Događaju li s čudne stvari ili je sve to normalno? Možda je to sve što se događa, isto jednom bilo drugačije kad sam ja bio mlad, ljudima koji su bili stariji od mene.
E pa to neznam, mogao bih logički pretpostaviti. Sjećam se šta su pričali ljudi, koji su prošli kroz ta događanja u II svijetskom ratu.Pričali su o neimaštini, koja je vladala nakon rata.
O točkicama, Trumanovim jajima, čokoladi i američkim žvakaćama….
O tome kako se nije imalo što jesti, kako su se skidale debele zlatne ogrlice za jedno jebeno jaje….
I o tome kako novac nije ništa vrijedio.
Vladala je neimaština i glad.
Jučer sam bio u jednom “hiper super mega velikom najvećem marketu” gdje je bilo je dosta ljudi, ali tamo je uvijek nedeljom gužva , a subotom poslijepodne kad smo jednom slučajno odlučili tamo nešto kupiti – nismo mogli naći mjesto za parkiranje na prva četiri kata – ama baš nikako.
Nedjelja je.
Market je krcat, ljudi kupuju svakojake pizdarije i onda idu plaćati karticom, to je da popizdiš dok čekaš red na kasi.Čekam s jebenom gotovinom u džepu i platio bih i otišao, ali ispred mene je red i to poduži.
Razmišljam zašto se neki pametnjaković, nije sjetio napraviti jednu kasu za plaćanje gotovinom….da ne čekam ove kockare, koji izvode ove trikove sa karticama na kasi.
Te im ne primi katricu, pa lik izvadi još dvije, pa nije siguran u pin, pa nazove suprugu(valjda) na mobitel, da je pita za pin, a red stoji ni makac i taman kad opet krene, neki krelac nije izvagao povrće, pa blagajnica uzima to povrće i nosi ga na vagu,na kraj dućana i nema je pun kurac vremena opet red stoji – ma da popizdiš.
Red je dugačak i onako već na rubu živaca, počinjem se polako osvrtati i primjećujem puna kolica hrane;namazi, paksa sokova, krastavci feferoni , desetak vakumiranih sireva, 4 – salamina, kruh, čokolade, vino, mineralna, pa neke plastične pizdarije za klince, pa tri pakse pive kolica su puna, krcata, samo što ne pada po podu sa njih. Njih dvoje (par cca. možda malo mlađi od mene) dobro obučeni, guraju kolica ispred mene, okrećem se i vidim još puno takvih kolica – krcatih hrane.
Račun je bio preko 1800 kn.
Gledao sam pažljivo dok su stavljali namjernice na pokretnu traku.Ne računajući sredstva za čišćenje 90% stvari bila je hrana – ili ono što će se popišati i posrati, završiti u zahodu.
Gledam police u marketu koje su krcate hranom i svakojakim nuz proizvodima, začinima i odjednom mi se u misli iod niotkud pojavi riječ – GLAD.
Zapravo sam se sjetio jednog varioca iz 3 maja i njegovih riječi. On je radio za nekog kooperanta brodogradilišta 3 Maj u Rijeci i sada sjedi kući tri mjeseca, bez posla na tkz čekanju. Bez plaće naravno.
Kod njega sam došao, zapravo njegovoj kćeri, pogledati, odnosno otkloniti problem vezan uz spajanje na internet. Tada mi je taj stariji čovjek rekao ovo:
Vidjeti ćeš što će desiti i što će ovdje biti, ljudi će na silu ulaziti u velike centre i iz njih, iznositi hranu, prvo će najebati ti veliki centri, neznaš ti sinko što je to glad, sada imaju sve, a vidjeti ćeš kad sve rikne i kad ne bude ničega za kupiti.
Ljudi će se ubijati zbog vrećice čipsa na polici u tim centrima.Najprije će početi krasti hranu, a kad se proširi to sranje, vidjeti ćeš sve ove kretene koje vani loču i preseravaju se po tim kafićima i ne rade ni kurca, partijajiu i filozofiraju, kako će brzo doći k sebi kad nastupi GLAD, kad ne bude ničega za jesti.
Totalni kolaps.
Onda će svi juriti za seljacima, a seljaci više ne proizvode samostalno, već su ovisni o svakakvim stvarima, obrađuju prevelike površine zemlje, na kojima je sad sve – a neće biti ničega.
A njihovih malih vrtova više ni nema, onaj koji bude imao svoj komad zemlje – biti će kralj.
Neznaš ti šta je glad….
Red pred kasom je i dalje stajao, a ja sam razmišljao o riječima tog čovjeka, koji je nešto stariji od mene. Razmišljao sam i o ovima koji kupuju ovakve pizdarije i koji su naučeni da im iz frižidera ispadaju namjernice,… o onima koji ne moraju nositi oćale za varenje kad otvaraju frižider, da ih ne oslijepi bijelilo praznine praznog frižidera.
Mama ja sam gladan, vikati će klinac, naviknut na čokolino, musli, zobene pahuljice, čokoladu, bombone, žvakaće, na ručak, voće , marendu, mlijeko, kruh, i večeru, na spokojno spavanje kad sit i zadovoljan, kad navečer legneš u krevet i zaspiš.
Red se je pomaknuo, platio sam svoj račun, samo 4 kune i nešto lipa, kupili smo kilu madog kupusa za ručak, i bio sam jako zadovoljan, što ću danas imati što za jesti. Mogao sam kupiti isto onoliko pizdarija, koliko i onaj par ispred mene, no nisam – no sutra bih se probudio, isto kao i oni koji su potrošili skoro pa dvije tisuće kuna i sve izsrao u zahod i povukao vodu.Koje skupo sranje.Bogati i seru skupo.
Naučio sam se s vremenom, biti skroman i zahvalan, što mi je dan prošao, da sam imao što jesti i da nisam bio gladan.
Možda je lakše biti gladan kad nema ničega, nego kad su pune police svega i svačega, pa gledaš kako ljudi žderu u obilju, pa ti dođe milo oko želudca i uhvati te apetit – a nemaš šta.
Sjetim se samo onih glupih odluka, kako neću pojesti večeru, kako bih smršavio i onda legnem u krevet navečer oko pola noći i do 7 ujutro se okrećem, vrtim i ne mogu zaspati – od gladi…… i na kraju popizdim odem do frižidera i najedem se ko lav, te se vratim u krevet, zaklopim oči i spavam ko- beba.
Glad je jako jebena stvar.Nije nam to svakodnevnica,… a tokom dana nas uhvati više puta i neugodan je to osjećaj. Osjećaj gladi nije ni malo bezazlen, sjetim se momenta kad nisam jeo, pa me uhvati trešnja ruku i slabina, hladan znoj i mučnima, ali ja sam samo na putu do kuće, gdje me čeka hrana.
Ne želim ni zamisliti da me ne čeka.
Glad nije pizdarija – već jako jebena stvar, no o tome ne razmišljamo – dok ne ogladnimo
Lako je kad imaš , ali kad nemaš što….
chat wih me
