ZAŠTO JE UVEDEN EURO?

Sjećate li se onih tečajnih lista koje su nekoć bile redovno objavljivane u dnevnoj štampi na prvoj ili zadnjoj stranici dnevne štampe i koje smo svakog dana okretali i tražili po novinama da vidimo, koliko taj dan košta marka, lira ili dollar ili naravno švicarski franak. Kad si kupio novine, to se je pogledalo i pročitalo prije svih drugih vijesti.
Blio je tu grčkih drahma, engleske funte, njemačke marke, belgijski franak,  francuski franak, španjolski pezosi, ruski rubalj, japanski jen, američki dollar, kanadski dollar, austrijski šiling, pa čak i slovenski tollar jedno vrijeme…..a onda odjednom – PUF!
Preko noći nestale su gotovo sve evropske valute. No ne baš sve, Engleska funta i Švicarski franak – ostali su kakvi jesu, nepromijenjeni ..hm čudno zar ne…kad znamo da svo zlo dolazi iz Britanije, a švicarska je rezervni otok gdje leži ZLATO.
Zlato.
Nadolazeći financijski krah, koji slijedi i koji će biti gori od onog iz 1929 godine u Americi, na taj način je poptpuno osiguran. Najmanje će dotaknuti Britaniju i Švicarsku, jer one imaju svoju vlastitu valutu – zanimljivo zar ne.
Zašto je uveden Euro?
Zato, što kad je bilo mnogo valuta, nije se mogao izvesti takav financijski inžinjering, jer su se valute koliko god bile slabe ili jake, izmicale kontroli moćnika, bile koliko toliko samostalne i bile su u džepovima radnika i to  u gotovini, te jačale ili slabile i bile kompletno neuhvatljive financijskim krugovima odnosno – bankama, jer je velik dio gotovine bio u opticaju i nije ležao u bankama.

I onda siu preko noći uvedene masovno kartice –  a isplata osobnoh dohodaka u gotovini – prestala je postojati – nestala je…
Uvođenjem Eura sav novac postao je jedan novac, koji se kontrolira iz istog izvora. Drugi dio priče vezan je za novčanicu iz SAD koja se zove dollar , a koja je totalno obezvrijeđena i bezvrijedna – zapravo običan komad papira, koji živi na starom povjerenju i slavi. Najme, nitko ga ne provjerava iako je kapitulirao 25 puta od svog postanka odnosno dana kada je nešto vrijedio u 60-tim godinama i bio pokretač privrede u svijetu. No postojala je smetnja koja se je zvala Južna Amerika, pa su kreativci buduće krize, to pojednostavnili i uveli – AMERO.
Amero je nova novčanica, sa kojom će se plaćati sve u Sjevernoj i Južnoj Americi i Kanadi – uvedena je preko noći, bez da se je išta ikoga pitalo – samo se je pojavila ljudi čak nisu ni znali ništa o tome da se uvodi zajednička valuta.. Dakle više od pola svijeta svedeno je na svije platežne monete – Euro i Amero. Obje su kreirane i stavljene u opticaj putem banaka, koje kontroliraju sav novac na svijetu. Kina kao velika gospodarska sila (druga na svijetu) je na vrijeme shvatila prijetnju, te je svoju zalihu novaca  od 1900 triljuna dollara, počela pretvarati u zlato – o čemu sam već pisao. Najme odnos pokrića u zlatu za 1900 triljuna dolara bio je tek 1,5 % u zlatu u Kini, pa se je Kina počela riješavati gomile bezvrijednog dollara ili običnog komada papira, kupivši odjednom (dok još to može za dollare) 200 kubičnih metara zlata. No kako je veliki dio novaca bio u vlasništvu građana i u njihovim čarapama, Kina je (kako ne bi i taj novac izgubila) počela građanima prodavati srebro u pločicama po vrlo povoljnoj cijeni (tako da ih stimulira na kupnju) kako bi se riješila svih zaliha novaca – odnosno dollara.
Događaji koji su usljedili u ljeto 2010 godine u Grčkoj, Španjolskoj, Irskoj i Portugalu , gdje je do jučer tekao med i mlijeko, preko noći su dovedene na prosjački štap. Plan je bio slijedeći (i još uvijek važeći i to se trenutačno dešava u Hrvatskoj , ali vrlo potiho) : isisati sve resurse iz tih država , a zatim obezvrijediti Euro – ili ga ukinuti sa čime nastaje kaos, jer se vraćanje na bivšu valutu ne može ostvariti preko noći.
Nema novaca- nema ničega, ni hrane, ni benzina,…ničega.
Totalni kolaps.
Sve su pokupovali  moćnici kroz svoje jatake i njihove firme na tržištu nekretnina, uništili su najopasnije tvornice koje bi im mogle napraviti štetu u nijhovom planu (PLIVA) ili  ih uzeli pod svoju kontrolu (INA – MOL) .
Ljudi su izgubili nekretnine preko noći, Hotele, tvornice, zemlju svojih predaka i radna mjesta, obalu, otoke, jer sve je pokupovano od raznih korporacija, koje su prije toga osnovali male firme, koje su to masovno kupovale za njih.
Cilj?
Totalna vladavina jednog segmenrta (banke) – sve pa i čak i teritorijem kojeg su prije toga pokupovali, kupili i platili- Eurom, koji kad sve bude gotovo više neče  postojati – jer će nestati , biti povučen ili  ne vrijediti ništa. Moći će se plaćati samo zlatom -imate li zlata,..i koliko ga imate.
Tko će moći preživjeti u takvim uvjetima, samo onaj koji ima zemlu i vrt, svoju kuću i svoj izvor vode, no i tome su doskočili kako se ne bi mogla proizvoditi hrana. Poznato vam je da je Europska unija odredila tko i što može saditi i sijati. Tako su čitave ogromne parcele zasijane samo jednom kulturom ,..npr. uljenom repicom- koja nije jestiva, ili šećernom repom koja nije jestiva. Obično na tim njivama još godinama poslije toga  ne može se ništa saditi, jer je ta kultura toliko uništila tu zemlju na kojoj je bila posađena, da još godinama neće ništa na njoj uspjevati – a naročito poslije sijanja SOJE – koja je pravi otrov za zemlju.

Vidite li otprilike nastalu sliku naše skore budućnosti. Budućnosti koja je samo pitanje dana. O našoj zaduženosti i kako ćemo je vratiti i platiti da i ne pričam. Euro je zadnja stepenica prije totalnog kraha i sloma čitavog društva i Europe. Kad sve propadne , ljudi će masovno umirati od gladi i bolesti – zvuči li vam to poznato od nekuda? Čuli ste za plan smanjenja stanovništva na zemlji?… Nastati će neredi i ljudi će se ubijati, dok netko tko to kontrolira ne kaže stop , ali tek kad bude dovoljno mrtvih- prema zacrtanom i kontroliranom planu.
Ljudi u Hrvatskoj masovno su zablesirani i uvjereni kako ćemo ulaskom u EU postati drugačija država – država prava. No kad bi morali izabrati imati pravnu državu i biti gladan i bez posla (kad kažem gladan onda mislim  biti totalno bez hrane), ili živjeti ovako dok to ne pukne, zapravo svejedno je i jedan i dugi put vodi u krasni kurac, izabiranje opcije je obična prevara i odgađanje delirija na neodređeno vrijeme. Kuna ili srpski  dinar,  nije draga bankama, to je za nijh minorantni problem – ali je ipak problem, koga se treba riješiti pod hitno – uvođenjem Eura…