TKO JE ZAJEBAO RIJEKU ILI KOGA SE BOJI ĐEKI ĆEN

Čudan naslov, jel’da?
Je i nije.
Prije cca 3 mjeseca iz jednog telefonskog razgovora saznao sam  da u Rijeci postoje ljudi koji vladaju – muzikom, ali i karijerama ljudi, vezanih za muziku, ali i druge grane umjetnosti. Znao sam za Foxa i njegov dio kolača, znao sam i za Koraljaka i za njegov dio kolača, znao sam odavno za Andreja Bašu, i za njegov dio kolača – ali tko drži tepsiju, tko peče kolače i tko ih dijeli to za sada neznam.
Ali saznati ću.
Nikad se nisam raspitivao, jer me to nije zanimalo…ustvari nisam u to vrijeme znao da postoji…ali neznam ni danas što je najbolje

Čudno, ali sada kada se više ne bavim glazbom, počelo me je to jako interesirati.
Štošta se je meni spočitavalo,od kako sam otvorio ovaj – odnosno prijašnji  blog, u kojemu sam javno progovorio o nekim stvarima  – koje baš i nisu bile tako bezazlene, koliko su nekome neupućenom slučajnom prolazniku izgledale na prvi pogled

O tim “stvarima” se nikada nije nitko ni usudio pisati, samo se je šuškalo u kuloarima ili poslalo u pizdu materinu kroz zube,.. u prolazu. Svi su šuškali, ali nitko nije imao muda to javno reći. Ali i tko bi mu to uopće objavio – budimo iskreni i realni – nitko!

Kad bi krenuo od sebe (a moram) i sebe uzeo kao primjer, bilo bi tu čitav niz nelogičnosti koje nisu ničim opravdane, a traženje isprike za moj “težak” karakter neće proći (ovoga puta).

Svaka osoba u Rijeci, iz vremena kad sam ja bio glazbeno aktivan, zna da sam ja “bio” talentirani glazbenik, zna da sam bio i kantautor i da sam radio i muziku i pisao tekstove, pjevao, svirao (relativno dobro) na nekoliko muzičkih instrumenata, te da su se moje pjesme vrtile na radiju ne samo u Rijeci nego na području čitave Jugoslavije a posebno u Sarajevu i Beogradu koji su uvijek imali bolji nos od Zagreba pa je tako Zagreb često ostao bez dobrih Hrvatskih izvođača koji su snimali za Beogradske izdavačke kuće ili Sarajevske poput RTB ili Diskos i sl.,
Zna se da sam nastupio na Opatijskom festivalu sa tim kompozicijama, predstavljajući Hrvatsku na Danima Jugoslavenske zabavne muzike 1984, kao i da sam sa grupom ERY (koju sam i osnovao) pobjedio na YU pop rock festivalu u Zagrebu, pa i to da sam svirao sa jednim Elvisom Stanićem ( i to godinama) kao i da sam ga upravo ja, uveo u sve ovo što sve danas radi, jer to je poteklo upravo iz tih korijena.

35 godina  sam bio u tome 24 sata na dan,  imao sam kvalitetne već gotove snimke za gotovo dva dobra singla kao i da sam autor preko 150 kompozicija, a jednu je na svoj album stavio i riječki glazbenik Dalibor Brun.
Zašto to stalno naglašavam,?
Zato jer mlađe generacije to neznaju a nisu to znale ni neke starije od njih, jer nisu željeli znati.
To mi daje izvjesni kredibilitet da govorim o takvim stvarima, jer nisam jedan od onih koji su svirali 20 godina u garaži a nisu vidjeli ni sunca ni mjeseca, a najveći domet i najdalje gdje su možda i zasvirali bio je RI Rock ili nekakva lokalna svirka.

No, ja se dalje od tuda gdje sam stigao nisam ni maknuo, ali svi koji su se pojavili uz mene ili nakon mene u kratkom su roku postigli nekakav uspjeh “širih” razmjera, iako znatno manje kvalitetni odnosno komercijalniji od mene pa i po znanju i po mogućnostima,stilu muzike i da ne nabrajam.Jedan dio je snimio nekakvu ploču i utopio se je u bezdanu YU pop rock scene. Ja sam ipak imao dobru konkurenciju npr.DENIS I DENIS koji su u to vrijeme počeli sa radom. Kad bi sada samo uzeli u obzir, ponašanje određrenih individua iz Riječkog miljea pop i rock glazbenika, ja bih ispao dva puta anđeo, odnosno fleka sa mojim “teškim” karakterom .Moj najveći grijeh je bio što sam točno znao što hoću, niti pedlja od toga nisam odstupio, bilo je ..ili će biti tako kako ja hoću – ili neće biti nikako. Nije bilo nikako…
Jesu li se drugi jebali za to u dupe ili su ga nekome pušili – uopće me to ne zanima.
Mene zanima struka a ne veze i vezice.

Tako su mi u komentarima na blogu pisali svašta, da sam glazbeno nezanimljiv, da neznam pjevat, da sam ispodprosječan vokal,  ili šta ja znam što sve ne, no onda sam se jednog dana sjetio svog kolege Evisa Stanića iz mladih (školskih) dana i razmišljao kako je moguće, da jednom  tako dobrom da ne kažem izvrsnom glazbeniku trebalo toliko vremena da postigne ono što je postigao,ali  da stvar bude bolja, Elvis Stanić sa svom tom svojom vještinom koju posjeduje  se je – ZAPOSLIO.
Ušao je u radni odnos, kao direktor Opatijskog poduzeća FESTIVAL.
Još nisam čuo, da je jedan glazbenik koji je dobio nekoliko porina (što do prije godinu i pol  dana nisam ni znao i još ko zna koliko drugih nagrada,ukljućujući i nagradu Crni mačak)  ušao u radni odnos i koji danas ima radnu obvezu.

Zamislite Erica Claptona da se je kad je bio njegovim godinama (47god) –  zaposlio kao direktor neke kino dvorane ili koncertne sale!!!????
I da me  Elvis Stanić ne bi krivo shvatio, da mu se rugam ili da se ismijavam na tu temu – NE, nego dapače, ja sam zbog toga dvostruko – ZABRINUT!!!

Zar je stvarno, sve tako otišlo u kurac da jedan Elvis Stanić u najboljim godinama za sviranje, morao otići raditi, da bi preživio i u slobodno vrijeme svirao.
Ili je to samo šahovski potez,….ali čiji???

Pustimo to sad malo na stranu, ajmo mi na mog prijatelja Velida Đekića koji uvijek negdje nešto krivo napiše.
Taj momak uvijek ima neku krivu informaciju pa tako u ovo doba informatike čovjek bi trebao biti barem -INFORMIRAN.
O čemu se radi?
Surfajući i tražeći nešto (kako to već biva kad si na internetu) klikajući po nekim linkovima ni kriv ni dužan otvorio sam SUŠAČKA REVIJA broj 38/39 i vidi kad tamo piše moj prijatelj Đekić(en) MLADI RIJEČANI ODLAZE  , (kamo na skijanje?- just kidding)
Tek što sam počeo čitati već sam mu pronašao krivu informaciju.Radilo se je o Mikici mojoj prijateljici (Klaudija Čermak) sa kojom sam išao u osnovnu i srednju školu.O Mikici koja je samnom iz Hotela Kvarner dopeljala za ruku grupu LEB I SOL , grupu koja je nakon svog nastupa u OK 48 (u kojoj nikad više nije bilo toliko ljudi koliko te  večeri  i gdje sam i ja nastupio sa njima pjevajuči dva tri bluza koje smo izmislili na licu mjesta) odletila u nebo a da pri tome Vlatko Stefanovski nije ni znao, da ga je uz mene u klub dovela osoba koja će za 20 godina kasnije biti desna ruka režiseru filma i spektakla GLADIJATOR Ridley Scott-u koji je napunio sve kino dvorane svijeta neznajući da je Opatijka Mikica jedna od glavnih osoba zadužena za specijalne grafičke kompjuterske efekte.
Gdje je kriva informacija ?
Mikica se je vrlo malo kretala po Rijeci i po Korzu uglavnom je vrijeme provodila u Opatiji u 48-mici ili sa svojim dečkima sa kojima je uglavnom bila u Opatiji ili pak Lovranu (subotom i nedeljom) ponekad bi znala otići u Pallach ali da se je šetala Korzom i da je tamo bila neko prepoznatljivo lice sa špice- to ne.
No to baš i nije neki lapsus i nećemo se zbog toga rugati Velidu Đekiću, piše o osobi koju ne pozna , nije strašno a trebala mu je za članak- OPROŠTENO
Ono što je u tom članku napisao i što me je posebno zainteresiralo je (citirati ću copy/paste):
Velid Đekić MLADI RIJEČANI ODLAZE , SUŠAČKA REVIJA broj 38/39,
na netu cijeli članak možete pronaći tu:http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=38-39&C=4
citat:
“Korzom se još uvijek šetaju nekadašnji moćnici iz »struktura« koji su bili zadovoljni što im je svojim odlaskom Lisica prestao praviti »probleme«. Po onoj: »Hvala bogu da je otišao!«”

Velide sine, kakvih struktura ? Političkih, ili nekih drugih, da li je Fox smetao nekom drugom – KOME???
ajmo imena van, u čemu je problem pa ovo je demokratsko društvo, nova država, nije valjda da uvijek vladaju jedni te isti!
Jest da je Fox pisao huškačke tekstove sa pro političkom notom o muzici, ali njegov gavni biznis bila je muzika ili nije (neznam, pitam)??
Nije li mu brat bio neka glava u Omladini ili komitetu?
Kuloari kažu tako, ali ja to ne bih znao,… možda je zato mogao tako pisati…zapravo mi se to baš ne pogađa, niti me zanima, čiji je tata ili brat  nekada radio nešto
No, mene Fox odavno ne brine, jer je rezultat vidljiv…. nije li??
Mene zanima zašto se U Rijeci događa to što se događa i tko stoji iza toga , priča se o neke dvije struje…
Dva tabora….
Zašto  ti to kao kroničar Riječke rock scene javno ne napišeš, ili si i ti dio jedne od njih ili se ti nekoga bojiš?
Bojiš li se nečega ili nekoga?
Pojasni na m poimenice strukture koje se šetaju Korzom.
Znam za razne tkz. muzičke klanove ala, Huljić i slični.
No nije valjda da Huljić rula Rijekom, …give me a break..

Ali da ti pojasnim jednu stvar, nisam nikakav paranoičan psiho slučaj, to sam čuo od čovjeka koji je dobro upoznat sa time i sa tim stukturama kako ih on zove STRUJAMA , rekao mi je na upit , ah to je druga struja, izmjenična valjada, ali još nisam iz određenih tehničih i vremenskih razloga uspio  popričati sa njime do kraja.
Valjda ne postoji neka javna tajna za koju ja neznam…ili postoji?
Baš.
Nego, ja sad razmišljam, što će se desiti, ako se povežu Andrej Baša i Elvis Stanić u kovalentnu prešutnu vezu Oni su stari saradnici i u što bi se to moglo pretvoriti, vrlo interesantna kombinacija.
MIK je privatan festival. A ja mirišem novce.
Mogućnosti su velike, a poslijedice bi bile katastrofalne, za ionako nikakvu glazbenu situaciju.

Mislim, da je vrijeme velikih centara moći ala Zagreb prošlo, bar što se tiče muzike, jer gotovo svaka bufdala koja danas ima PC u njemu ima i dovoljno dobar kvalitetan studio, ako ništa onda barem demo studio.
O plasmanu putem interneta i prženju CD sa izradom omota da i ne govorim.

No čini se, da se tu ne radi  samo o muzici, nego da je u to involviran i sport, čak vjerovatno mnogo više od muzilke, samo ja nisam u tim “vodama” pa nisam upoznat oko tih detalja, ali me iskreno i ne zanimaju.
Kad nešto nanjušiš ili otkriješ, onda je negiranje i ismijavanje, onoga koji je to nanjušio, najpopularniji SPORT jer se od njega kratkim potezom, može napraviti notornog paranoičnog psihopata – poput mene (jel tako?)
– a WTC u New Yorku su srušili arapi i Bin Laden.

Svaki put kad u Rijeci sretnem nekoga od “glazbenika” svi su negdje zaposleni, nema više likova poput mene koji su od toga živjeli čitav radni vijek i još to rade. Svi su se zaposlili ili imaju neki obrt, kafić,  izigravaju zvijezde na privremenom radu – dok im ne krene. Ma žalosno, a do nedavno smo živjeli od toga – barem neki!
Sa kakvim sam se problemima sastajao i suočavao tokom sviranja mogao bih napisati zasebnu knjigu i to debelu.
Najveći problem od svega je što su u svim strukturama tog “društva” uposleni ljudi, koji nemaju nikakve veze niti iskustva sa muzikom ( tkz VEZERI) ili imaju – ali su se šminkali sa honorarima preko veze, plaćajući direktorima hotela ogromne sume novaca (plave koverte) svirajući za mizeriju i mašući pred kolegama  ugovorima od kojih boli glava. Takvi u najboljem slučaju, danas rade na mjestima, koja odlučuju o sudbini života jednog čovjeka iza kojeg se nalaze članovi njegove obitelji i njegov čitav posao.
Tu konkretno mislim na menadžment tkz.agencija za zapošljavanje glazbenilka, koje su svojim provizijama ŽDERALE ogromne novce na uštrb honorara Riječkih glazbenika.
Napravili su i HGU u koji su zasjeli ljudi koji ne stoje sa nogama na zemlji i koji nemaju pojma kao ni oni u saboru što se događa i kako se živi na terenu UŽIVO. S obzirom da sam radio i jedan i drugi posao(kreativni i reprodukcijski) znam jako dobro – što nosi jedan, a što nosi drugi, no problem uvijek izvire iz struktura koje su iznad i koje ne rade svoj posao – ali uzimaju novac šapom i kapom. Ništa se nije promjenilo. Kad su drapali nas koji neki kurac i znamo, mogu samo zamisliti što rade sa mlađom generacijom – koja ne kuži ni gdje se nalazi.

Zamišljam(ali ne moram zamišljati) situaciju nekoga tko čita moj blog , a iz Rijeke je i pita nekog u gradu od svojih kolega ili starijih kolega za mene KO JE TAJ LIK i zamišljam kakve bi sve oprečne odgovore mogli čuti ili dobitii.
Smijem se tome, tko će im reći pravu istinu Velid Đekić, Fox ili ex novovalci, Elvis Stanić možda, koji me u životu nije nigdje ni spomenuo, a kamo li da je rekao, da je svirao samnom ili da bar postojim, ali ne samo mene – ni Roberta , ni Drakulu,….ni Krešota.
Ja  Elvisa uvijek branim i hvalim, ali ne zato što je on “Elvis Stanić” koji je pobrao 3000 porina, već zato što je dobar glazbenik i kad mi netko kaže, nešto protiv njega, ja bi ga opalio, jer znam što branim, kad je u pitanju muzika i sviranje, vještina i naslušanost ali o njegovom  karakteru ne bih…to ostavljam vama.
Ono šta ja znam o njemu, zna vrlo malo ljudi – a možda i nitko, jer je to osobni doživljaj.
Ali opravdan.
Vrlo je malo ljudi koje poznam u Rijeci koji žive poput mene, imam svoje ja i znam što sam postigao i kako je to bilo teško  i kakav sam trud u to uložio. Ostao sam jedan od rijetkih koji se može nazvati glazbenikom u pravom smislu riječi – iako više praktički ne sviram, no to ne možeš prestati biti, to je poput droge u krvi narkomana.
To si cijeli život, zauvijek.
Tko je zajebao Rijeku – ne znam , ali saznati ću uskoro.