SUSJEDI

Imate susjede ..imate baš vas žalim. Ja isto imam susjede i zbog toga sam jako (ne)sretan.
Imam li pravo biti (ne)sretan, imam, ma tko mi brani, ali idemo redom.

Jednom davno prije 49 godina kad sam se rodio stanovao sam u Opatiji, u jednoj staroj kući, u kojoj je bilo 6 stanova. Svi smo se kao stanari i susjedi jako dobro slagali.Nitko sa ni kim, nije bio u nikakvoj zavadi.
Dolazili smo jedni drugima na rođendane, čestitai si Božić, Novu Godinu. Održavali vrt oko kuće.Pomogli jedni drugima nostit namještaj, drva,  namjestiti antenu ili kanale na televiziji, nosili smo si kolače.Kupovali smo si poklone. Nikad nitko nikoga nije pitao, što je po nacionalnosti, a bilo je ljudi od svukuda, Mađara, Židova, Albanaca, domaćih i onih drugih koji su poslije rata došli u Opatiju.

1978 godine, odselili smo se u jednu drugu staru kuću, zamjenivši stan za veći i prostraniji. Žena sa kojom smo se mijenjali, nije htjela uzeti čak ni nadoplatu za razliku veličine stana,  od 20 m2.
Tek sada nakon toliko godina shvatili smo zašto je otišla iz tog stana – zbog susjeda..
Zbog susjeda od kojih je pobjegla, glavom bez obzira , a sa kojima danas moja mama i sestra imaju velikih problema.  Bahatost i uzurpacija zemljišta, bezakonje su samo neke od riječi koje opisuju sve događaje.

Ja sam odselio od kuće 1987 godine  – u Rijeku, kod moje današnje supruge, u veliku zgradu od 16 katova, u kojoj je kultura stanovanja došla do punog izražaja.To se nikakvim riječima ne može opisati, a naročito susjede.
Tu se je sakupilo svačega, od smetlara do inžinjera i direktora, prava Dinastija – sapunica sa TV-a.
Srećom da sam provodio većinu vremena na gažama, pa sam izbjegao bilo kakvo sukobljavanje, mada mi je i lift u zgradi bio dovoljna kazna, a oni što žive na takovim mjestima  -znaju o čemu govorim.

1989 godine doselio sam u stan u kojem sada stanujem. I tu počinje moja priča o susjedima.
Tu sam prvi puta razmišljao ozbiljno da ubijem čovjeka i to nekoliko puta.
Kuća je vrlo specifiična.Ima 8 stanara, četvero od njih imaju poseban ulaz izvan haustora kuće, a nas troje ostalih, imamo ulaz u stanove kroz zajednički haustor kuće.
Prvi problem je nastao sa držanjem mačke(mužjaka) koji je noću bio zatvaran u portun i koji je vršio nuždu pogađate već ispred čijih vrata – mojih.
O markacijama muškog mačka (obilježavanja teritorija ) i o tom mirisu, bolje da ništa neznate. To je nešto najsmrdljivije što možete ikako zamisliti u svojoj glavi.
Ne postoji sredstvo za čiščenje koje može uništiti taj miris.To je miris koji ostaje vječno. Mačke ga osjećaju kilometrima daleko.
Da bi shvatili koliko je to smrdljivo, objasniti ću vam kroz ovaj primjer.U pet sati ujutro dok sam spavao, mačak se je popišao (markirao) na moja ulazna vrata u većoj količini. Probudio sam se iz dubokog sna od mirisa (smrada) i uzalud pokušavao otjerati ili neutralizirati taj miris. To se ne može sa ničim. Nije mi preostalo drugo već da na pod u hodniku ispred pred ulaznih vratiju (unutar stana) prolio sam 2 litre lož ulja (nafte) kako bih “ubio” taj miris, što mi je i pošlo za rukom.,

Miris nafte bio je pravi melem za moje nosnice, nakon onog mačjeg mirisa.
A kad je bilo jugo, to je mirisalo 10 puta jače.ODVRATNO!!!!!
I ako mislite da je tu kraj,…a neeee. U 8 sati ujutro susjed sa trećeg kata,  sišao je na prvi kat gdje stanujemo izvadio sardele iz najlona (od jučer) i pobacao ih pred naša vrata po podu i na taj način hranio micu macu.
Uzalud sam ja molio pristojno i pokušao mu objasniti da to  nije u redu, zvao sanitarnu, komunalno redarstvo, …ma kakvi, nitko te ne jebe ni 5 %. Ako krkneš životinju, onda si najebo i doći će ti murija i možeš dobiti 2 godine zatvora na prijavu susjeda.
Počeo je pravi rat. Radila je zračna puška i do 500 metaka mjesečno.No mačaka je bilo sve više i više.Susjed bi kupio 3 kg sadrelica i hranio pred mojim vratima u haustoru ili u vrtu. Sve mačke iz okolice,  su točno znale vrijeme kad će doći papica. No kvaka je bila u tome, što je susjeda iznad mene imala još jednog muškog mačka, pa su se ta dva mačka natjevala (naravno pred mojim ulaznim vratima, a gdje drugdje) koji će bolje i dulje obilježiti svoj teritorij.
Ona ih je u stanu imala dva.Stan je tako smrdio, da kad bi otvorila prozor u vrtu nisi mogao dihat. STRAŠNO NEŠTO:
I tako konačno je ta susjeda odapela. Stigli nekakvi rođaci porušili i uredili sav stan nanovo, sve pofarbavši i uredivši , no nakon mjesec dana, stan je opet smrdio ko i prije po mačkama. Brzo su ga uredili još jednom i onda prodali.

Novi je vlasnik, zaključivši o čemu se radi, porušio sve i izvadio sva vrata i parkete, iskopao kompletne podove.
I tako dok je kopao, ja sam mu došao reći da pazi kako kopa, jer da je kuća stara i da će propast pod.Na to je  mene pitao njegov majstor zidar,što sam ja po zanimanju, a ja sam mu odgovorio da sam glazbenik.
Pogledao me je i rekao ..Ajde sviraj onda.

Drugog dana ujutro oko 9 sati, moja supruga je otišla u kuhinju nakon što se je probudila i šalicu sa mlijekom, je htjela staviti u mikrovalnu pećicu, kad se je iz susjednog stana, kroz strop, doletio fizikalni šiptar sa krampom u ruci propavši kroz strop ravno mojoj ženi u šalicu sa mljiekom. Sav krvav i sasječen od žice i čavala u šoku joj je rekao ” Dobro jutro gazdarice” … i zatim se srušio.
Htio sam zvati policiju no majstor koji mi je rekao “Ajde sviraj onda” plakao je i molio me je da ih ne zovem jer bi valjda on propjevao nakon toga. Nisam otišao na policiju – danas mi je žao što nisam.
Razbili su mi dvije mikrovalne pećice, bili smo bez kuhinje tri mjeseca. Susjed mi je za božić donesao preko kurca neku jeftinu mikrovalnu pećicu, kao nadoknadu, a koja je koštala 300 kn  i koja je bila tako lagana, da ju je moja supruga odnesla sama u kuhinju.Onu koju smo imali, jedva su nosila dva odrasla jaka muškarca.
Toliko o tome.

Sa tim novim susjedima, nakon uređenja stana, počeli su novi sportovi i običaji u kući.Dok je prošla stara  susjeda bila tiha i osim mirisa od mačke, nismo ni znali za nju,  dobili smo dva neodgojena klinca, koja su cijeli dan bila u kući, u kojoj nije bilo gotovo nikakvog namještaja i koji su od 8 ujutro do 9 navečer igrali nogomet i trčali u krug po stanu, tako da nisam mogao čuti zvuk sa televizije ni na najjače postavljenu jačinu zvuka.

No glavni problem i sport bio je klofanje tepiha po ljeti kroz prozor ili preko prozora.
To bi izgledalo ovako.
Vani 40 stupnjeva, nemaš klimu i jedva čekaš noć, da otvoriš prozore i onda ih ne zatvaraš do ujutro, dok se ne digne sunce ujutro oko 10 sati .Negdje oko 8 sati 8 i pol, evo ti krava sa kata iznad, klofa tepihe i otresa posteljinu ravno po meni – sve u usta.I jebao sam joj mater i sve pizde materine kroz prozor i molio lijepo da tone radi, ali uzalud, ni lijepo,  ni ružno ne pali .
Kacot u glavu bi je sigurno uvjerio.
Počele su učestale svađe na temu trčanja po kući i klofanja tepiha preko prozora. Ma kakvi lijepo ih zamoliš i objasniš u čemu je problem , a oni opet.
Sada kad čitam u novinama ili slušam na vijestima, da je susjed iz čistog mira napao susjeda sjekirom, meni je to normalna stvar, još se čudim što je taj idiot čekao do tada.

I kad ste pomislili da je to sve, evo još malo.
Upravitelj zgrade je bio lik koji ima firmu koja prodaje građevinski materijal. Jednog dana on se je odselio iz naše zgrade i sve svoje ovlasti prenio jednom susjedu i to na način  – pokucavši na vrata susjedu, sa kojim je bio u najboljim odnosima.I umjesto, da se napravi sastanak stanara i izabere novi upravitelj zgrade – nitko ni kurcem nije mrdnuo. A onda prvi biser, prva akcija novo izabranog upravitelja zgrade.Trebalo bi napraviti rasvjetu oko kuće.
OK, trebalo bi.
Ali se za to, onda sastanu stanari, napravi se ponuda i objavi natječaj i izabere se najpovoljnija ponuda.
Da skratim,
5 lampi koje se pale na senzor ,oko kuće i tri lampe na prekidače u haustoru zgrade – račun 19000 kn.
EJJJJ??????
19 tisuća kuna, kad sam to ispričao, ljudima iz te struke, križali su se i rekli da sam sigurno nešto krivo čuo, ..no na žalost, nisam.

Tako se sve stvari u kući radie- bez natječaja , ponude i obavijesti.

A onda jedno jutro biser nad biserima.U našoj zgradi  u kojoj nie izvršeno etažiranje, susjed koji stanuje ispod mene (sin jednog Riječkog tajkuna) ogradio je više od četvrtine terena kuće ogradivši željeznom ogradom teren za svoje privatne potrebe i u taj prostor koji se i zaključava – stavio psa.
Lijepo sam mu rekao da to ne može napraviti. Ali uzalud, krelac se osjeća moćno , tatica stoji iza njega.
Imam jednu dobru ideju kako se to može efikasno riješiti.
Razbiješ mu pičku i izrežeš ogradu sa brusilicom i onda ga još izcipelariš, za svaki slučaj ako nije skužio.
Probajte , jako je efektivno.

Ali,
da je netko od svih njih, IKADA uzeo metlu i pomeo dvorište , a to ne.
Ah da zaboravio sam spomenuti jedan sport koji je vrlo popularan, a zove se ostaviti ulazna vrata širom otvorena po zimi, jer ih boli kurac što sam ja ispred ulaznih vratiju i što puše hladno, oni stanuju gore na katu, pa to njima ne smeta. A lupanje vratima pri ulazu i izlazu, to ni ne moram napominjati to onako i ovako slušam samo ja – oni to ne moraju slušati.

Jebem ti susjede i tko ih je izmislio. Napraviti ću kuću sa tako velikom okućnicom da ni sa dalekozorom neću vidjeti ni obrise prvih kuća.To mi je jedina želja, koju još nisam ostvario.Da više nikoga nikad ni ne čujem, ni ne vidim.
Uopće se ne čudim zločinima počinjenim u domovinskom ratu, jer su se tu naplatili mnogi “dobrosusjedski” odnosi i neriješeni računi.
Nitko, ama baš nitko, se ne brine o kulturi stanovanja i trebalo bi uvesti STAMBENU POLICIJU, koje bi takve kretene trebala odvoditi ili odseliti ili privesti na prisilnu višegodišnju školu stanovanja.
Zato kad pročitate u novinama kako je susjed maknuo susjeda sa sjekirom , nožem pištoljem – pazite se šta radite, jer ste možda baš vi slijedeći.