TO PANIC OR NOT TO PANIC,.. THAT IS THE PANIC NOW

Igrate li šah,..možda da, a možda i ne.

U svakom slučaju igra vam je poznata.

Pazite ima više levela «poznatosti»  te igre.

1. Ima ljudi koji su tu igru samo pogledali, ne uočivši oblike figura.

2. Zatim imamo ljude koji su tu igru primjetili i uočili različitost figura na ploči

3. Pa zatim imamo ljude koji znaju kako se koja figura zove, ..

4. Pa zatim imamo ljude koji znaju te figure posložiti na ploču – ali ne znaju igrati šah.
5. Imamo i ljude koji znaju po kojim «pravilima» se figure mogu kretati na šahovskoj tabli ili ploči kako vam je draže.

6. Imamo ljude koji znaju igrati šah

E tu bih stao, ne bih išao u detalje, jednog poznavanja strategije poteza i igranja šaha, ili njenoj vrsnosti. Ipak upotrijebiti ću šah za primjer, kako bih vam zorno i jasno prikazao što se trenutačno dešava. Naravno ovo je kao i uvijek samo naučno fantastična priča, a ja sam luđak koji straši ljude, spreman za luđačku košulju kome, treba iščupati grkljan…

***

Dvoje ljudi igraju šah. Jedan ili nekolicina ljudi ih gleda. Oba šahista znaju igrati šah i dobri su igrači, ali kako to uvijek biva, jedan je ipak bolji, što ne mora uvjetovati i pobjedu tog igrača.

Mi ćemo se pozabaviti ljudima koji gledaju tu partiju šaha pozabaviti ćemo se sa ovih 6 vrsta ljudi koji gledaju taj meč koji upravo traje.

U Americi koja je udaljena na tisuće kilometata od Hrvatske dešavaju se vrlo čudne stvari. Vojska se je aktivirala, u toku su čudne vježbe, premješta se teško naoružanje na visoke i više predjele nadmorske visine, dešavaju se čudna događanja kao što su požari, sinkholovi, zagrijavanje parka i vode u Yellowstone-u. To su trenutačni događaji koji su aktualni.
No vratimo se na šah…. u Americi se već duže vremena izgrađuju i opremaju na stotiine koncentracijskih logora koji mogu primiti i do 60 miliona ljudi…
U Americi već godinama stoji naslagano 20 miliona mrtvačkih kofera koji se hermetički zatvaraju i u svaki taj plastični kovčeg može stati 4 ljudska tijela. To znaju već i ptice na grani…

Paralelno sa time, ali vrlo polako i bez ikakve žurbe grade se masovne betonske grobnice na otvorenom koje su ogromnih površina. U međuvremenu Američka vlada je naručila nekoliko desetina miliona nepropusnih BODY BAGS, nekoliko miliona deka i nekoliko desetina miliona konzerviranih suhih obroka, koji bi bili dostatni za petnaestak dana za američko stanovništvo,…zadnja narudžba je bila narudžba 1 300 000 000 okvira takozvanih dum dum metaka, koji nisu u upotrebi skoro 100 godina i zabranjeni su. To su meci koji kad vas pogode raznesu se unutar vas i doslovno vas rastavljaju na proste faktore – gdje god da vas pogode.
Dakle situacija na tabli je sljedeća, jedan od igrača je počeo vući vrlo čudne poteze, vrlo polako i smireno, sve upućuje da se dešava planirani  napad, koji će voditi šah-matu, no igrač koji igra sa tim igračem, ne kuži što ti potezi znače. S obzirom na ležernost igre i nikakvu žurbu, očito je da prvi igrač (gospođa Amerika) ima vrlo specifičan plan za šah mat i zna točno kamo idu figure i zašto, najme drugi igrač ne kuži nikako povezanost tih poteza. Gospođa Amerika je mogla odavno odigrati potez, koji bi drugom igraču nanio štetu, pojeo mu većinu figura ..ali nije. Svaki novi potez sve je čudniji i čudniji.

Ali život nije šah….ili možda je, ali to odlučite sami…
Bilo kako bilo, netko vuče vrlo promišljene poteze sa ZNANIM krajem, krajem za koji se zna kad će se desiti – točno u minutu.

Takav potez postoji.

Hoće li napast topom, kraljicom ili će svog protivnika  matirati glupim pionom, to još nitko ne zna – osim onih koji igraju šah i vuku te poteze.

Ali zaboravili ste da ljudi promatraju meč i da u publici ima ljudi koji sasvim jasno razumiju o kakvom ili kakvoj vrsti šah mata se radi, ali ima i tukaca koji ne kuže ništa, nekih koji naziru malo i čude se zašto mu ovaj nije pojeo piona.

U tome se mi razlikujemo, mi koji promatramo ovu igru smo jako različiti.

Na žalost figure su od krvi i mesa, a šah se igra sa vama i sa mnom.

Ali šta vas boli kurac ,..jel tako ?…pa to je u Americi…

Ti si ovdje siguran u svojo maloj pripizdini iza brda na brdovitom balkanu, a oni koji po onoj šarenoj ploči guraju nekakve drvene figure «štatijaznamkakve» i oni što to prate – su glupi…
Prevaranti. Plaše ljude.

A onda sam zaspao i usnio čudan san…zzzzzs

***

– Ja te ne kužim,…koja ti je to fora – vikao sam mašući uzbuđeno rukama

– Imaš dojavu o potesu od 7,5 richtera koji će trajati između 4-6 minuta i nećeš to reći ljudima – vikao sam sa čuđenjem u glasu

– Neću, jer bi to izazvalo paniku – govorio je prosjedi i proćelavi general pušeći cigaretu i gledajući kroz prozor u daljinu

– Pa jebote, gdje ćeš veću paniku od one kad se to desi,..zamisli koja će to panika nastati, poginuti će na stotine tisuća ljudi,..zar ti nije žao ljudi ? – gotovo na rubu plača vičući sam postavljao pitanja…

– Ne mogu tu ništa napraviti,  to je tako,..mirno je odgovarao general pušeći hladno cigaretu i prolazeći prstima kroz rijetku kosu podižući je prstima unatrag.

– Zar da žive u strahu, …pa znaš li ti što to znači.. sve bi riknulo…

– A šta ako se taj potres ne desi?

– Što onda ? – upitao me je podižuči obrve i okrenuvši se totalno prema meni pogledavši me ravno u oči.

– Ma znaš šta…., iskreno da ti kažem, jebe mi se više za sve,..ja sam sebi stavio osnovne stvari u torbu kraj izlaznih vrata, napisao sam na blogu, pa ko je shvatio je shvatio – ko nije nije – ni neće…..uostalom, ako se ništa ne desi, nema nikakve štete, jedna ili dvije torbe uz vrata neće mi u životu napraviti nikakvu štetu, a u takvoj situaciji mi mogu osigurati minimum komoditeta dok se ne snađem…

General nije govorio ništa,…sjeo je za stari pisaći stol i otresao u punu pepeljaru pepeo sa vrha cigarete.

– Jebote7.5 richtera,.. za 4 minute, pa  ne bi ostala cigla na cigli – komentirao sam sebi glasno u bradu.

Da se je onaj potres u Iranu desio po noći, umjesto po danu,… bilo bi troduplo više mrtvih

– Bi,..kratko je rekao general

– Jebote,… nekada smo imali onu teritorijalnu zaštitu i one vježbe NNNI,… sa kojima smo se svi sprdali za vrijeme Juge, ali bar se je nešto radilo po tom pitanju. Sada nema nikave koordinacije između vojske i civilnih službi…

– Nema – odgovori general tiho i suho

– Znači oni znaju točno u dan kad će se šta i gdje desiti – upitao sam gledajući prema njemu

– Da,…- odgovori general..
– Pa dobro je li to kontrolirano ?– upitao sam ne očekujući baš odgovor na to pitanje.

– Možda – neodređeno je odgovorio general iznenadivši me sa tim odgovorom.

– Pazi,… ja ne znam sve…znam koliko smijem znati ,..jebiga – rekao je sa zadrškom u glasu
– Pa tko to kontrolira – upitao sam nakon kraće pauze.

– Ne bih znao…- odgovorio je tiho.

Zazvonio je telefon. U polumračnoj prostoriji general je podigao slušalicu i nakon kraće spike poklopio je slušalicu i rekao je:

– Jebiga moram ići…drži se, ajd vidimo se..

Ustao sam sa tvrde stolice i izašao.

Vani je padala kiša i nebo je bilo sivo.

Ljudi su hodali cestom.

Bila je gužva

Čudio sam se što radim u Zagrebu i kako sam tu stigao…

***
Probudila me je čudna buka, čuo sam kako po parketu padaju nekakvi komadi i odskaču po podu, a zatim se je začuo još jači udarac i tresak i još više manjih udaraca o parkete.
– A jebo te taj tvoj šah – rekla je žena sagnuvši se da pokupi figure sa poda..
– Sto puta sam ti rekla da ga spremiš, i onako ga ne igraš, ..samo tu sakuplja prašinu.
– Svaki jebeni put se zakvačim za njega kad prođem..- gunđala je moja žena u kratkoj minici
Tupo sam gledao ispred sebe probudivši se, osjećajući se prebijeno, dok je na nebu već visoko bilo sunce.

– Koliko je sati ? – upitao sam umornim glasom

– Podne je – odgovorila je žena preko kurca kupeći u kutiju zadnje figure sa poda.
Odgegao sam se do kompjutera i ukopčao ga.

Začulo se je kratki bip, a zatim se je počeo podizati sistem.

Otišao sam se popišati..
Kad sam se vratio kliknuo sam na Firefox i nakon kraćeg roštanja i zujanja iz kompjutera podigao se je internet preglednik,..pospanim pogledom otvorio sam današnje novine  gdje je pisalo:
JAK POTRES U IRANU PREKO 200 MRTVIH….