TELEPATIJA – NEPOZNATA I NEKONTROLIRANA PRAKSA

Sa jednim sam se prijateljem dogovorio da se nađemo na pivi. Nismo imali nikakvo posebno mjesto u glavi, gdje da se nađemo, mogao bih čak reći, da mi to nije ni bilo važno, ..važno mi je bilo samo da bude pive, koju volim, drugo mi nije bilo važno. Nasumce smo odabrali lokal. Kako je taj dan bio petak, sa odmaklim satima, koje smo proveli pričajući, povećavala se je gužva u lokalu. Oko 22 h počela se je glasno puštati muzika. Već sam se dobrano odvikao od takvih mjesta i  od takvog načina zabave. Popili smo brdo malih piva, nismo bili pijani, jer smo pili kroz dugi vremenski period,… pričali smo o svemiru i o događajima iza nas. ali i onoga što nas čeka. Razmjenili smo mišljenja, slažući se u potpunosti oko svega. Ljudi su u kurcu i to jako, a ovaj izlazak je to samo potvrdio. Promatrajući ljude koji su se gužvali oko nas, uočio sam gomilu prestrašenih ljudi, koji su površnom glumom, glumili mačo frajare i vrhunske pičke, našminlane i sređene, koje su uglavnom obitavale oko tipova, koji su im plaćali cugu. Muzika je treštala iz napaćenih zvučnika, koji su već odavno odslužili svoje, ali muzika je bila ok. Prosjek publike bio je iznad 30 godina, pa možda čak i više, a tome su doprinjeli stariji ćelavi muškarci, prosjedi, vitki ili debeli, a neki sa pancom, koje je držao kaiš na hlačama odijela. U nekoliko navrata, par ženskih guzica mi je stajalo ispred nosa , molio sam boga da ne prdnu, jer mi ne bi bilo spasa, ja sam sjedio, a one su stajale u kratkim minicama do pičića,nos mi je bioo uz njihovo dupe, tako da bi prdac brzo izašao van. Ja bih bio kolaterana žrtva.

U toj općoj gužvi, gdje nakon nekog vremena više nisam kužio, kako konobari znaju,  tko je što naručio, tko je platio a tko nije, gledao sam komade koji su paradirali ispred mene, ali nažalost pravu guzicu nisam vidio, ili mi je možda promakla, u što čisto sumnjam.
Ta kolotečina uz još jedan BECKs u ruci i uz gustu zavjesu dima, pokoje upaljeno svijetlo, postala je jedna kompaktna masa, koje sam bio i sam dio. Svaki razgovor u tom žamoru i buci, bili su uzaludni. Pušio ne pušio, dima je bilo toliko, da sam nakon sigurno 5 godina, ponovo zapalio cigaretu – pod vjerovali ili ne. Sjedio sam i promatrao masu, dok smo uz svaku novu pivu nakon što smo se kucnuli, nastavili promatrati ljude, koji su plesali, pjevali , pričali i smijali se, ali uglavnom su pili i pušili…a onda praktički od niotkuda su ušle tri pičke. Prva je bila dosta visoka crna lijepih nogu i lijepe guze, predivnom dugom crnom kovrčavom kosom, ili možda tamno smeđom, teško je bilo odrediti  boju kose u tom mračnom ambijentu, druga je bila debela i široka ko trajekt Prizma – Žigljen, najmanje tri tone težine, prirodna plavuša, jako lijepog lica, ali brate mili tijelooooo,…ni slonić tonić, joj nije ni do gležnja. Treću nisam zbog trajekta uočio,..ali zato ju je uočio moj frend…

Diskretno me je šutnuo laktom i glavom mi pokazao prema Sloniću Toniću zvanom –  Trajet..

– Šta? – upitao sam glasno…

– Jesi vidio pičku? –pitao me je frend

– Koju? – pitam

– Plavu, iza debele…kaže nagnuvši se na moje rame

Okrenuo sam se i nimalo pristojno, počeo zuriti u tom smjeru, ali trajekt je stajao tako, da ni kurca nisam vidio. Stajale su sve tri na prolazu, poredane onako kako ih ja ne bih nikada poredao, ..ali ko mene šta pita.

Konačno sam je ugledao nakon pola sata zurenja.

Jako dobra, obična zrelija pička oko 40 – 45 godina, sa cvikerima koje je čine još jebozovnijom,..prekrasnog struka, u uskim niskim trapericama, do pičkice,  moje visine, plavuša (ofarbana) malih sisica i predivne kruškaste guze…

Mrak…

Prava žena…

Tu nema razmišljanja.

Nisam skidao pogled sa nje, ali ne zato što sam buljio ko zemljak, već zato što je nikako nisam mogao vidjeti kompletnu – znate već zbog čega – zbog trajektne linije, koja je još uvijek ukrcavala automobile, ustvari izgledala je ko nepomični matični brod na nebu…

Popizdio sam.

Nije mi se zbog toga dalo ustajati, ali nisam odustajao i svakih minutu dvije škicnuo sam pogledom prema njoj. naginjao glavu, istezao vrat, saginjao se i molio boga da netko trajno ukine tu trajektnu liniju čim prije. Nek ugleda neki remorker i sretno otplovii zauzme pola druge sale za boga miloga,…bilo što…

Izgleda da je “ona” to primjetila,.. ali punoranije nego što sam ja to skužio, da je ona skužila, da ja gledam u nju. U jednom momentu, povuka je trajekt k sebi i nešto joj govorila u uho. Po reakciji i pokretima trajekta, zaključio sam da joj govori o meni. Zadnje što joj je rekla (čitam sa usana odavno) rekla joj je: nemoj se odmah okrenuti i i nakon toga je pogledala na sasvim drugu stranu. Nakon dvije minute (brojao sam do 120) trajekt se je zakrenuo i pogledao me ravno u oči. Pogledi su nam se susreli i to ju je frapiralo, te se je brzo okrenula natrag k plavuši kazavši joj, da sam skužio da su govorile o meni.Ali ni makac sidro joj se vjerovatno zakvačilo za dno…

Piva na pivu i nakon što su bubrezi obavili svoj posao, na red je došao mjehur. Kako mjehur ima svoj kapacitet, neovisno o kapacitetu boce, morao sam na WC.

Prolaz do WC-a bio je toliko širok, da komotno prođu dvije osobe, a da se ne dodirnu ni pod razno. Stajala je uza sami zid, u hodniku, koji je povezivao dvije odvojene prostorije.

Iza trajekta.

Prilikom ustajanja sa stolice, pogledi su nam se nakratko sreli. Kad sam krenuo prema WC-u između mene i nje, bio je veliki razmak, pri prilaženju pogledao sam je potpuno i zaključio da je to – TO..

To je bio onaj muški brzi pogled, blitz pogled, od desetinke sekunde, cijelu sam je izmjerio i snimio i spremio u folder, točno mi je pasala i po visini i po izgledu.

Predivan zreli komad, izazovnog lica i izuzetno jebozovnog tijela, ma ko Venera.
Imala je kratku majicu koja joj je pokazivala goli trbušič, bila je vitka za te godinem, a niske traperice, bile su malo iznad venerinog brezuljka , glatka, obrijana, ma divota
U momentu kad sam prolazio pored nje osjetio sam udar njene guze u moj kuk.

To je izvela tako vješto, da sam ostao zatečen tim postupkom,.. da li je bilo slučajno ili namjerno – ne znam, ali dotakli smo se,.. neplanirano s moje strane.

Okrenuo sam se i pogledi su nam se sreli,  ko munje, pravo sjevanje, pravila se je hladna i nezainteresirana.

Nakon jedno sat vremena, otišle su.. Bilo je oko 2 i 40 ujutro kad smo izašli i mi.

Padala je kiša, auto sam ostavio oko 200 – 300 metara od lokala.

Krenuo sam prema autu, prijatelj je ostavio auto na drugoj suprotnoj strani pa smo se  pozdravili i razišli. Na cesti nije bilo nikoga, hodao sam prema autu i na ovećem parkingu, bila su samo dva automobila. Otključao sam auto i sjeo,  zatvoro vrata, sa moje desne strane sam čuo i vidio da netko dolazi , kroz prozor sam vidio žensku u kožnoj jakni kako otključava auto do mog auta,  mahnito sam i refleksno pogledao kroz suvozačev prozor i to je istovremeno učinila i ona – pogledi su nam se sreli na sekund.

To je bila ona.

Na njenom licu nije bio nikakav faktor iznenađenja, emocija ili ičega drugoga, što bih mogao samo poželjeti u takvom trenutku, hladno je ubacila u rikverc i otišla.

Razmišljao sam u  autu, kako je čudno, da smo parkirali auto jedan pored drugoga.

Kakve li smiješne slučajnosti.

Bila je sama.

Trajekt je otplovio. 24 remorkera je trebalo da ga odvuku

Vozio sam prema kući i razmišljao o cijeloj situaciji.

Moram priznati da sam imao užasnu želju poševiti se sa njom i to odmah bez ikakvih filozofija i suvišnih riječi, jednostavno je nasaditi i to odostraga s leđa , upravo je tako izgledala, na to me je asocirala.

Prošlo je nekoliko dana .
Moram priznati da sam razmišljao o njoj i to u nekoliko navrata.Nemam nikakvu naviku odlaziti u određene kafiće, na cugu, osim ako se tamo nešto posebno ne dešava, recimo neka svirka ili nešto slično i to samo ako znam na što ću naići..

Bio je utorak oko 5 sati poslijepodne, iz neznam kojeg razloga, opet sam se sjetio na tu žensku. Sjeo sam u auto i otišao ravno tamo – u kafić. Kad sam ušao u kafić, u kafiću je bilo troje ljudi i konobarica, sve prazno,… sjeo sam i naručio pivu i sjeo u kut gdje sam imao pregled nad cijelim lokalom. Za 10 minuta u lokal je ušla  – ona..

Okrenula se je po lokalu kao da nekoga traži i onda kad me je ugledala, pogledala me je kao da smo se dogovorili i počela hodati ravno prema meni. Dok je prilazila uhvatio me je hladan znoj, situacija je izmakla kontroli i našao sam se odjednom u situaciji za koju sam mislio da ću bez problema moći savladati poput pravog alfa mužjaka. Sve je upućivalo na gotovu stvar, ali ja to nisam tog trenutka tako osjetio

Prišla mi i rekla:

– Bok…

– Bok.. – odgovorio sam i lagano se nasmješio ali ne prenapadno

– Nećeš mi ovo vjerovati, ali znala sam da si sada tu…znala sam da ćeš doći…

– Ne mogu objasniti….

– Razmišljam o tebi već tri dana non stop, uopće ne kužim zašto

– Neznam ni zašto sam došla…

Gledala me je ravno u oči…osjetio sam nelagodu sa njezine strane.

– Malo mi je neugodno rekla je tihim lijepim ugodnim glasom

– Mislim, nisi čak ni moj tip muškarca..

– Ne znam zašto sam došla, jednostavno mi je neki glas iznutra rekao da dođem, da ćeš biti tu, sama sebi nisam vjerovala, ..evo čudim se sama sebi,…došla sam jer sam bila sigurna da je to neka moja fikcija i htjela sam se razuvjeriti i reći stara umišljaš si stvari, …odi i uvjeri se sama budalo,..kad sam te vidjela,… kao da mi je kamen pao sa srca.

-Ti se meni jako sviđaš,..rekao sam joj nakon kraće pauze

– Primjetila sam…

Očekivao sam neku reakciju s njene strane nakon toga, no ona je bila kao da sam je izvadio iz nekog konteksta i doveo tu. kao da si nekoga izvadio sa sastanka na kojemu se je razglabalo nešto jako važno gdje su svi fokusirani nan neki problem

Tog momenta mi nije bilo do ničega.

Najmanje do seksa, ili bilo kakvog pokušaja ičega po tom pitanju.

Iskreno bio sam poprilično preplašen.

-Eto ,..rekla je

– Idem…

Pozdravili smo se i ona je otišla.

Nisam je pitao ni kako se zove, zapravo uopće nismo pričali o ičemu.

Ne znam zašto se je to desilo i sa  kakvim sam načinom razmišljanja to postigao.

Nakon toga sam shvatio, da  moram paziti na što i kako mislim…ovo mi je bila samo opomena, demonstracija jedne stvari, za koju nikada nikome ne bih vjerovao da mi ju je ispričao.

Ali to nije sve u vezi ovog slučaja.

Večer prije toga desilo se je nešto jako neobično i postojano i to upravo dok sam razmišljao o njoj. Nažalost to ne mogu opisati, jer se tiče i drugih osoba, koje bih morao navesti, a koje su bile tome prisutne, a sa time bi bila ugrožena njihova privatnost, ali i moja privatnost.

Tiče se teleportacije, nekontrolirane teleportacije koja je prestala igrom slučaja prije nego je izvršena – a započela je.

Ljudi koji su prisustvovali tom događaju, ragirali su, ali nisu bili svijesni što se je dogodilo.

O tome ću uskoro napisati jedan post.

Pazite što mislite, to je sve što vam mogu reći, realizacija misli nam je totalno nepoznato polje. Izgleda, da je neka blokada, koja je do nedavno postojala – uklonjena i mislim da se to pokušava zatajiti od ljudi. Sasvim mi je svejedno, da li ćete mi to vjerovati ili ne. Ovo sam napisao, za one koji jako dobro znaju što sam napisao. Oni će ovo shvatiti i te kako ozbiljno.

Dešava mi se da tokom dana, pomislim nešto loše i zatim odmah to moram stornirati i okrenuti izgladiti, jer me je od toga počeo hvatati strah, ne klasični strah, već da si ne napravim nekakvu štetu. Gledam razmišljati pozetivno i to sam konačno postigao nakon dugo vremena, ali misli odlutaju i to lutanje misli, mislim da je najefikasnije/opasnije.

Ovo je bila telepatija – ali sa potpuno dugačijjom realizacijom.Pitam se što je još pored / iznad , nad nama što nam je omogućeno, a o čemu pojma nemamo i što ne znamo kako kontrolirati