Ne može vas svatko voljeti, u gradu u kojem živite. Ima svakojakih ljudi.Zločestih, zlobnih, ljubomornih, glupih, obrazovanih na kvadrat (koji neki kurac i razumiju) kao i obrazovanih na treću, koji ne kuže ni kurca ni palca.
Ima li uopće dobrih ljudi i što je to dobar čovjek. ,
90% ljudi koji me “ne vole” samnom nisu:
1.Nikad pričali
2.Nikad svirali ili zapjevali
3.Nikad me nisu ni vidjeli
4.”Poznaju” me samo po pričanju tih gornjih likova
5.Ili me pak ne vole, jer dobro i ispravno pjevam ili sviram a to su kao oni koje ja poznajem ili oni mene.
Kako je došlo do toga da me određena grupacija ljudi tako ne voli i da sam im antipatičan i najrađe bi me ubili kad bi se to moglo legalno učiniti.
Ljude možemo podijeliti na dva dijela ili u dvije grupacije.Prva je ona koji su borci i nedaju da im netko nametne položaj u kojem će neko vladati nad njima , a sve u svoju materijalnu korist.U tu grupaciju spadam – ja.
Druga grupacija ljudi, je grupacija koja dopušta, da se njima manipulira i ne shvaća da se njima manipulira. Jer im paše trenutačni status koji su dobili i koji su im pružili manipulatori.
Tih ima najviše. Njima vladaju manipulatori, a njih u Rijeci ima – puno.I ne samo u Rijeci.
Oduvijek sam cijenio vještinu koju imaju neki ljudi , bilo da se radi o talentu ili o rezultatu postignutim mukotrpnim radom.Bilo da se radi o seljaku koji obrađuje zemlju, ili stolara koji odlično radi svoj posao.To je gušt gledat kako ti ljudi lijepo rade i vole svoj posao.
Ali ne samo to, ako sa njima “potegnete” neki razgovor o nekoj temi, oni će je vješto s vama razglabati jer – vještina je vještina ma kakva god bila .Jer kad je imaš, imaš svu vještinu svijeta, i šta god radio ili probao u svemu ćeš biti dobar.Seljak može biti i nepismen, ali sa njim možeš slobodno razgovarati o najkompleksnijim stvarima iz filozofije jer njegova je filozofija zemlja – a zemlja je sve. Sretao sam takove ljude i pričao sa njima o svemu.Kao da sam slušao sebe dok su govorili o svom poslu.Pronašao sam svoju vještinu u njihovoj.
S druge strane to su ljudi koje cijenim, bez obzira o kakvom se karakteru radilo.Evo neki dan pričao sam sa jednim poznatim i pametnim novinarom iz Rijeke.Spomenuo sam mu da pišem blog i o čemu pišem. Spomenuo sam Fox-a i htio sam već reći Velid Đekić ,ali on me je jednostavno pretekao i rekao ..da , da i onaj njegov satelit Velid Đekić. Hm, moram priznati da sam se iznenadio , a on je nastavio …to je stara priča ..treba im svako toliko skresat krila…neka, neka….Hm, ostao sam iznenađen, što li sam to propustio? No kako smo se našli – samo u prolazu, nisam ga htio zadržavati , a i žurilo mu se.
Rijeka je vrlo specifičan grad, sa vrlo specifičnim stanovnicima koji su kulturološki jako razdvojeni zbog poslijeratne (2 sv.rat a kasnije i domovinski) migracije stanovništva u potrazi za boljim sutra.Tako se je u Rijeku doselilo doslovno svašta. Rijeka je postala otok spasa za bijeg iz Splita, Zagreba ali i drugih gradova.
Čudljivost ovog grada je najbolje izražena kroz posjetu koncerata.Evo vam nekih primjera iz bliže povijesti.
Dvorana Mladosti na trsatu koncert grupe Procol Harum – dvorana prazna
Tina Turner dva koncerta u jednom danu Dvorana Mladosti prepuna oba koncerta.
Moody Blues dvorana mladosti poluprazna
Eros Ramazzotti stadion kantrida jedva 3000 posjetitelja
Zucchero Preluk koncert na otvorenom poluprazno
Matchbox dvorana Mladosti jedva 1000 posjetitelja
Mogao bih tako do prekosutra, jer takvih primjera ima mnogo.i dok su u drugim zemljama ti rivali punili stadione
kod nas je bila pušiona.Ali zato kad je došo Škoro nisi mogo dihat. Nekad su Dugmići i Čorba tako punili stadione
i dvoranu Mladosti – a danas neznam što bi me potjeralo van iz kuće da odem nešto pogledat i poslušat, zadnje sam bio na Ramazzottiju i koncert je bio super – odlično odsviran i otpjevan, bez zamjerke.
Dakle određene skupine iz krugova bliskih manipulatorima kojima manipulatori vješto upravljaju – ne vole me.
Ne vole me – odnosno mrze me zbog moje vještine – koja njima uveliko nedostaje i oni su toga svijesni.
Ali svijesni su i manipulatori. Ja sam im jedina prijetnja da ih razotkrijem – kako kroz praksu tako i kroz teoriju.
Kad vas neko nazove nečijim satelitom , onda je jasno da ta ličnost nikada nije uspijela sebe kao ličnost postaviti na noge, već su ga uvijek držali za kragnu i okretali ga kako su stigli. A on, znajući da ne može sam hodati, u tome je pronašao svoj izlaz kretanja kroz društvo- strašno!!!
Zvijezde i sateliti postoji li tu neka veza. Pa postoji – satelit pošalješ da gleda zvijezde ali u putanji koju ti odredi – BAZA.
Ja sam sa svojom svađalačkom politikom dobio status “persona non grata” u HGU, na Riječkoj rock sceni, u raznim kuloarima i određenim grupacijama ljudi.Sjećam se dojučerašnjih “prijatelja koji su pljuvali po punkerima i svim novovalcima i mrzili ih iz dna duše (a bili odlični muzičari) – a danas ih gledam na televiziji kako te iste ljude dižu u nebo zbog poslovnih interesa- HARTERA FESTIVALA: Fuj! Bezkičmenjaci.I bolje da više ne svirate.
S vremenom sam se naviknuo na taj status i mogu vam reći da mi čak i prija – od koga je.
Riječke glazbenike koji su stvarno dobri i sposobni cijenim i dalje bez obzira kakvi su ljudi.No nažalost malo je dobrih i poštenih – i iskrenih.
Frustracija, godine i ego učinile su svoje na svima nama pa i na meni.No jedno je sigurno- čvrsto stojim na zemlji za razliku od nekih rock – pamfleta. Počeo sam se baviti time kad još nije bilo ni Foxa ni Velida a ni Parafa.
tako ću i završiti, a kad završim- neće biti niti jednog od njih,niti će ih se itko sjećati. Ostaju samo prave stvari.
Iskonske i iskrene.
chat wih me
