TO U BITI OR NOT TO U BITI

Zadnjih godina, od kad su se počele stvari nekako brže odvijati, pa je porasao i broj takvih događaja (o kojima ću nešto napisati) počeo sam sve više obraćati svoju pažnju na takove događaje, no oni ne sežu unazad dvadeset godina, već mnogo dublje u povijest, a njihov smisao – dobio je upravo smisao i patern, pojavom tehnosfere. Kad je i kako nastala religija – ne znam, ali da je pljusnuta po ljudima, kako bi se sa njima upravljalo – u to uopće više ne sumnjam niti sam ikada sumnjao.

10 božjih zapovijedi, ili bilo koje pravilo, ili pravila, iz bilo koje vjere, na taj su način formulirale ljudski život na svijetu – postavljajući prihvaćena pravila kao opće prihvaćena.

Ljudi su ih prihvatili ili djelomično prihvatili.

Pojavom tehnosfere, informacije su se počele širiti sve brže i više, da bi se odjednom pokazao patern, dvostrukih i nelogičnih pravila i zakona, ali i mjerila, koja se primjenjuju na ljudsku vrstu.

Recimo, jeste li ikada razmišljali o čovjeku, koji je bacio atomsku bombu na Japan – i to dva puta, usmrtivši time oko 250 000 ljudi, ili osobu koja je odlučila srušiti nebodere u NewYorku usmtrivši time 3000 ljudi. Uzmimo u obzir da su tsunami u Indijskom oceanu (koji se je desio prije desetak godina i prilikom kojeg je poginulo 200 000 ljudi) izveli umjetnim putem – kontrolitrano, ili potres u Haitiju gdje je poginulo još 200 000 ljudi, ili potres u Japanu gdje je ubijeno 40 000 ljudi ili više (govorim otprilike, po sjećanju, napamet), zatim rušenje jednog aviona, u kojem je čovjek koji nekome smeta, ali uz njega je poginulo 240 -300 nedužnih ljudi, koji ginu za tu «stvar».

Sa druge strane, imamo situaciju, gdje je došlo do potezanja noža ili sjekire čovjeka na čovjeka ili pucanja iz pištolja, gdje su ljudi samo ranjeni, ali su njihovi napadači osuđeni na višegodišnje kazne zbog POKUŠAJA ubojstva.

U tu teoriju odnosno naredbu ili čak zakonsku odredbu – NE UBIJ, vješto je ugrađena kazna PAKLA i progona sa kojim se čovjek susreće unutar svoje psihe, optužujući se da je nekog ubio, nevažno da li je to učinio slučajno ili namjerno. Zakon i represija zakona dodatno povećava tu tenziju strahom u čovjeku od dugogodišnje kazne zakona pa i kaznu smrti

Mene tu interesira «SAVJEST» tih ljudi, koji su ubile na stotine ili na tisuće ljudi – kako oni funkcioniraju.

Postoji li iza zavjese druga i drugačija istina, sa kojom čovjek nije suočen i za koju nezna, ali koja je potpuno drugačija – kao što su hologram ili matrix, gdje ubistvo ima sasvim drugačiju pozadinu ali i značenje…

Kako je nastala savjest kod čovjeka?
Savjest kod ljudi nasatala je polarizacijom, odnosno nastankom dvije grupacije ljudi. Jedna grupacija ljudi je počevši sa pojedincom organizirano počela sa progonom nakon počinjenog ubistva (npr. vladajuća kasta)

Vjerojatno organizirana od neke dobro organizirane grupe ljudi ili drugih entiteta, koji su napali čovjeka, koji je nekog zbog nečega ubio namećući mu teški osjećaj krivice, na razne načine, npr.izgonom iz društva ili socijalne skale, degradacijom, kaznom, onda takozvanim ogovaranjem, iz čega je nastao i sram. Sram je stanje u kojem više ljudi simulativno vrši osuđujući pritisak na jedno ili više ljudskih bića. Takve stvari nakon nekoliko tisuća godina prelaze u koektivnu svijest čovjeka i on se dalje sramom i osjećajem krivice kontrolira sam i optužuje. Sad zamislite istu situaciju, neke grupacije ljudi, koji nakon što nekoga ubiju – budu izdizani u tom krugu i hvaljeni i promovirani ili stiču sa time određeni pozetivni rejting u tom krugu ljudi ili možda ne ljudi ?

Zamislite sada slijedeću opciju.

Otvorili ste kafić, no jebe vas konkurencija preko puta, jednostavno se odšetaš preko ,..ubiješ konkurenta i nikom ništa.

I krene ti posao….

Da li vam to zvuči poznato?

Ne služe li se velike i jake korporacije, uništavanjem konkurencije na sve moguće načine pa i ubistvom, no ono što mene tu posebno zanima je upravo – ubijanje čovjeka.

U ovom dvostrukom krugu znanja, imati saznanje, da ti ili ja zapravo ne postojimo, već smo samo fikcija nekoj osobi, ubistvo poprima potpuno drugačiji oblik ..

To bi bilo, poput varanja u igricama na kompjuteru.

Ukucaš šifru koju imaš i u igri u kojoj ne možeš biti nevidljiv- postaneš nevidljiv, ili nakon što te frend upuca, ukucaš kod za oživljavanje,.. ne držiš se pravila igre da više ne sudjeluješ jer si mrtav. Ispao si. Morate priznati, da se vi nalazite na drugoj strani – kao drugi igrač – protivnik i da to primjetite, da vam ne bi bilo svejedno.

Isprva, to ne bi možda primjetili, jer osoba koja igra sa vama online igru, tisućama je kilometara daleko od vas, povezani ste putem interneta, no bilo bi vam čudno da ga sada  vidite – pa ga najednom ne vidite, a zatim se pojavi iza vas i ubije vas.

Pušiona.

Dvostruka linija igre.

I dok se ti čudiš i igraš pošteno i fer, tvoj protivnik  sasvim legalno posjeduje šifre i jebe te u zdrav mozak, a ti se čudiš i pitaš se kako sad to ?

Naravno nakon nekog vremena skužiš da nešto nije u redu.

Sad nastupaju tu branitelji lika sa šiframa, koji su njegovi suigrači sa šiframa, pa te nazivaju TEORETIČAREM ZAVJERA !!!

U igri su i ovce koje slušaju većinu i znaju da se u igri ne može opživiti ili biti nevidljiv i koji se priklanjaju onima koji varaju- slijepo im vjerujući

I sad se upitamo šta je zapravo naš život ?

Jesmo li mi bogovi i kreatori, svega što prolazimo i sagradili smo vlastiti svijet iluzije, sa svim likovima koji se nalaze u toj našoj priči – ali samo u našoj glavi- ako je uopće i imamo,..to je pitanje.

Čega se najviše boje ti ljudi koji ubijaju masovno ljude ? – pa boje se upravo smrti,…ili možda ne…

Da li je promicanje nenasilja, samo zaštita, kako bi ti isti ljudi, koji masovno ubijaju i donose odluke o ubijanju, zapravo samo sebe spasili od sudbine, da ih razjarena rulja ne uhvati i ne ubije ili likvidira..

Čega se najviše boji policija?

Da li se policija boji peace freakova na cesti koji sjede i pjevaju, ili mase ljudi naoružanih baseball palicama, koktelima molotoljev, revolvera i pušaka koja u jurišu trči na njihove položaje i redove ?

Mislim da vam je jasno čega se boje – boje se upravo nasilja kojim se oni služe…

Ne boli njih transparent na kojem piše PIZDA VAM MATERINA IZJEBALI STE NAS DOSTA NAM VAS JE – DAJTE OSTAVKU…vjerujte mi da se toga ne boje, oni se boje da razurlana horda nabildanih ili ne nabildanih ljudi ne uđe u sabor, vladu, UN, Europski parlament i premlati ih plicama do smrti, do one smrti koji oni svojim odlukama tako hladno i bezosjećajno, DNEVNO ubijaju na tisuće ljudi, koji umiru od bolesti, gladi neimaštine, koji su poraženi na sudovima – koji su korumpirani i lažni… toga se oni boje…samih sebe.

Sa kakvom informacijom raspolaže čovjek koji naredi obaranje aviona sa nevinim putnicima i kojima ima i male djece, ali male djece ima samo u našim glavama, u našim pravilima u ovoj igri koju igramo, misleći da pri rtome svi igraju pošteno, …ali na žalost – NE !!!

Uzmimo samo sada za primjer, da ti koji ovo čitaš ne postojiš, ti si moja mentalna kreacija.

Ja nikada ne mogu dokazati da ti postojiš, ili osjećaš, ti si moja fikcija i pozetivnih i negativnih stvari.

Ja sam kreirao u sebi sve one kretene koji ne vjeruju u Nibiru i Planet X , drugo sunce, ja ovo zapravo pišem samom sebi, i mislim za vas – to je sve samo obična fikcija.

Tko si ti?

Ti ne postojiš.

Ja nikada neću ući u tebe, da bih dokazao da si ti stvarna osoba i da postojiš.

Ja samo mislim da je to tako i dajem si sam odgovore u mojoj glavi,… imam li uopće glavu.

Jesam li ja zapravo ubio sve ste ljude u svojoj glavi?

Jesam li ih vidio?

Nisam…

Gradim li ja nekakvu kompjutersku igru u svojoj glavi, povećavajući obujam stvari, koji se širi mojom bogovskom sposobnošću, da zapravo stvaram svijet i pokušam ga izgraditi savršenog, dok se to konačno ne pretvoti u nešto što je OK.

Sve je oko mene i ja sam centar svega, ne mogu osjetiti što osjećaš ti – mogu to samo zamisliti u sebi i odigrati za tebe u meni.

Gdje se mi zapravo nalazimo, odnosno gdje se to JA nalazim ?

Hranim sam sebe, stvarjući iluziju u kojoj – «ŽIVIM»

U tom svijetu onda  smo si o upravo mi, glavni izvor svih nevolja, koje proživljavamo koje smo lošom kreacijom i uvijetovanim lančanim efektom stvorili sami sebi.

Ali ako ovo sve postoji i ako ti ljudi tako olako ubijaju druge ljude, imaju li oni šifre za igru života i smiju nam li se, kako glupo poštujemo pravila, od kojih se zbog našeg stečenog mentalnog sklopa (koju zovemo svijest), držimo ko pijan plota i na taj način vladaju nama uživajući u sasvim drugačijoj reali u sasvim drugačijoj «ZNANOSTI» ..

Igraju li se oni bogova sa nama, zbog par informacija koje imaju i koje im daju mogućnost da varaju?

Svaki put kada pogine mnogo ljudi, možemo se upitati je li to neki žrtveni prinos?

Zašto svako nastajanje nove države, iziskuje veliki broj žrtava, da li je to inicijacija za njihov ulazak u krug vladara, da li je neka skupina ljudi sa 20 000 mrtvih hrvata platila pravo da netko vlada tom državom.

Da li se je to moglo izbjeći?

Naravno da je, ali onda to ne bi bio prinos žrtava – a izgleda da bez toga ne može..

Izgleda sve nejasno i nelogično, zato jer nemamao papirić sa šiframa, ali uviđamo da se to sve uveliko kosi, sa pričom koja nam je ispričana na početku, kao i pravilima unaprijed isprogramirane igrice u kojoj se nalazimo. Ne razumijem sve sam dobro napravio – ali ne napredujem…ali krelac tek počeo igrati totalni debil,.aaaali mu ideeee, nemrešbilivit…

U čemu je fora, ..pa fora je u tome što se ne pridržavaju pravila, ..čekaj sad malo,… znači da su oni koji su bogati su varali i to jako..

Zašto obični ljudi koji varaju završavaju u zatvoru zbog gluposti…i neke siće…e pa upravo zato jer nemaju papirić sa šiframa.

Što sam ja u toj igri nekome – ništa, ubiju te i ne trepnu, rodiš se ponovo i Jovo nanovo, to je jedna od šifri na papiriću koju oni znaju ili sam ja to opet sve izmislio….