VRIJEME I ZEMLJA

Jednom sad već skoro pa davno 1975 u Rijeci je postojao band VRIJEME I ZEMLJA. Kasnije od članstva tog benda nastali su Denis i Denis, a autor i osnivač Nenad Bačić otišao je u Ameriku promjenio ime iz Bačić u BACH i napravio samostalnu karijeru.
To bi blio ukratko o tome.
Sjetio sam se toga prije nego što ću prijeći na bit ove teme.

Prije par dana gledao sam jednu mamu, koja je u ruci držala malo dijete, od jedva nekih par mjeseci.
Mama se je smijala , a dijete joj je uzvratilo smiješak pretvorivši svoje lice u široki i veseli osmijeh. Kad to vidiš, dođe ti nekako milo oko srca.
I tu počinje ova priča , koja na žalost nije priča, već stvarnost naša svakidašnja.
Dijete dolazi na svijet, na način da izađe iz žene u kojoj je stvoreno. Na svijet dolazi potpuno čišto i neopterećeno; okolinom, znanjem, pravilima, običajima, relgijom, socijalnim razlikama, bojom kože ili seksualnom opredjeljenošću. Zapravo nitko ne zna što je rođeno dijete donijelo sa sobom na ovaj svijet. Čak i sjećanje djeteta ne doseže do tih dana. Dijete se počinje sjećati nakon što njezinu svijest napunimo minimalnim brojem poimanja stvari i vokabularom. Interesantno je to što dijete može prihvatiti bilo koji jezik i nije predisponirano rođenjem da govori samo jezik zemlje u kojoj se je rodilo.
To je dokaz, da je dijete već od malena ogroman kapacitet koji nije mjerljiv sa ičim osim sa našim predrasudama, što dijete može ili ne može, ili  što razumije – a što ne.

Ključni moment zbog kojega ovo pišem, je što toom djetetu/čovjeku USAĐUJEMO npr. da je Zemlja okrugla kugla, koja se vrti oko Sunca…i dijete to prihvati i čitav život tu sliku nosi sa sobom, ne shvaćajući kako je na jednostavan i organiziran način prevareno i obmanuto. Nakon toga čitav niz stvari koje su potpuno nedokazive, trpamo u njihovu glavu – zapravo u našu glavu. To je toliko složeno, da čak ni kad razmišljaš o tome i znaš da to nije tako, stalno se mozak vraća na zadanu poziciju – zemlja je okrugla,..kugla, vrti se oko Sunca.
Dokaz da je to upravo tako i neupitno, su slike i crteži, edukativni sistem koji je uvjetovan ocjenama ili propadanjem razreda, lošom reputacijom u društvu i na kraju siromaštvom ili čak hospitalizacijom individue, koja se sa tim ne slaže.
Dokaz da je Zemlja okrugla, je u praksi jedino zaobljenje horizonta, koje kao takvog vidimo. Pri tome nitko nije pomislio, da ljudski vid na tako velikim razdaljinama i na takvim površinama, ima zaobljenje koje takvu površinu čini takvom. Na svijetu ne postoji ništa veće osd samoga svijeta , pa je usporedba sa ičim – uzaludna i ne postojeća.
Zatim tu je i još jedna zabluda, sa kojom dežurni stražari date nam obmane, koriste u obrani svojih nebuloza. Zemlja je okrugla zato što pomorci plove u krug. Da bi vidjeli kako plovite morem, dakle da bi vidjeli čitav put kojim ste plovili u krug i vratili se u točku A, u praksi morali bi to gledati iz takve visine, gdje bi čitav put bio vidljiv – a to nitko vidio svojim očima nije, kao ni da je zemlja okrugla. Ako poznate nekog tko je vidio Zemlju, da je takva kakvu su nam opisali u udžbenicima za školu, ili prikazali na crtežima ili fotografijama , molim vas rado bih ga upoznao – osobno.
Citirati ću jedan pasos iz članka u dnevnim novinama koji su pisali o astronautima u svemiru, koji kaže slijedeće:
“Odlazak u svemirsku šetnju, izvan zidova postaje ISS koja kruži oko Zemlje prilika je koju ima tek nekolicina ljudi na cijelom svijetu.”
Ukrato to znači da čitav svijet funkcionira na temelju nekolicine ljudi koji su navodno bili u svemiru.
Može li taj netko, od te nekolicine dokazati da je bio u svemiru?
Na žalost ne može, jer samo nekolicina ljudi je imala tu priliku.
I sada dolazimo do vremena i do satova, koje imamo po zidovima, na trgovima , na televiziji, oglašavanjem na crkvenim zvonima, svakog punog sata ili češće, kompjuterima, telefonima, ručnim satovima, mikrovalnim pećicama, šparhetima, tabletima u hodnicima škola, tvornicama, automobilima, motorima , brodovima, čekaonicama, trgovinama – ma nema mjesta gde nema sata, koji označava odnosno pokazuje VRIJEME.
Što je to jedan sat, jedna minuta, ili jedna sekunda, jedan dan, tjedan, mjesec, godina, dekada ili stoljeće, milenij možda..
To je mjera koja se oslanja na što ? – pa upravo na okretanje Zemlje oko Sunca.
A što ako se Zemlja ne okreće oko Sunca?
Što je onda vrijeme i što je onda Zemlja?
Da, upravo to – NIŠTA, obična  prijevara. Onda vrijeme ne postoji. Onda je sat potpuno izmišljena sprava, koja nas drži hipnotički u transu i stresu, a netko to sve skupa promatra i zna i koristi našu obmanutost u neku svrhu.
Koja bi to bila svrha?
Kako to možemo znati, kad vjerujemo na temelju zaobljenosti horizonta da je zemlja kugla, koja se okreće oko Sunca, koje je navodno udaljeno od nas sa prve dvije dvoznamenkaste brojke iza kojih, uvijek ima puno nula. Ali to je samo još jedna priča koju je nemoguće provjeriti.
Zamisli ovakvu situaciju. Dovedem te na potpuno nepoznato mjesto pokažem ti nešto u daljini i pitam te koliko je to udaljeno od tebe. Sve što ćeš reći pusto je nagađanje, ne možeš pogoditi niti slučajno. Jer da bi to provjerli morali bi to izmjeriti. Tko je mjerio razdaljinu između Sunca i Zemlje. Poznajerete li nekog tko je to izmjerio – došao do Sunca i vratio se natrag sa točnom mjerom. Ja takvu osobu ne poznajem, niti sam čuo za nju, ali ni nitko od mojih.
Uzmimo jedan banalni primjer. Svako jutro, žene ulaze u javnu kuću.. ,ali i izlaze nakon nekog vremena iz nje. Jesu li zato sve te žene prostitutke? Može li javna kuća imati tajnicu, čistačicu, računovođu. Zar nije glupo nekoga nazvati kurvom, zato jer radi u javnoj kući?
Je li Zemlja okrugla zbog zaobljenosti na horizontu?
Jeste li se ikada zapitali , ali samo na tren, gdje mi zapravo živimo?
Kakvo je to mjesto gdje živimo i koliko je veliko ? Zadali su nam gabarite i mi to pušimo, za ocjenu u školi..neupitno, istina pod prijetnjom..
Koliko je stvarna veličina Sunca i koliko je udaljeno od nas?
Da li su zvijezde koje vidimo stvarne ili su to tek svijetla koje siju za fintu?
Mislim tko nam to može potvrditi?
Nitko.
Jedina potvrda koju imamo, je to što nam je to netko rekao da je to tako.
I mito uzimamo zdravo za gotovo, za provjeru koja je nemoguća jer do prve zvijezde ima vipše nula nego što ih možeš napisati
Da li ljudi lažu?
Naravno da lažu, iz različitih pobuda i interesa, zbog novaca, straha, zločestoće, pokvarenosti, ljubomore, gramzivosti, pohlepe, ugnjetavanja, mučenja i obmanjivanja i zbog vladanja ili ostanka na vlasti…želje ostanka na vlasti.
Što rade ljudi kad ih se uhvati da lažu, pa uvjek proširuju laž kako bi opravdali to što je netko primjetio i ne štima..To ide tako daleko, dok ne dođe do kraja, ali na žalost, ljudi umiru, a laž ostaje na novim pokoljenjima. Da bi se spriječilo da novo pokoljenje prozre laž, čine se razne stvari, koje odmažu pojedincu da otkrije laž. Jedna od tih stvari je uzeti čim više vremena čovjeku kako ne bi gledao oko sebe, npr. 8 satno radno vrijeme, sukobi unutar nacionalnosti, religije, pa u krajnjem slučaju i rat i patnja , neimaštimana, ali i bogatvo koje je ljudima u trci za novcem primjer uspješnosti, oduzima vam pažnju i fokusira vas na novac,..a tek pametni mobiteli, trač rubrike, i još i još laži.Otkrivanje zabitih djelova svemira. Sve to traje dovoljno dugo, kako jedan čovjek za vrijeme svojeg života ne bi posegnuo za trivijalnim stvarima koje mogu otkriti veliku laž. Koga još briga kakva je Zemlja, kad je stigla opomena za ne plaćenu struju pred iskopčavanje, neimaština, bolesti, glad, rat, školovanje i traženje radnog mjesta, ..a tek kupovima mjesta gdje ćeš stanovati – ako si sretnik. I tako su te bitne stvari, prepuštene – znanosti. O njima se brinu ljudi koji trče po pravilima, ako pređeš crtu i pronađeš da je nešto LAŽ, ..to najčešće završava samoubistvom znanstvenika, nestankom..Ali nemojmo zaboraviti da su tu još i muzika, Dinamo, Hajduk, ustaše i četnici, pa na kraju i sama povijest oko koje se možemo svađati, psovati, mrziti..i ratovati
I za čitavo to vrijeme našeg života, mi se rađamo i umiremo sa Zemljom koja je okrugla – i NEUPITNOG OBLIKA!!!
Iako je nitko od nas takvu nije vidio, niti će je itko ikada takvu i vidjeti.
“Odlazak u svemirsku šetnju izvan zidova postaje koja kruži oko Zemlje prilika je koju ima tek nekolicina ljudi na cijelom svijetu.”

Misliti ili imati vremena za razmišljanje, koje nije pod paskom “nauke” rijedak je dar jednog čovjeka, ali i težak teret kad živiš sa idiotima, koji bulje u telefone čitav jebeni dan, ali ne samo to.Postoji i druga strana medalje, koja ide opet u prilog ovome što sam napisao.

Nekad,..(ah sve češće kažem nekad), ljudi su komunicirali- neposredno, pili su kavu, družili se, odlazili na izlete, kupali se na plaži i družili. Ono što su među sobom tada govorili nitko nije imao pod kontrolom. Onda su se pojavili cinkaroši, koji su slušali što ljudi govore i prenosili to dalje na obradu, u međuvremenu tehnika i elektronika je napredovala i nastali su telefoni, koji su se prisliuškivali,..no ni to nije bilo dovoljno, pa su počele se podmetati tkz. bube ili prislušni uređaji. A onda se je netko sjetio i podjelio za siću mobitele za kunu i sada se svi razgovori slušaju. Kompletna komunikacija ljudi, otišla je na nivo masovnog telefoniranja, ljudi se jebu preko telefona izmjenjuju fotke.Sad kontrolori znaju i kako vam izgleda kurac kad je dignut.
A zašto to rade?
Pa zato, da bi znali koliko znate o laži koju su plasirali,..sada imaju dovoljno vremena izmisliti nove laži i to mnogo prije, nego što otkrijete jednu novu ili staru, oni su uvijek korak ispred vašeg otkrića. U njihovim su rukama već unaprijed takve igračke, kakve ne možete niti zamisliti i prema kojima su sadašnji smatfonovi pičkin dim. Uzeli su vam čitav život i vrijeme i zemlju.
Postoje li znastvenici koji to sve kuže da nije tako  i koji šute ko pičke, jer su ih natrpali lovom da šute, uzeli u masonne ili iluminate, znajući da je životni vijek ograničen. Sve što trebaju je začepiti im usta, na nekoliko desetina godina.
Mnogi su pred smrt djelomično i progovorili kao Carlos Mundoz Ferada koji je razišljao svojom glavom i zato nikada nije bio u kremi zaslužnih ljudi, mnogi su za njega saznali tek nekoliko godina nakon njegove smrti i to najviše zahvaljujući onom kratkom filmiću na YouTube-u. Mediji su ga držali na ledu i krili kao slijepog putnika.
Laž se je tako proširila da više nema mjesta se širiti dalje, počele su se dešavati stvari koje dnevno pokrivaju zakrpama i pamfletima znastvenika koji su postali vodoinstalateri – drži vodu dok majstori ne odu.
Ignorantnost i slijepa privrženost pamfletima kojima su nas odgojili, samo se mali broj ljudi uspio suprostaviti. Ti ljudi imaju dva neprijatelja- lažove koji su to sve izmilili i njihove žrtve kojima su tokom života tako oprali mozak, da ni u najizglednijoj situaciji gdje im je pred nosom ono u što gledaju – oni to ne vide, jer je opčinjenost lažima toliko velika, da od drveta ne vide šumu. Lakše je vjerovati u laži, nego se sukobiti sa istinom.
Hoćemo li za našeg života saznati istinu o Zemlji i mjestu gdje živimo, o vremenu koje je počelo izmicati kontroli ? Vjerujem da hoćemo i to ubrzo..Sistem laži se je počeo raspadati i urušava se,..polako,… jer je stvaran stoljećima. Vrijeme i Zemlja sa početka ove priče ,..raspali su se,….kakva simbolika to se upravo dešava sa isa vremenom i sa Zemljom