UDARITI ŽENU DA ILI NE?

Ima svkojakih ljudi – tu frazu već smo pročitali vjerovatno gotovo,svaki drugi put, na nekom blogerskom  postu, kao početak neke priče ili sredinu – ili pak, kraja u njoj. Moramo samo se prisjetiti, koliko su naši životi različiti i sve bi trebalo postati jasno – odnosno NEJASNO.
No, mi se svi zajedno nađemo u tome, da uzimamo stvari u životu,
onakve  kakve su normalne kod nas doma – odnosno, da su takve stvari normalne i – drugdje, u drugim obiteljima – ali NISU.
I tko je u pravu, a tko nije – najčešće završava raspravom ili pak svađom,a često i fizičkim obračunom.
Zašto se ljudi tuku i je li to opravdano, pokušati ću to ovdje opisati ili opravdati, naravno iz svoje strane, ali ću pokušati biti objektivan.
Ustvari, kako bi Einstein ili Tesla mogli biti objektivni, sa svojim teorijama i izumima – nikako, jer da su bili, to više ne bi bio izum, nego navika (obaveza) koju bi prošao svaki čovjek, na svom putu razvoja.Morao bi izmisliti struju, ako bi je htio imati…
Zašto sam to napisao?
Zato što ljudi sa svojim životnim iskustvom, postaju jako subjektivni, a onda ih često ljudi ne razumiju – poput mene, evo ja sam sam, odličan primjer.
Kad bi ste te vi, koji ovo čitate, samo mogli zaviriti u moj život i što sam sve prošao – kroz njega do sada, vrlo dobro bi me razumjeli.
Ne bi više nitko rekao, da sam arogantan, subjektivan, hvalisav, glup, nepismen, neskroman i što mi se sve već nije zalijepilo za moju osobnost.
Ali nažalost to nije moguće.
Npr… kako netko, tko je djetinstvo proveo bezbrižno, igrajući se i kupajući trčeći i družeći se sa ostalom takvom djecom,može  razumjeti dijete koje je svoje djetinstvo provodilo u bolnici…evo tu su već na prvoj stepenici drugačiji. Životi su im se nepovratno razdvojili, kako u praksi – tako i u glavi.
I onda kad dođemo, po tim stepenicama u neke godine i napravimo nešto, što je ovim prvim neobično, a ovim drugim logično –  nastane čuđenje ili čak i neodobravanje. Ali, ovo o čemu sad pišem, nije vezano za nikog posebno ,čak ni za mene, jer ja ne živim sam – živim sa još puno različite djece. Mi smo velika djeca. Nemojte se zavaravati, da ste odrasli – jer niste. Nisu vam, odrezali kiruškim zahvatom, sjećanje na djetinstvo – ono je u vama i nastavilo se je, do današnjeg dana i ide dalje .Danas ćemo govoriti o stepenicama, koje je netko preskočio u životu, a mi smatramo to neopravdanim i nerazumnim.Da li ju je preskočio namjerno, ili su ga roditelji ili prijatelji naglo povukli za ruku preko te ili tih stepenica, tokom djetinstva ili kasnijeg života – ja neznam, možda neznaju ni oni – to odlučite sami.
Ispričati ću vam kad sam prvi puta udario jednu djevojku jakim šamarom i zašto.

Bilo je to 1980 godine u Maju mjesecu, hodao sam sa jednom djevojkom, koju sam upoznao slučajno i spontano.
Oboje smo se jako zaljubili jedan u drugoga – ili sam barem ja stekao takav dojam.Ja sam imao 20 g, a ona 17.
provodili smo vrijeme zajedno cijeli dan.Kad smo bili sami, bilo nam je najljepše.Ja sam radio kao DJ u jednom rock klubu u Opatiji. Radio sam od 10 navečer do 4 ujutro.Ona je bila cijelo vrijeme uz mene, jedva bih dočekao da dođe.Već kad bih je vidio iz daleka, u meni je naraslo uzbuđenje, koje imate pri jakoj zaljubljenosti.Bio bih učino sve za nju.Pa mogao bih je nazvati, nekakvom svojom prvom, stvarnom ljubavi, iako sam prije nje bio u vezi – no ova je bila kapitalac i po izgledu i po osjećajima.Izgledala je – drama dobro.Mnogi su mi bili, zavidni na njoj.
I tu su počeli problemi, ali ne sa njezine strane, već sa strane drugih muškaraca.I tako jednu večer, došao je u klub jedan njezin stariji znanac od prije, dok mene još nije upoznala, s kojim se je ona nekad vucarala unaokolo, i nikad ta veza nije ni postojala, niti je trajala, već kako bi se njemu prohtjelo – manipulirao je njome.
U jednom momentu tokom večeri, rekla mi je da ide malo na zrak, jer da je tu jako zagušljivao – što je bila i istina, jer je ventilacija bila u komi.Nisam obraćao pažnju na vrijeme i nakon nekog vremena vratila se je nazad.Pitao sam je gdje je bila, a ona mi je odgovorila da je sjedila na zidiću ispred hotela. Svukla je pri tome svoju levis jaknu i kad se je okrenula, da je stavi oko stolca, primjetio sam da joj je odjeća neuredna i zgužvana i puna zemlje i lišća iz obližnjeg gradskog parka.Nakon jedno 10 minuta, vratio se je i ON.
Isto takav blatnjav, sav od lišća i zemlje po hlačama.Pitao sam je još jednom, gdje je bila, a ona mi odgovorila isto da je bila pred hotelom na zidiću.Rekao sam joj da laže i da se je ševila sa njim.Ustrajala je neko vrijeme u svojoj priči, a kad više nije imala kamo sa lažima, obrušila se je na mene i počela me vrijeđati i omalovažavati, ko da se je odjednom u njoj probudila druga osoba. Popizdio sam. . Neko vrijeme smo se verbalno prepirali , a onda je ona rekla nešto (nesjećam se više točno šta i otišla u ženski WC, zaključavši se u njega,zakarčunavši sa rezom na vratima).Pošao sam za njom.Rekao sam joj da izađe.Ona je nastavila sa vrijeđanjem, iza zatvorenih vratiju.Bio sam tako ljut da sam vjerovali ili ne (fizički sam oduvijek bio jak i snažan, veslao sam redovno i vozio biciklu te trčao po 15-tak km dnevno) uhvatio sam kvaku na vratima i u tri maha isčupao cijeli štok sa vratima van iz zida.Blijedo me je gledala u čuđenju, povukao sam je  i odvalio joj šamarčinu da je doslovno odletila iz zahoda van .
Laganje u oči je nešto što mrzim, iz dna duše, uvijek sam otvoren za razgovor – ali laganje, to nisam nikada trpio.Pustio sam je i otišao.Večer mi je bila totalno out.
Nije doilazila par dana, ali nisam to ni očekivao bio sam strašno povrijeđen. Došla je nakon 4,5 dana i rekla je da se ne ljutim i da joj oprostim i da me voli.Sexali smo se tu večer, no ja više nisam osjećao ništa.Dolazila je i dalje, a veza se svodila na golu jebačinu ,bez emocija, dok konačno jedne večeri se nismo oprostili. Pet godina nakon toga s nikim nisam bio u vezi, stalno sam mislio na nju,ali to više nije bilo to. Moj udarac je bio efekt duboke emocionalne povrijeđenosti.Ona je shvatila da je pogriješila, a ja sam naučio da kad su emocije u pitanju, mogu biti vro opasan i neumoljiv, ali i nepredvidljiv.Mrzim nepravdu, iako ovaj slučaj nema nikakve veze sa pravdom.

Zamislite npr. jednog kineza  koji živi u Kini ( ne ovog domaćeg kineza iz chinashop-a).Pitate ga na hrvatskom koliko je sati – a on vas gleda i trabunja nešto što naravno ne razumijete.Niti vi razumijete njega – niti on razumije vas.
Ali vidi slučajnosti, ti si baš tip koji zna kineski i pitaš ga to na kineskom – a on ti kaže točno vrijeme.Gotovo.
Ne možeš sa Kinezom razgovarati Hrvatski , osim ako ga kinez slučajno zna.
Neki ljudi, ne razumiju riječi koje su razumne i upućene dobrom namjerom, ali razumiju BATINE – i to jako dobro.
To je njihov kineski.Ne vjerujete.E to je ona stepenica, koju ste preskočili, to je ono, kad ste u automobilu i niste se vezali ,jer ti je prijatelj rekao ..ma ne moraš se vezati, neće nas zaustaviti policija – imaju oni pametnijeg posla.
Tako neki roditelji uče svoju djecu. Na ovom primjeru – sa pojasom.
No, vratimo se na čas u djetinstvo.Jeste li kad dobili batine od roditelja i zašto.Vjerovatno jer ste trubili nešto svoje ili činili što se je protivilo kodeksu ponašanja u kući ili društvu.
Da, postoje djeca koja nikad nisu dobila batine. Znam ih tri vrste.Jedna je vrlo pametna i dobroćudna i nikad nisu ništa napravili “loše” kao djeca i njih roditelji osim upotrebe riječi nikad nisu ničim udarili – ili tukli. Nije bilo i nikakve poterebe za tim.
Druga vrsta djece je ona koje roditelji nisu tukli, niti udarili – već im samo bezuspješno govorili nemoj (pacifistički ih gledajući, kako ih njihova djeca objesno – ne šmirglaju ni pet posto) a ovi se uopće nisu na to obazirali, već su vrištanjem i objesnošću dobivali sve što su poželjeli, ili radili što su htijeli. I na kraju ona treća grupa djece, koja je radila po svom ,ali s tom razlikom kad bi prešli “granicu” nakon par verbalnih opomena ala “NEMOJ VIŠE” zaradila bi vritnjak, šamar ili remenom po guzici. I to je savršeno funkcioniralo – i odmah su prestali.
Batina je izašla iz raja.
Već sam nekoliko puta pročitao kod raznih blogera, kako ako se dvoje ljudi ne slažu, da se razgovaraju, pa ako ne ide, postoje vrata pa se raziđu…, hm kako lijepo i jednostavno -. ali život nije mexsička serija, sapunica..Ko u nekoj priči.To su valjda ona djeca kojoj su roditelji rekli samo : “Nemoj Luka molim te” , a on bi odmah prestao i rekao –
” Dobro mama”
Kad se govori o udaranju žene, u tu radnju se miješaju razne stvari.Najme udaranje žene je isto kao i udaranje muškaraca.Kad ideš udariti muskarca, gledaš da ga udariš – tako da on više ne uzvrati, osim ako nisi mazohista.
Dakle jednim spretnim udarcem, pokažeš da u tom (jeziku) s tobom nema razgovora ili raspravljanja i da si riječitiji – jači.
Ovaj drugi muškarac, ako je razuman će prestati – ako pak nije, nastane tučnjava u kojoj jedan pobjeđuje ili oba ne naprave ništa, uz gomilu potrgane odjeće i ozljeda.
U obitelji (braku) postoje razni muškarci ili i žene, koji su trčkarali, po tim životnim stepenicama.Neki su ih prošli iste ,a neki su prošli više ili čak manje od njih.
Sad moram malo stati sa objašnjenjem iz uvoda i napisati slijedeće..

Kao glazbenik nalazio sam se u svakakvim situacijama, potezalo se je pištolj na mene, tukao sam se za svoju čast, za suprugu, za samoobranu, ali i za pravdu u punom smislu riječi.Noćni život je okrutan i vrlo opasan.I dok je većina vas kod kuće spavala i li u najboljem slučaju gledala televiziju do kasno ja sam 20 godina svaku noć provodio u noćnim barovima, restoranima, disko klubovima pizzerijama i hotelima od L-Ž kategorije. Vidio sam svašta, nemojte u to uopće sumnjati, jer ono što vidiš dok sviraš ,rijetko tko uopće u jednoj drugoj poziciji i vidi.
Sjećam se žene, koja bi muža ostavila kod kuće sa djecom (malom djecom) i rekla mužu da ide kod mame, jer joj je mama bolesna.Naravno, nije bila bolesna,ali ona se je vješto smijestila u noćni bar i operirala po muškarcima kako god je stigla.Često smo gledali pušenje kurca uživo u separeu, ali i seks sa dva i više muškaraca. Jebavala se je ko štuka, dok je njezin muž bio uvjeren da je ona kod mame. To je postala glavna fora u baru, tako da čim bi ušla u bar ,svi bi joj dobacivali – A gdje je muž – a ona bi spretno sa smješkom odgovorila (glasno) -“Na sigurnom” nakon čega bi se svi urnebesno smijali. Zamislio sam slijedeće, zamisli da je to tvoja supruga – kako bi ti bilo.

Dakle govoriti o obiteljskom nasilju i sjetiti se na takvu osobu koju još i brane neke ženske institucije je u najmanju ruku – smiješno odnosno -TRAGIČNO.
Ali u istom loncu, su i žene koje nisu nikom učinile ništa i koje dnevno od svojeg muža, dobivaju batine, jer je ovaj; neznam na primjer, u birtiji bio ponižen od nekoga,ili na poslu i kome on nije mogao ništa, pa se ispraznio na ženi – i tako svakog  dana u tjednu u godini…

Ponekad ta šamarčina ili dvije, tri imaju svoju svrhu i nekim ljudima otvore oči i vide da su pogriješili.To nije čest slučaj, ali postoji.
I ako sam ja, imao takav slučaj, dva puta u životu i oba sam riješio fizičkim obračunom, ja sam vidio u tome pozetivnu stvar – ne negativnu.
Moraš znati koga ćeš udariti i kad i da li će to uroditi plodom.Naravno, nakon sati i sati besmislenih uvjeravanja, razgovora, nakon što si godinu dana molio, da se neke stvari ne čine – na takav način.
Bez uspjeha.
Pitao sam kineza na hrvatskom koliko je sati.A onda sam prešao na kineski i vidi – shvatila je.Nevjerovatno.
Pazite ovo je vrlo subjektivno, morate biti dobar psiholog.Morate znati da to što ćete poduzeti – sigurno ima pozetivno krajnje riješenje.No, kao i kod emisije Hrvatska traži zvijezdu, tako i u životu neki ljudi misle da su dobri pjevači odnosno – psiholozi, pa nastane – obiteljsko nasilje. Nažalost ne možeš to probati pa ako ide, onda ide- ako ne ide, onda ništa.
Dva puta sam udario žensku.Prvi puta jednu curu s kojom sam hodao i koju sam štrašno volio (sve moje pjesme napisao sam za nju) i bila mi je tkz.muza tokom moje rockerske faze života do 1987.
I drugi put današnju suprugu.

Ljudi vole i osjećaju druge ljude, na različite načine.To sam tek osjetio, prošle godine.Uvijek sam mislio, da je to jednako snažno kod svih ljudi, ali zapravo nije, već je samo kod nekih ta strast veća, a kod drugih manja.Ovi kod kojih je strast veća, teže podnose rasprave oko razdvajanja, dok ovi drugi – njima je to, ko da ti sad ,izliješ čašu vode u sudoper – NIŠTA.
Raziđu se, ko da se nisu ni voljeli.Vjerovatno i nisu.Ne možeš s nekim imati djecu i razvesti se, ko da nije bilo ništa. Kakvi su to ljudi ? Često sam se to puta  upitao.Kakva je to uopće ljubav i bila.Koje su stepenice preskočili – odnosno, da li su uopće još i stigli do tih stepenica, nedorasli su ljubavi.Kad je umro moj otac – moja majka je bila godinama u banani, tek se je nedavno povratila -djelomično, a prošlo je već 9 godina od toga.
To je ljubav i ljubav boli, ponekad bih rado da sam poput onih,
kojima je to – kao izliti čašu vode u sudoper – emocija = nula.
Eto, baš na toj točki možemo shvatiti, koliko smo mi svi vrlo subjektivni i kako su naši životi drugačiji.
Najlakše je odustati. Nikad nisam ženu, vidio kao manje ravnopravnu od muškaraca, pa su mi te udruge – bljak.
Ko ju je uopće gledao kao drugačiju – vi koji ovo  čitate? Pa onda imate subjektivni problem, na razini kolektivne svijesti, prešutno udruživanje u masu promašenih slučajeva.Stepenište koje je jako oštećeno?
Nisu, ne….
Stepenice su savršeno napravljene.Samo neki ljudi, umjesto da se penju pažljivo – step by step, spuštaju se po rukohvatu sa trećeg kata u prizemlje, zatim se vraćaju velikim koracima na treć kat, preskačući stepenice , grabeći po pet odjednom – da bio se mogli – spuštati.
Djeca, vječita neposlušna djeca, koje roditelji nisu sprašili po guzici – kad su to zaslužila, pa danas kad su “veliki” rade pizdarije.