ZAŠTO ĆE POSKUPITI HRANA?

Šetajući kroz Plodine u uobičajenoj dnevnoj kupovini namjernica za ručak, pogled mi se često zaustavi na cijenama povrća ili voća. Više ili manje upoznat sam sa njima, iako se cijene mijenjaju iz dana u dan, pa me uvijek nanovo iznenade, no ovoga puta pogled mi se je zadržao na cijeni LIŠĆA od peršina (ponavljam LIŠĆA – ane korjena sa lišćem),…cijena za kilogram lišća je 40 kn za 1 kilogram  moram vam napisati slovima – četrdeset kuna. Razumio bih da se radi o povrću, od kojeg možeš napraviti ručak ili obrok, razumio bih i da ima recimo  lišće i korjen zajedno – ali lišće koje služi samo kao aroma za hranu – NE.
40 kuna kn ne da je previše – već je to strahovito neopravdana cijena. Do prije par godina, peršin se je prodavao sa korjenom u kompletu. Pojavom velikih robnih centara personal ga je počeo odvojeno pakirati i odvajati, i ako u skladište iz skladišta dobavljača stiže kao jedan komad, sa korjenom i nadzemnom biljkom – lišćem. Onda se je neka pizda, dosjetila i razdvojila nadzemni dio od podzemnog djela biljke i podigao cijenu u nebesa.
Hrana je postala strašno skupa.
No što se događa sa skupom hranom i zašto je tako skupa postala i zašto će biti skuplja još i više svakim novim danom.?

slijedećih  godina cijena hrane će otići gotovo pa u nebo.

Strašno će poskupiti.

Drastično.
Nakon što su se podigle cijene voća i povrća, trgovci su se susreli sa novim problemom. Neprodatom robom.
Povrće odnosno voće bi počelo nakon nekoliko dana venuti i truliti, jer se nije prodalo u roku trajanja  i na kraju bi goleme količine hrane, završile najprije na nekakvom beznačajnom sniženju, da ne kažem sramoti od bezobrazno visoke cijene za trulež i nakon toga u smeću.
Voće, povrće, mliječne prerađevine kojima je istekao rok upotrebe, jer nisu bile prodane zbog velike cijene, završile su u smeću. Baje su pune hrane kojima je istekao rok. Ista stvar je i sa tržnicom. Neki dan naišao sam na punu  baju bačenog  KIWI-ja, desetak kašeta paradajza, blitve, salate, šljiva, naranči i banana – krcatte baje..strašno.
Nakon takvih iskustava, a posebno u velikim distribucijskim centrima prodaje hrane, kao što su Plodine ili Konzum – trgovci počinju opreznije naručivati robu i to na taj način da naručuju MANJE.

Čim trgovci naručuju manje, netko će se susresti sa tim viškom proizvoda sa kojim se mora snaći i jebati na isti način – sa trulim viškom, što znači  – riješiti ga se.
I tu ta roba, nažalost završi najprije neko vrijeme u hladnjači, a zatim u smeću. Zatim i velika skladišta, poučena iskustvom gubitka na pokvarenom i nagomilanom neprodatom povrću, počinju naručivati – manje povrća. Konačini cilj je – SELJAK,  koji sije i bere, obrađuje njive,  odnosno uzgaja to povrće ili voće.
Nakon što se suoči sa ne prodatom robom, koju mora baciti  i koju nije uspio prodati – seljak  počinje proizvoditi manje.
Sada se vratimo na početak priče i svakim danom hrana će biti sve skuplja i sve će je biti manje, a krug će se ponoviti sa još drastičnijim mjerama štednje i gubitaka,  jer..seljaci će prestati proizvoditi nešto, što ne mogu prodati. Neće moći prodavati niti  “na crno” jer će novo nastale revne inspekcije putem OIB-a i drugih pizdunskih patenata kontrolirati potrošeno i zarađeno.
Na kraju, će seljak odustati.
Proizvoditi će samo za sebe.
To je cilj ljudi koji barataju tim protokolom poskupljenja hrane.
Ostati će proizvoditi samo odabrani broj proizvođača, koji će prodavati GMO hranu i sjeme – a to su takozvani podobni proizvođači.
Kad se dostigne taj nivo, samo će odabrani moći kupovati hranu, ostali će umrijeti od gladi – doslovno.
Mi smo upravo sada svjedoci, jednog plana koji se ostvaruje pred našim očima step by step i koji je u toku –  ali i koji se sprovodi, koji nalikuje na nizbrdicu, …svakoga dana će biti sve niži i niži prag proizvodnje hrane – a ljudi neće imati što jesti.
Koji paradox.
Hranu neće imati tko proizvoditi, jer će se agrar i selo totalno uništiti – što se već naveliko dešava, jer sela su nam nenaseljena i polumrtva, nema mladih ljudi, sve sami straci koji će umrijeti , a njive će sve biti zapuštene.
Svo zemljište odnosno poljoprivredno zemljište, kupiti će sumnjivi stranci i tako onemogućiti ljude da imaju bilo kakvu mogućnost uzgoja hrane , jer neće imati zemlju na kojoj je to moguće.
Cijena za koju će se prodavati zemlja biti će strahovito visoka i vrijedna i primamljiva, pa će svi pohrliti da poprodavaju zemlju, koja im stoji na selu od baki i djedova i koju ne koriste, jer su se preselili u grad. Naravno država će se pobrinuti posebnim porezima da neobrađene njive podliježu kaznama odnosno, velikim porezima i tako će svi jedva čekati riješiti se zemlje, kako to ne bi morali plaćati porez na nju.. kad se sve bude prodalo, nastupiti će golema inflacija i taj novac koji su dobili za tu zemlju – neće vrijediti NIŠTA, odnosno biti će bezvrijedan.
Na taj način, zemlja će pasti u ruke stranim korporacijama,  koje na njoj neće saditi NIŠTA ili uljnu repicu i soju, ali neće moći saditi niti nitko drugi, jer neće više biti njegova. Opstati će samo mala kućanstva, koja imaju komad zemlje da prehrane svoje ukućane i pokoji komad stoke, ali  isključivo za privatnu upotrebu/prehranu (kokoši, patke, svinje i krave, koze ili par ovaca)
Danas kad ovo pišem na početku 2011 godine, za 40 kn možete kupiti pola kile mesa. Ne mogu vjerovati, da ćemo doći do toga da će peršin u juhi, spadati u luksuz  “bogatih obitelji” koje će to povrće moći priuštiti svojim ukućanima.
To što se povrće ne kupuje, ne znači da Hrvati jedu manje i zdravije –  već da jednostavno velika većina ljudi nema novaca da to kupi. Ali ima još jedna važna stvar. Plodine iza 19 ili 19 i 30 navečer prodaju uvenuto povrće za upola cijene, no čak ni onda se ne uspije prodati – jer zateknem to isto povrće na polici drugoga dana poslijepodne. To je vrlo dobar znak da čak ni za upola cijene ljudi nemaju novaca –  jer im je i to preskupo.
Hvatamo se za novinske napise, kako je 150 000 hrvata otišlo na skijanje u inostranstvo (preko grane), no nitko nije spomenuo 3 750 000 tisuća ljudi koji su ostali kod kuće i 360 000 nezaposlenih koji možda nemaju novac ni za hranu, cipele, za potrebe djece, za njihovo školovanje.
2011 godina teći će lažno glatko do kraja Augusta i izgledati će da se ništa značajno ne dešava, no kad se ljudi budu vratili sa godišnjih odmora dočekat će ih nevidljivi pakao. Do kad će to ljudi izdržati ne znam, ali ovo što se događa izmislio je sam Vrag osobno. Možda je ipak krajnje vrijeme da ga ljudi vide i dožive i osjete, možda ih to probudi – jer guraju svoju djecu ravno u njegove ralje,… a ja ne idem u crkvu i ne pušim katoličke priče, ali niti  ikakve druge.