ZA KOGA I U ČIJU KORIST JE DONEŠEN ZAKON O KOMUNALNOM OTPADU

Svima nam je dobro poznata priča o ekološkoj svijesti koju bi svaki čovjek/građanin/stanovnik svake države na svijetu tebao imati kad je pitanje o odlaganja otpada ili kako mi to popularno zovemo smeća. Ja sam živio jako dobro, ali zapravo i nisam ovisi iz kojeg kuta gledate situaciju u kojoj sam bio, ili u kojoj sam se našao. Imao sam praktički stalan posao, koga sam mogao birati,radio sam 4 sata dnevno, bio sam plaćen od 1500-2000 € mjesečno, imao sam osiguran puni pansion u hotelu visoke kategorije gdje sam svirao, plaćao sam samo instrumente, garderobu auto i neke sitnice, i konstatno sam bio bez novaca.
Za nevjerovat, ali istina.
Naime instrumente koje sam koristio, odnosno opremu, stalno sam morao obnavljati zbog tehničkog napretka iste, ali i njenih mogućnosti – s jedne strane , ali i zbog konkurentnosti sa druge strane.
To je stresan i odgovoran posao, u koga ti se svako pača i mješa i ako pojma nema o ničemu, ali je nevjerojatno kako se svi kuže dobro u tuđi posao.
Da tako zajebavaš i omalovažavaš jednog radnika u brodogradičištu 3.Maj nakon 15 minuta bi pokupio čekić u glavu.

Jednoga dana blokirani su mi računi – svi bankovni računi , ali ne samo meni, već i mojoj supruzi. Dakle bilo je ili raditi dalje i dozvoliti da ti uzimaju novac koji ti nikako ne bi smjeli uzimati, jer ja nisam nikome ništa dužan, ali napisali su da jesam, ili prestati raditi i mogu ti ga popušit.
Odabrao sam ovu drugu varijantu.
Moj princip nećeš dobiti ni lipe ma šta god oni poduzeli, učinio je da se za novac pobrinem na način, na koji mi ga ne mogu uzeti – keš lova na ruke – PO ZAKONU!!
Je, moja odluka je bila teška , ali kad ja nešto odlučim, nema te sile koja će me od toga odstraniti.
I tako sam živio sakupljajuči boce zarađujući mnogo više nego kad sam svirao.
Da nije istina bilo bi žalosno, odnosno smiješno. Nisam imao nikave odgovornosti, isplate mi nisu kasnile, prestao sam kupovati instrumente, dnevno sam zarađivao za 4 sata više nego za 4 sata svirke – i to bez ikakvih troškova. Skinuo sam hodanjem 13 kg. Regulirao tlak, nabio kondiciju, ali što je najvažnije otkrio sam kako se može jednostavno i kvalitetno i dobro živjeti.
Nakon nekog vremena, kako je počeo opadati biznis sa bocama, prebacio sam se na kante od smeća.
Iskreno imao sam strašnu predrasudu o smeću – kakvu i vi imate još dan danas.
I tako sam se opet vratio na dobru zaradu koja se je odjednom DUPLIRALA.
Ubrzo sam shvatio Da smeće uopće ne postoji – osim u našim glavama.
Što sam sve do danas našao u smeću ili pored smeća ne bi stalo ni u jednu jako debelu knjigu, a tek što sam naučio o ljudima i o životu – neprocijenjivo je.
Ne postoji niti jedan legalni biznis, koji je bolji od poslovanja sa smećem.
Sve što je u kontejneru – je čisti novac.
Željezo, odjevni predmeti i obuća(o kakvima možete samo sanjati i gledati ih u skupim katalozima) plastika , papir, kućanski apartati, namještaj, oprema za dućane, kablovi, ogrijev, boce sa povratnom naknadom, stari kruh(odličan za kokoši i prasce, konje kao hrana) kila starog kruha je na tržištu oko 2 kn, željezo 1kn, boce i limenke i pet ambalaža po 0,50 kn komad i stari papir kojeg možete prodati različitim otkupljivačima po različitim cijenama.
Sve to što sam sakupljao bilo je u možda nekih 50-tak kontejnera, a nisam trgovao niti plastikom, niti papirom. Možete li zamisliti jedan grad poput Rijeke ili Zagrba ili Osijeka, Splita pa čak i manji gradovi pout Poreča i sl. sa kakvim fundusom smeća raspolažu – a možete li zamisliti koja je to lova, to su miljunski iznosi dnevno,..e baš u tom grmu i leži zec.
U čemu je problem?
Problem je što nema tko pokupuiti te miljune, jer da bi miljune netko mogao uzeti, morao bi najprije …što???
Pa RAZVRSTATI I SORTIRATI SMEĆE!!!
Dakle, ne radi se o nikakvoj brizi za okoliš, radi se u grabežu čiste love, od koji građani neće vidjeti niti lipe, a da stvar bude još i smješnija još i plaćaju za odvoz smeća i to ne malu lovu.
Kad bi to preveli u nešto što možete razumjeti, to bi izgledalo ovako;
Vi Mirkotu nudite da dođe kod vas i uzme 1000 kn i još mu na telefon kažete ovako;
Mirko, molim te dođi po 1000 kn dati ću ti 200 kn da ih uzmeš od mene. Molim te Mirko dođi pun sam love smeta mi koferi su mi svi puni nemam kamo sa novcima.
Onda se Mirko jedan dan razljuti i ne dođe po novac i štrajka traži da mu daš još više kako bi došao po lovu, koja ga čeka već sortirana pred tvojom kućom.
I tako su ulaskom u EU počela pravila o odlaganju otpadom.
Da li se vi bavite otpadom?
Naravno da ne..
A znate li nekoga tko se time bavi?
Privato?
Ja ne, ali znam da se ta poduzeća davaju na prodaju…
I tako je postignut konsenzus za tako zvano prelazno razdoblje.
Ispred zgrada osvanule su trobojne odnosno četverobojne plastične kante u kojima su idioti sortirali grbežljivim i lukavim poduzetnicima – otpad.
I što se je dogodilo..
Sad je tek sakupljačima otpada pala sjekira u med, jer nisu morali prevrtati po zbirnom smeću, već ih je čekalo sve sortirano, došli bi kombijem (pogodi tko) i popičili sve baje.
Kad su komunalci vidjeli da to tako ne ide – stavili su brave na kontejnere.
I to je bilo kratkog vijeka, jer su brave očito bile nekvalitetne, te je svaka kanta bila otvorena i prazna.
Tek bi se na dnu uočila manja količina onoga što nitko ne otkupljuje.
Ali to je tako samo u Hrvatskoj, samo u Hrvatskoj su nedostupne informacije tko što otkupljuje i gdje otkupljuje..
Kako bih vam pokazao izuzetno kvalitetan primjer, poslužiti ću se OTKUPOM-pazi sad čega- PLASTIČNH ČEPOVA OD PLASTIČNIH BOCA, koje je MINSTARSTVO ZAŠTITE I OKOLIŠA (na čiji samo mig) UREDBOM i dekretom donijelo da se ČEPOVI moraju skinuti sa boca kako bi ih oni otkupili  (boce) po cijeni(pazi sad cijenu za bocu) 0,50 kuna ili 50 lipa, da bi u isto vrijeme taj čep negdje u ITALIJI koštao – 1 €.
Kako sam to saznao, pa vrlo jednostavno..
Konzum se uključio u akciju sakupljanja čepova od kojih se je sakupljanjem doniralo nešto nekome, u svezi invalida, i napisali su da se za čep dobije 1 €.
O pa jebote patak, a pored toga je cijenik otkupa ambalaže, po cijeni od 50 lipa po flaši ili limenki.
Tako kako nas pljačkaju ovi naši – nisu nas pljačkali ni za vrijeme Austro-Ugarske gdje smo bili građani drugog reda.

E sad,…a znate li zašto sam sve ovo napisao,..naravno da ne znate..
Prije nekoliko dana dolepršao je do mene jedan od nekoliko desetina tisuća naštampanih letaka, u kojem nas naše lokalno i dobrotvorno komunalno poduzeće obavještava o novom pilot programu – ili možda novom PLOT programu ,po kojem su se odlučili za rapidnu promjenu u sakupljanju smeća!!!
DOLAZIMO PO SMEĆE NA VAŠA VRATA OD STANA/KUĆE
A žašto bi netko poslao ljude (i koliko je to samo ljudi) koji bi DRITO iz vaših ruku preuzeli smeće?
Zato, jer su popušili milone kuna, jer su im sortirano smeće razgrabili gladni građani, koji pokupe sve što se može uzetui,nositi i prodati.
Voda je došla do grla i netko je počeo gubiti ogroman novac, toliko ogroman da je odjednom iznašao brojnu živu silu koja će kucati od vrata do vrata i preuzimati od vas već sortirani otpad koji im još morate i platiti.

Pa evo ja imam jednu sasvim dobru novu i revolucionarnu ideju, sa kojom bi se od tih likova iz bajki, moglo uzet lovu i uštediti još brdo love.
Svaka kuća koja plaća odvoz smeća, neka sortira papir, metal plastiku i ostale stvari te i sama odnese prodati i upati u kućnu pričuvu i time poveća fond za popravak i održavanje zgrade. Za godinu dana fond zgrade bi bio toliko pun da bi mogli ukinuti pričuvu kao takvu i smanjiti troškove odvoza smeća, jer prema novom zakonu o komunalnom otpadu, sada se to plaća po litri zapremine. Ponavljam, ne postoji smeće, a ako i mislite da postoji, ono je neznatno. Sa malim međusobnim dogovorom između obližnjih kuća, zgrade bi uzele veliki dio kolača i smanjili bitno troškove kućanstva .Recimo da pričuva i odvoz smeća koštaju cca 500 kn to je 500 kn više u kućnom budžetu. Ovako, kako to sada funkcionira, pokalnjate i ovce i novce , a sve to završava u samo jednom džepu, džepu onoga koji je u dogovoru sa onima u politici, koji su mu namjestili taj zakon, kako nne bi morao zaposliti ljude koji će razdvajati smeće,..jer tko bi to išao raditi, to su enormne količine koje tisuće ljudi ne bi moglo razdvojiti, a ovako to (mi) naivne budale činimo besplatno i još moramo za to i platiti. Gdje toga ima, samo kod nas, to je uvezena demokracija.