ZLO

Često sam naglašavao da ne idem u crkvu, nisam vjernik takvog kova. Smatram da je crkva kao institucija  odgovorna za gotovo sve loše stvari koje su se dešavale, kako u našem podneblju – tako i u svijetu.
Ono što su radili kao pod “dobro”, bila je samo maska, za ono što su radili loše.
Manipulirali su ljudima, njihovom smrtnošću, plašeći ih odlaskom u pakao i time kako će ih bog kazniti, ako ih ne budu slušali i ponašali se kako oni savjetuju i nalažu.
Godinama sam čitao i pratio razna nagađanja, o postojanju ili nepostojanju boga , a mogao sam jednostavno pitati blogera LUN1 koji bi mi skratio nebulozu i rekao:
– Nema boga – nema.
No,nekako sa tim počeo sam primjećivati ZLO. Prepoznavati ZLO,…
Vrlo polako, ali sve više i više.Kad bi netko rekao za nekog da je ZLO, uvijek bih se tome smijao i čudio se njihovoj naivnosti i načinu na koji nazivaju takve ljude i njihova djela – ZLO.

A onda sam jednoga dana počeo pisati ovaj blog.
Zamislite samo, nemam nikakvog vizuelnog ili audio kontakta sa nikim na blogeru.hr.
Sve se svodi na prepisku i na vjerovanje da se baš tamo preko puta nalazi taj za koga se izdaje.
Svi zapravo nose maske. Ja sam bez maske (nick imena). Krećem se po tom maskenbalu i moram biti pravi medij, da bih razlikovao ljude, koji se nalaze iza tih maski.
Poneka mi maska, šapne poneku riječ, koja me ohrabri i čini me da joj vjerujem, da mi je podrška ili prijatelj….
No, oprezan sam, jer je puno maski koje se nalaze na  maskama , a ne direktno na licima pravih ljudi.
Mnogi su obučeni u iste maske i vrlo je teško znati tko se nalazi ispod njih.

Ovdje sam prvi puta prepoznao ZLO.
I to kroz tekst, kroz napisanu riječ, ne vidjevši autora koji se prikazuje alfabetom ili tek ponekom slikom koju je skinuo sa interneta.
I nevjerovatno je, kako naš mozak povezuje te fotke sa stvarnošću namečući nam iskrivljenu sliku onoga što čitamo kroz priloženu fotografiju – onoga tko je to napisao.
Pratio sam jednu komunikaciju između nekih ljudi koji to nisu znali, ili im je bilo svejedno.
Osjetio sam, ZLO u tim osobama, zločestoću, zavist, jal, ljubomoru i još stotinu nijansi na tu temu.
Strašno.
To nije niti primitivizam, niti nešto prolazno već je usađeno duboko u njih.
Kao osobe!

Prvi puta sam to osjetio pišući o događajima, vezanim za Riječku rock scenu i događaje vezanih za nju iz tog vremena.
Čovjek može odvojiti i nečiju frustraciju, ma i ljubomoru određenih glazbenika, jer ne pjevaju ili ne sviraju kao ja ili netko drugi, još bolji.
To me ne brine, to mogu shvatiti, ali kad se jave osobe koje u tome nisu uopće sudjelovale , a bile su na silu dio te priče ili nisu bili uopće dio te priče, povijesti, te onda pročitate komentar, koji u sebi sadrži ne gorčinu, ili ljubomoru ili frustraciju već mržnju i ZLO.
Strašno.
Mogu nekoga mrziti naprimjer, jer je bio tatin sin i zbog toga uspio u nekim sferama života – a ja recimo nisam, iako ne aludiram na sebe, jer je to opravdana ljutnja i mržnja – naročito ako je netko mnogo radio i neopravdano nije postigao uspjeh, na svom poslu jer je to neko ostvario novcem umjesto njega i zauzeo njegovo mjesto.
Da, to mogu razumjeti i to je opravdana nepravda.
Ali ne mogu razumjeti, nagomilanu zloćestoću koju neki nose u sebi iz tih davnih dana, a koja još živi.
Ali danas ne pišem o njima – jer to nije ono ZLO o kojem želim pisati –  jer to je BOLESNO ZLO.
To je bolestan mozak. To su ljudi žicaroši koji su stajali uz bnas koji smo svirali i kasnije rekli kako su i oni bioli tamo i izmišljali svoju ulogu u tome -povijesti.

Danas vam želim napisati nešto o ljudima koji pišu blogove ili blog i koji su ovdje došli posijati ZLO i nemir, puni zla koje skrivaju ko zmija noge, praveći se u stvarnom životu suvisle osobe, a kad se logiraju ovdje, pod nickom sakriveni (ili možda ne tako sakriveni kako misle…ne?) onda ispuste svoje pravo JA, koga skrivaju od obitelji, od poslodavaoca, od žene ili muža pa čak i od djece igrajući se sa njihovim fotografijama (www._opiranje_.bloger.hr pročitaj post na tu temu) i pokazujući izopačenost svoga duha – koje nema veze sa ljubomorom, ni sa ničim ljudskim već u tu sferu ulazi čisto ZLO….
ZLO.

Strašan je to i težak osjećaj kad to vidiš i osjetiš. Poput noža te to ubode, dobiješ osjećaj da bi takvu osobu mogao ubiti odmah bez ikakve grižnje savjesti, odmah..bez razmišljanja. Strašno je da na svijetu postoje takve osobe, koje u ratu kolju, kopaju ljudima oči, vade djecu nerođenu iz trbuha majki, režu uši, glave, spolovila, piju ljudsku krv, a u privatnom životu su ljupki i puni simpatija prema drugim ljudima.Nemaju  nikakvih drugih poveznica sa tim drugim likovima u njima.Drugim JA.
Tek im izleti poneka riječ u komunikaciji dok pišu ili se svađaju, ..odjednom postanu netko drugi, literarni krvoloci, čas bajni, čas ludi ali zapravo – ZLI.

Opravdanje,…za to ne postoji opravdanje, niti da su na smrt bolesni, niti da su im djeca bolesna, sve smo to prošli i sami i mnogo gore stvari u životu, to bi ih trebalo donekle urazumiti, život im je poslao poruku da budu jači i da se s tim bore i budu bolji ljudi, no njih je uzelo ZLO u svoje kandže i zabilo im nokte duboku u dušu i ne pušta ih.
Nikamo!

Jeste li to kad osjetili, čitajuči nečiju konverzaciju i osjećajući u tome ZLO.
Ne pakost ili ljubomoru ili neku primitivnu osobinu, već čisto ZLO.
Nije to onaj neki FUN, ala 666 i biti ćemo malo Sotona jer je to IN, ..ne,ne, …to je nešto drugo.
To ubode u trbuh i boli, tamo stoji poput nekog tupog osjećaja boli i uhvati vas neki strah na moment od takvih osoba
ali nije da ih se bojite, već vas to iznenadi, zatekne odjednommvidite to drugim očima…
I ako ste mislili za sebe, da možda niste u redu – kao osoba i da možda ne živite ispravno i pozetivno i dobro,…kad to primjetite i vidite takve osobe, vidite da ste vi prava beba.
Ništa što ste ikad u životu možda i krivo napravili – to ovome nije, ni crno pod noktom.
Eto to je ZLO.

Mislio sam da samo ja vidim takve stvari i da imam možda neki poseban osjećaj kao što imam za neke druge stvari, no razgovarajući, pišući i čatajući sa drugim osobama sa blogera, ali i u stvarnom životu vidio sam da postoje ljudi koji to osjećaju isto kao i ja.
Da li se tim osobama može pomoći?
Da li će jednom prije nego npr. obole od neke bolesti, progledati – prosvijetleni sa tom golgotom, shvatiti da ih nešto drži u kanđama i jede cijeli njihov život ili će takvi ostati do smrti.
Mogao bih nabrojiti barem nekoliko različitih blogera koje sam ovdje upoznao i primjetio kao takve no neću ih nabrajati ili imenovati
.Ne brinu me oni.
Zato i jesu tu – jer su takvi.
Kamo bi inače otišli nego – tu, gdje je kreativnost i gdje ljudska duša sadi plemenite stvari, komunicira na jednom višem nivou od onog kojeg imamo u stvarnom životu.

A ti jadnici obuzeti svime samo ne onim čime bi im duša trebala biti obuzeta, umjesto da žive u toj sferi i šire je – oni je režu oštricom noža i škarama, ubadajući sve što im se nađe na putu – pa i ja.
Kako ne mogu do mene, ali ni do drugih koji su u toj sferi, oni nožem nasumce ubadaju prema gore sve kako bi ušli u tu sferu, ali ta sfera ne tolerira zlo, pa u nju niti ne mogu ući.

Štrašno je gledati ih, kako navlače razne maske i mijenjaju se, igrajući svaki put drugu ulogu, praveći se novi ljudi i stalno praveći iste greške, odavajući se na kraju ZLOM – kojeg ne mogu obuzdati, jer ih ždere iznutra i to izvire van.
ZLO.