I bio sam u pravu. To sam saznao tek neki dan, da je većina mojih bivših kolega uglavnom ili nezaposlena ili se firma “raspala” ili rade poslove daleko ispod svoje prave naobrazbe.Tako vam se čak i može desiti, da neki balavac koji je tek završio fax dobio posao “legalnoprekoveze” bude vaš predpostavljeni i šalje vas po cigarete ili marendu.Imam takvo osobno iskustvo.Kad je to napravio, lupio sam ga nogom u jaja i otišao sa radnog mjesta.Prijetili su mi i sudom i ovim i onim, no kad sam došao nazad u firmu nitko nije ni zucnuo.
To se zove RESPECT.
Studiranje je u moje vrijeme, kao studenta, dakle bilo BESPLATNO.A danas ti koji su studirali besplatno i besplatno došli do titula, sad TUĐOJ djeci naplaćuju školarinu.
SVOJOJ sigurno ne, jer djeca vrhuške vidi slučajnosti studiraju vani.
No, nije samo to ono što u ovoj priči nije fer.
Ima jedana stvar koja je najopasnija od svega, a zove se – STIPENDIJA.
Joj super, mali mi je dobio stipendiju od županije, koja mu je i jamac za otplatu iste.No samo uz ta jamstva, banka je još poslala po sinu, dodatne papire, za jamstva njegovim roditeljima – meni.
Ma ni to me ne jebe, šta će mi uzet – praznu bocu od Coca-Cole….
Mene jebe nešto drugo, a to je da će moje ili vaše dijete koje dobiva stipendiju, biti već u dugu prije nego završi fakultet i prije nego što se zaposli.
Da, da ..znam sad ćete reći kako se taj kredit otplaćuje 100 godina ,da jeto nešto sitno..i bla bla bla, no jedno je sigurno – dug postoji, htijeli vi to ili ne.
Kad je netko dužan, s njim se može manipulirati na različite načine ili….
I sada dolazimo do momenta, da se zapitamo da li je to sve “naštimano” tako da studirati mogu samo bogati i njihova djeca. Jer oni kad završe nisu nikome dužni – NIŠTA.
Mislim reći SLOBODNI su.
SLOBODNI.
Dakle, to su “IZMISLILI” ljudi koji su studirali u Jugoslaviji potpuno besplatno – onoj Jugoslaviji, koja je bila mrak slobode ljudi i razvitka Hrvatskog naroda. Ako niste znali samo su Srbi u Jugoslaviji su mogli studirati – ostalima je to bilo zabranjeno – ugnjetavali su ih. Eventualno, po koji Hrvat ili Slovenac je mogao studirati, ali samo ako je platio.- Srbima naravno. Tako to nekako ispada sada – retro(vizorski).
Ovi naši magistri i doktori su se napišali para, dok su završili besplatno studije.
Uvijek ono vječno pitanje, koje postoji u svakom čovjeku koji ovdje živi – u Hrvatskoj.
Zašto još nitko, ama baš nitko, čak i oni koji su rekli da ĆE, nije napravio ništa da bi ovi ljudi u Hrvatskoj živjeli kao sav ostali razvijeni i demokratski svijet. Mi ne da nismo spremni za EU, mi nismo spremni ni za sami sebe.
Kad se samo sjetim kad sam trebao registrirati Fiatov kombi (zatvoreni furgon) u bivšoj Jugi- ali tu u Rijeci, kakve sam poteškoće imao oko toga, kao glazbenik .Morao sam pisati Ministarstvu prometa, da mi odobri registraciju Zastavinog kombija od 850 ccm, da bih ga mogao registrirati.A za to vrijeme u Sloveniji, svako kućanstvo moglo je registrirati za svoje potrebe, kamion do 5 t nosivosti – legalno, bez ikakvih potvrda ili problema.
Evo, to se zove praktičnost koju su pokazali Slovenci, prema svom vlastitim narodu još u doba -,Jugoslavije.
Da se kojim slučajem ovakva stvar desi u Francuskoj, studenti bi demolirali kompletnu državu do poslijednjeg šrafa.Dok ne bi vratili sve nazad kako je bilo, ili dok ne bi im ispunili što traže – uz ono što imaju.
I u ovako neizvjesnoj situaciji, gdje je u najboljem slučaju postoji netko tko si može priuštiti sredstva za studiranje iz svog “kućnog budžeta” – što ga (ih) čeka nakon završetka studiranja – ne zna nitko, jer je budućnost neizvjesna.
Godine u zadnje vrijeme, nekako prolaze brže i začas se nađete u ovakvoj siituaciji:
Prije nekih mjesec i pol dana izašao je natječaj u jednoj osnovnoj školi gdje su tražili administrator mreže.
Prijavio sam se na natječaj, iako mi to nije struka, ali je bliska mojoj struci ,a i relativno se dobro razumijem u mreže. Na natječaj je pristiglo oko150 ljudi koji su prije toga, već selekcijom odabrani u tih 150 – jer ih se zapravo ukupno prijavio više stotina.
Interesantne su bile dvije stvari.Svi koji su se prijavili na natječaj, već su imali radno mjesto i željeli su se premjestiti na ovo radno mjesto.Ja sam bio najstariji među njima.Sreo sam neke kolege, koji su odlični u toj struci, a rade za crkavicu od 3000 kn.Tek toliko za usporedbu, toliko košta jedan manji srednji zahvat na mreži, u nekom poduzeću, koja ima umrežene kompjutere. Znači on plaću u svojoj firmi zaradi jednim poslom .
Najmlađa je bila jedna cura, koja je imala 27 godina.I evo tog famoznog razgovora između dvije cure sličnih godišta.
Prva cura kaže:
Jebo te ko zna dal će me primit imam VEĆ 27 godina (već????)
Druga cura odgovara:
A šta bi ja trebala reć ja sam još i starija od tebe.
Prva cura:
Jebo te žele da imam završen fax i 5 godina radnog iskustva.
Druga cura:
Nisu normalni, kako ja mogu imat 5 godina radnog iskustva i ne bit strarija od 25 godina kad sam fax završila sa 24 godine.
Ja stojim sa strane i 49 godina mi je i razmišljam, dal da odem kući odmah, ili da ipak obavim razgovor pa da onda odem.
Još malo pa će ta granica past na 24-25 godina ,jer sa mladim ljudima mogu manipulitrat i platit im minimalac -jer će ovi biti sretni što UOPĆE i imaju posao.
Jebem ti državu………pardon, guzicu…
chat wih me
