U povjesti ovih triju gradova, na žalost, ostala su zabilježena u svakom od njih po jedan potres preko 6 richtera, koji ih je totalno porušio do temelja. Jesu li ti potresi povezani i čime saznajte u ovom članku.
Ovaj članak je skraćena vezija sa bloga www.igor-kostelac.org i sve tajne ovih potresa objavljene su u izvornoj verziji tog članka.
Na današnjem teritoriju Republike Hrvatske nalaze se tri grada koji su tokom povijesti mijenjali zastave i granice. To su Zagreb, Rijeka i Dubrovnik. Na žalost ova tri grada osim što povezuje burna prošlost političkih i ratnih previranja povezani su jednom destruktivnom zajedničkom crtom koja se zove POTRES.
Pa krenimo redom kako bi se podsjetili što se je dogodilo.
6.Aprila 1667 godine između 8 i 9 ujutro Dubrovnik je pogodio potres koji je do temelja srušio grad.Poginulo je prema nekim zapisima između 2000 i 3000 a u nekim zapisima i do 4000 ljudi.
U tim zapisima stoji:
Potres se zbio u srijedu uoči Uskrsa, 6 travnja izmedu 8 i 9 sati prije podne, kad je knez prisustvovao misi u dvorskoj kapeli a clanovi Velikog vijeca cekali pred knezevim dvorom na pocetak sjednice. Potres je dosao iznenada i potrajao samo nekoliko sekunda. Premda se kadikad pretjeravalo i pretjerava o stupnju katastrofalnosti toga potresa, cinjenica je da je on dobrano ostetio Dubrovnik i prouzrocio znatan ekonomski poremecaj. O broju poginulih dopiru do nas razne vijesti. Sve ih ispitavsi mozemo ustanoviti da je grad prije potresa imao 6000 stanovnika, te da je u potresu poginulo prema jednim podacima nesto vise od 2000, a prema drugima 4000 gradana.
Neposredno nakon potresa, od 6. do 10. travnja, u Dubrovniku nije bilo vlasti koja bi njime upravljala. Tek su pojedini plemici nastojali spasiti svetacke moci i drzavni novac, ali su se pri tome neki i sami okoristili.
Pogledajmo kakva je bila iluminacija Mjeseca na dan 6.04.2014
Koliko vidite mjesec je bio na 11% zamračenja. Što je vrlo znakovito jer to ističem često u svojim tvrdnjama da je jedan od uzroka potresa a posebno na području bivše SFRJ.
Još je jedna stvar karakteristična a to je da se je potres dogodio rano ujutro ili relativno rano ujutro, jer rano ujutro možemo nazvati i 5 ili 6 sati ujutro pa i četiti sata ujutro.
Ova tri potresa ponukala su me da istražim ima li kakvih zajedničkih poveznica u njima na temelju kojih bi se moglo predvidjeti novo pojavljivanje istih.
Tako sam prešao na potres koji se je dogodio u noći 28-29.11.1750 godine U Rijeci. Ovaj potres i ono što mu je prethodilo u potpunosti odgovara današnjim friškim događajima u Rijeci u kojoj se na području Kastva čuju zvukovi poput eksplozija i dubinskuh odrona , što uznemirava građanstvo na tom području , koje je isprva pomislilo da se radi o miniranju i podzemnim radovima tokom noći.
1750. U razdoblju od 28. i 29. Studenoga pa do 17. Prosinca 1750 g. zabilježeni su u Rijeci jaki potresi. Uz podzemnu buku potres je trajao pola minute. Većini zgrada u gradu napukli su zidovi , a oštećeni su i krovovi. Prema zapisu jednog isusovačkog redovnika, jaki udari počeli su trešnjom zemlje 28. Studenoga nešto iza devet sati navečer, a nastavili su se sve do 17. Prosinca. Od zemljotresa se srušio Gradski toranj te su oštećene crkve Uznesenja Marijina (Kosi toranj), crkva sv. Roka, crkva sv. Tri Kralja, crkva sv. Jurja na Trsatu, isusovački kompleks i samostan benediktinki u Starom gradu. Stradale su kuće Peri, Minoli, Zanchi i mnoge druge. Trsatski kaštel pretrpio je znatne štete te je bio zapušten sve dok ga nije kupio i obnovio feldmaršal Laval Nugent od Westmeatha (Ballynacor, 3. Studenog 1777. – Bosiljevo, 22. Kolovoza 1862.) dvadesetih godina 19. stoljeća. Najjače oštečenje je pretrpio gradski toranj s gradskim južnim vratima, crkva Svetog Roka i župna crkva. Ljudskih žrtava nije bilo. U znak zahvale za prestanak potresa uvedeno je zavjetno štovanje sv. Filipa Nerija. Gradska vrata su popravljena 1753., a potpuno restaurirana 1801. Na tom je poslu angažiran riječki kipar Antonio Michelazzi (Gradisce di Isonzo (Gradiška na Soči), Italija, 1. Studenoga 1707. – Rijeka 1772.). Za restauraciju je sakupljeno 2695.12 fjorina, a olovo sa krova stare kupole je prodano za 512.2 fjorina.
Pogledajmo kako je sada izgledala iluminacija mjeseca 28.11.1750.
Koliko vidite na fotografiji nije bilo lunacije Mjeseca , već je mjesec bio u fazi kad ga nije bilo dva dan , a to je pred rađanje mladog mjeseca. No potresi su potrajali do 17.12.1750 kad je Mjesec bio na 21% zamračenja, a samo dan prije na 11% zamračenja što znači da je bio u KLF modu.
Ali postoji jedna činjenica koja meni naizgled nikako ne ide u prilog, a to je da je u momentu potresa uopće nije bilo ILUMINACIJE Mjeseca koju učestalo navodim.
9.11.1880 u 7:33:52 ujutro (približno vrijeme sata potresa u Dubrovniku) Zagreb je pogodio jaki potres koji je potpuno porušio grad. Jedna je odoba poginula, 29 ih je ozbiljno ozlijeđeno , a nakon toga na toisuće ljudi napustilo je potpuno porušeni Zagreb.
Moja je pretpostavka da je sat potresa spasio mnoge živote jer je način života onda bio ranoranilački, da se je isti potres dogodio danas žrtava bi bilo mnogo više zbog načina života ali i zbog povećanog broja stanovništva koji živi u visokim zgradama u kojima ne bi sa viših katova stigli istrčati van iz istih.
Opis potresa i događaja vezanih uz isti.
9. studenoga 1880. godine počeo je u Zagrebu kao bilo koji kasnojesenski dan. Grad je bio obavijen jutarnjom maglom, sipila je rijetka kišica, a temperatura je bila oko 10 stupnjeva.
U 7 sati, 33 minute i 52 sekunde sve se promijenilo, jer je grad na deset sekundi zatresao potres intenziteta osam stupnjeva na Merkalijevoj, odnosno magnitude 6,3 stupnjeva prema Richterovoj ljestvici, jedan od najjačih ikad zabilježenih potresa u Hrvatskoj.
Epicentar je bio na području Medvednice.
Razorio je brojne zagrebačke zgrade, a veliki dio stanovništva pobjegao je ili se iselio u Beč, Graz, Maribor, Celje, Ljubljanu i Trst. Jedna je osoba poginula, a 29 ih je teško ozlijeđeno.
U Zagrebu je tada bilo 2.483 stambenih i 1.187 gospodarskih zgrada, a grad je imao oko 30.000 stanovnika. Gotovo svi građevinski objekti u gradu su bili oštećeni, a 12.6% zgrada bilo je teško oštećeno, nastali su otvori u zidovima, rušenje unutarnjih zidova i dijelova zgrade pa do rušenja cijele zgrade. Zagrebačka katedrala pretrpjela goleme štete
U prva 24 sata nakon potresa na zagrebačkom je Glavnom kolodvoru izdano 3800 putničkih karata. Nakon najvećeg udara, slijedilo je nekoliko potresa slabijeg intenziteta.
Šteta nastala u Zagrebu procjenjivala se na polovicu tadašnjeg državnog proračuna. Stara zagrebačka katedrala pretrpjela je tolike štete da je bila potrebna temeljita obnova. Potres je srušio svodove u katedrali, zdrobio oltare, probio pod i oštetio zvonik. Slično je bilo i s crkvom sv. Franje na Kaptolu i s crkvom Majke Božje Remetske.
Posebno povjerenstvo je utvrdilo kako u Zagrebu nema nijedne kuće na kojoj nije primjetna barem nekakva šteta od potresa.
Gradonačelnik August Šenoa ostao pomagati unesrećenima
Ipak, potres je potakao i veliku obnovu grada. Uz obnovu katedrale, koja je nakon toga postala njegovim zaštitnim znakom, Zagreb dobiva i brojne nove palače, parkove i fontane.
Valja napomenuti da je velik broj Zagrepčana, koji su si to mogli priuštiti, otišao u ostale gradove Monarhije, ali i da je bilo mnogo siromašnih koji su ostali pomagati pri saniranju ruševina, kako bi barem neki mogli pod krovom dočekati zimu. Među njima je bio i August Šenoa. On je kao tadašnji zagrebački gradonačelnik pomagao unesrećenim ljudima te je po hladnoći obolio od upale pluća. Zbog komplikacija i krhkog zdravlja književnik je umro 1881. godine.
Stradanje grada svojim fotoaparatom zabilježio je Ivan Standl, koji je iste godine izdao album naslova “Slike zagrebačkog potresa od 9. studenog 1880”. Dio tih fotografija ostao je u fonoteci Ministarstva kulture, koje ih je objavilo 2010. godine nakon jednog zagrebačkog potresa.
Ministarstvo navodi kako je veliki potres iz 1880. imao i dobru stranu, potakao je obnovu i modernizaciju grada. Veliki utjecaj pri ponovnoj izgradnji imao je Herman Bolle, austrijski arhitekt koji je, osim u Zagrebu, radio i u Karlovcu, Našicama, Osijeku, Đakovu ili Turopolju.
Pogledajmo sada kakva je bila iluminacija Mjeseca na dan 9.11.1880
Koliko vidite Mjesec je bio tog dana na 55% što je iluminacija koju češto navodim kao onu u kojoj se na ovim područjima dešavaju potresi. Daljnjom pretragom zajedničkih dodirnih točki ovih triju potresa došao sam do vrlo intreseantnog otkrića. Kao npr;
Godina 1750 kad je bio potres u Rijeci, u svijetu je proglašena godinom POTRESA, jer je te godine čitav svijet bio pogođen velikim brojem potresa.
Detalje možete o tome pročitati ovdje na ovom linku: http://www.phenomena.org.uk/earthquakes/page42/page42.html
Dakle godina u kojoj se je dogodio potres u Rijeci nije bila neka obično uobičajena godina već je proglašena godiom velikh potresa.
Pdosjeća li vas to na nešto. Činjenica je bila da su sva tri područja pogođena potresima na trusnom tlu koje je poznato po potresima.
No oni oji supaju takve teze žele pod svaku cijenu to prodati masi kao ispravnu tezu, ali to nije istina. Ti potresi imaju poveznicu i zajednički nazivnik i to se taji od ljudi ali i od znastvene zajednice koji poput papagaja ponavljaju naučeno ne pokušavajući razmišljati vlastitom glavom, a onima koji to taje- upravo takvi znastvenici i trebaju.