Za nevjerovati je kako je ljude lako uvjeriti u nešto, a sve u ime nauke i titula, koje nose određeni ljudi, koji su školovani po principu PREUZETOG znanja, no ne znamo čijeg i kada , jer neki su zbog toga znanja mučeni, neki doživotno zatvarani (kakv dobar alibi za progurati nešto pod doktrinu) zatim paljeni na lomačama. A tko je zapravo trunuo u zatvoru, ili tko je spaljen na lomači, nikada nećemo saznati, tamničar je bio samo jedan kao krvnik.
Ljudi koji su gledali paljenje Giordana Bruna, bili su neuki pagani, seljaci, nepismeni, mogao si im uvaliti i maršala Tita i reći da je to Giordanio Bruno i njima bi to bio isti kurac.
Toliko o vjerodostojnosti nove nauke, koja je progurana nakon stoljetnih statičnih teorija, koje su bile tko zna kakve – ali zasigurno opasne po kompu, koja je iskoristila tu nepismenost i siromaštvo mase.
To su bila vremena kad se je to moglo napraviti.
I to im je prošlo.
Od tog trenutka ili od te godine, svi budući naraštaji, usvojili su nove nauke koje su uveli u škole. Nikada ih nitko nije išao provjeriti.
Tako je jednom netko izračunao da je udaljenost Sunca od Zemlje varira od oko 147 milijardi do oko 152 milijarde metara. Da ideš brojati po jedan zabuniš se i pogriješiš i evo netočnog rezultata
To je jako mnogo metara. Ali ajmo se pozabaviti tom metražom.
Radius Zemlje, za koju tvrde da je kugla, spljoštena na polovima je 6 371 008 m, odnosno
12 742 016m u promjeru.
To znači da svatko tko stoji na ekvatoru uvijek ima ispred sebe moguću kopnenu udaljenost do krajnjeg fiktivnog horizonta, polumjer Zemlje od 6 371 008 m.
Naravno takav vidokrug čovjeka nije moguć, pa se njegov dojam okoline svodi u najboljem slučaju do 100 km, što je vrlo rijetko.
Kad bi sad uzeli u obzir da bi čovjek stvarno mogao vidjeti golim okom, do kraja Zemlje i stati na tu točku, nazovimo je kraj Zemlje/figurativno/ on bi se približio teoretski suncu za 6371 km ili
6 371 008 m.
Ali, približavanje čovjeka za vrijeme zalaza Sunca u kratkom vremenskom roku nije moguće, ali zato ćemo uzeti dva odnosno tri čoveka koji stoje na tri različite točke svijeta.
Jedan na drugoj strani svijeta udaljen 12 742 016m od onog na prvom kraju Zemlje prema Suncu/literarno, figurativno/ i jedan koji stoji u sredini između njih, na razdaljini polumjera, od obojce udaljen sa svake strane po 6 371 008 m.
Uzeti ćemo za primjer, da Sunce zalazi i da dvojca od njih gledaju zalaz, dok treći na drugom kraju ne može vidjeti zalaz, jer je na drugoj strani svijeta.
No najprije ćemo pogledati što znači 6 371 008 m u odnosu na 152 000 000 000 m, jer kad to podjelimo sa razdaljinom Sunca, dobijemo da taj polumjer Zemlje ulazi u razdaljinu sunca od zemlje 643 294 122 (šesto četrdeset i tri milona puta)
To pak znači da kad bi se čovjek sa točke „na kraju svijeta“ pomaknuo za još dva promjera zemlje, to bi bilo kao da se vi popišate u more, ..još i manje.
Sunce uopće ne bi promjenilo svoju veličinu na zalazu, to je sasvim logično.
Pa ipak slike zalaza Sunca, pokazuiju znatnu razliku u veličini – i to na razdaljini od 152 miljarde metara pri pomaku od 6 371 008 m
Moraš stvarno biti jako trknut u glavu, da vjeruješ u takve stvari.
Ali kada bi nastala takva vidna razlika u promatranju zalaska ili izlaska sunca?
Nastala bi samo onda, ako Sunce ima polazište izranjanja ispod horizonta, koji je u neposrednoj blizini mjesta, gdje izlazi Sunce i koje bi se podizanjem u polukružnom pravcu, podiglo na visinu u kojoj bi postalo manje zbog visine na kojoj se nalazi, poput aviona koji polijeće i koji je na aerodromu ogroman, da bi na nebu bio gotovo pa nevidljiv. To nas opet dovodi do pitanja koliko je veliko u stvari naše Sunce, kao i na kojoj se visini nalazi, jer bilo kakva akcija, ili pomak čovjeka na Zemlji u odnosu na Sunce na takovoj udaljenosti i sa takvom veličinom Sunca, bila bi potpuno ZANEMARIVA, da ne kažem smiješna.
Tako imamo Sunce pri zalazu koje izgleda ovako sa jednog kraja /pozicije na Zemlji;
..dok istovremeno u potpuno isto vrijeme imamo ovakve situacije zalaska širom svijeta, čiji gabariti potpuno odstupaju od gabarita, koji maksimalno mogu biti udaljeni 12miliona metara, što je najduža moguća linija između dva mjesta na zemlji a što je upola milona puta manja dužina od one koja nas dovodi do Sunca.
Naravno, mnogo je lakše prihvatiti da je to samo vizuelni efekat i da je Sunce puno manje nego na fotografijama – ali ja se sa tom ješkom (mamac za ribe) ne bih složio.
Ne bih se složio, s obzirom na razdaljinu Sunca od Zemlje koju nam prodavaju pod naukom.
Ali kad bi ona imala smisla?
Kada bi ovako raznolik zalaz ili izlaz Sunca imao smisla?
Recimo, imao bi smisla onda npr.kada bi Zemlja bila ravna ploča, jer tada bi postojale polazne točke sa kojih izlazi ili zalazi sunce. Doživljaj veličine sunca tada bi bio u potpunosti opravdan zbog relativne početne blizine sunca , koje bi podizanjem mijenjalo svoju veličinu zbog udaljenosti i visine koju postiže podizanjem u vis. S obzirom na gabarite Zemlje sada je vrlo upitna i veličina Sunca kao i njegova stvarna udaljenost od Zemlje. Jer ako se optički tako slika mijenja iz sata u sat unutar te polukružnice/staze po kojoj ide Sunce i Sunce je primjetno veće i manje sa lakoćom bi netko tko zna postaviti matematičkiu jednadžbu, ušao u trag mogućim gabaritima i udaljenosti Sunca od tla zemlje kao i koliko je stvarno Sunce u odnosu na tu visinu i promjenu veličine – veliko,..odnosno malo naspram onoga što tvrdi nauka.
Kad nešto dovoljno puta spominjete kao laž, onda to postaje – istina. Bilo koja stvar u svezi onoga što propovjeda nauka potpuno je NEDOKAZIVA, jer nitko nije bio na Suncu niti pored Sunca, niti je tu mjeru izmjerio vjerodostojnim mjerama, jer je to nemoguće. Upravo ta nedodirljivost toga, je ono što na nogama održava tu teoriju, koja nije 100% točna, kao niti većina stvari uz koje smo odrasli i sa kojima su nas oprali, mučili ocjenama i prijetnjama ponavljanjem razrda, što je kod djece utemeljilo strah već u ranom djetinstvu, a tim se strahom manipulira ljudima i u daljnjem toku života.
Nije jedan čovjek sam postavio sumnju u oblik Zemlje na kojioj živimo, kao ni pitanje veličine i udaljenosti Sunca i Mjeseca, već je to neovisno postavilo više ljudi, koji se međusobno ne poznaju, što dovodi u pitanje vjerodostojnost nauke, kao iskrene i egzaktne nauke. Ovim su otvorene velike mogućnosti manipulacije čovječanstvom, koje se drži u uvjernju da stvari mogu biti samo takve kakve jesu. Interesantno je, kako je u 400 g. nauka zapravo malo napredovala u odnosu npr. na tehniku i elektrioniku i patente koji su nastali nakon pronalaska el. struje. Zamislite kako su ljudi nekad sa primitivnim teleskopima znali više o svemiru nego mi danas sa svim najmodernijim teleskopima.
Tako npr. slike Marsa iz 1600 g su detaljnije iscrtane nego današnje mape Marsa. Ovo je tema kojoj ću posvetiti malo više pažnje, ovo je tek samo uvod. Sunce nije ono što su nam rekli da je, ništa nije onako kako su nam rekli da je, odnosno nešto od toga je možda i istina, koja je pomiješana sa ostalim lažima i sa time se drže ljudi u uvjerenju, da su stvari takve kakve jesu.
Zamislite što bi se desilo sa naukom, koja kaže da bilo što uđe u Sunčev Sistem, osim nabrojanih nam planeta i Sunca,sve bi planete poiskakale iz svojih orbita i sve bi se izmješalo, i onda se najednom pojavi nešto ili više nečega i nije se dogodilo ništa od toga, sve i dalje funkcionira uz male poteškoće, kao što su ove na Zemlji danas. Odjednom fizika koju ste učili u školi više nije točna , nije točna ni astrofizika, ljudi koji imaju doktorate iz istih područja preko noći više nisu doktotri nauka, profesori, nastavnici, sve napisane knjige, dokumentarni filmovi, svi fakulteti padaju preko noći i postaju beskorisni, svi ispiti studenata i sve što smo učili unazad 400 g prestaje biti važeće.
To je kaos u društvu, za to je vezana, povijest, kemija , biologija, ..to je domino efekt.
Zar bi prevaranti iz znanstvenih krugova, dozvolili da se sazna da su nas godimnama varali i vukli za nos.
OOOO NEEE,… lakše je tvrditi da je to nemoguće i israti gomilu oblaka i chemtrailsa, ma koliko to god koštalo, zaposliti tisuće trolova i ismijavati bilo koga, tko bi se usudio na to i pomisliti.
Braniti laž pod svaku cijenu.
Neću dozvoliti da išta što se protivi zdravoj logici utječe na mene, jer ovo što sam napisao je potpuno logično i opravdano.
Čik da pogodim kome se to ne sviđa i tko će skočiti i kakvim argumentima na to?
Pa će tako Sunce koje je 152 miljarde metara udaljeno od mene, ujutro inati jednu veličinu pri izlasku i ja sam si to umislio, u podne će imati drugu veličinu, a navečer pri zalazu treću veličinu i sve to na razdaljini od 152 miljarde metara. Savršena glupost.
I tako stojim ja na mrtvom kanalu i gledam moju kuću koja je ujutro desetorokatnica, u podne ima tri kata, a pred veče je sedmerokatnica. Naravno to mi se samo čini, ali samo u nauci, jer je to tamo moguće. To se zove optička varka.Ako ne vjerujete pročitajte u Wkipediji.
chat wih me
