U moru stvari koje sam poslušao u zadnje vrijeme , a koje su vezane za Riječku rock scenu, pravo je osviježenje i da ne kažem iznenađenje naići, na ovakvu vrstu muziciranja i skladanja. Momci su napravili dopadljivu jednostavnu i melodijoznu pjesmu i pokazali “velikim znancima i velikanima Ri Rock-a” da kad se hoće – može se napraviti pjesma bez upotrebe zavijanja i riganja u mikrofon, pjevana van tonaliteta, a pri tome vrlo jednostavnu i vrlo upečatljivu efektnu pjesmu koja pri tome ima i dopadljivu melodiju. Jedino što mogu Štićenicima i Mariu Furki reći da su me ugodno iznenadili.
Naravno sad će opet netko reći kako ja zahtjevam da pjesma bude zaslađena pamtljivom melodijom i kao je to običan pop šit – no stvari ne stoje baš tako. Ako netko misli da može napraviti takvu pjesmicu – neka me iznenadi, svojom kreativnošćuu, ..samo nažalost to se neće desiti nikad, jer da ste to mogli napraviti napravili bi to odavno.
Simpatičan mi je ovaj “sukob” generacija koji je preskočio po dobnoj granici čak i mene (50) i dokazao da čak i zajebancija može zvučati bolje od Riječkog Ri Rocka u kojem je jednoličnost i neraznolikost uzela svoj danak, a što je najvažnije neki nakon završetka sebe smatraju zvijezdama i neptrikosnovenim gazdama ovogodišnjeg Ri Rocka, uvjeravajući me da ono to sam ja čuo na You Tube ne odražava realnu sliku nastupa uživo. Osobno mi ne treba dugo da bih skužio u kojem smjeru nešto kida (nalijevo) ono što slušam nakon dvadesetak pa čak i manje sekundi u stanju sam savršenom toćnošću odrediti što se dešava ili što će se dalje desiti, dovoljno mi je par udaraca bubnja da skužim tko lupa i zatim ostale sudionike čujem i dalje nego što misle – pjevača da ni ne spominjem pri tome.
Najme nakon toliko godina bavljenja muzikom, nešto i ponešto naučiš i shvatiš, pa znaš prepoznati seronje koje unisono sviraju osminke ili šesnaestinke, dok pjevač drži mikrofon na ustima i nateže hraćku iz dubine sinusa ili pluća ili govori ko sotona da ne kažem BAU BAU (HAUS).To nema veze sa nikakvim budućim ni još budućijim rockom ili alternativom, ali ima veze samo sa jednim- lošom imitacijom sličnih bendova koji mediji podržavaju kao – perspektivne.
Najšmješnije ili najsimpatičnije mi je što su Mario Furka i Štićenici moja dva bivša susjeda jedan iz Opatije (Tomić) i jedan iz Rijeke sa Bulevarda (Mario) što me je ugodno iznenadilo i što i je posebno drago jer poznajem jednog i drugog ali iz različitih doba života. Tomića kao skatera iz Opatije čiji je brat kod mene učio gitaru, a Maria kao lika koji nikad nije odustao – i koji me pomalo podsjećao na nekog lika iz Malnarove Noćne More ili Alan Forda- naravno u pozetivnom smislu.
Dečki za svaku je pohvalu što ste napravili, jer u Rijeci nedostaje upravo takve strednje pop struje, oko koje bi se okupio i ostali dio Riječkog rocka i odmaknuo stilom u druge sfere. Iako vaš video uradak sa youtube-a snimljen u Gornjem Parku u Opatiji (samo 50 metata od moje kuće gdje sam odrastao) ima samo 18 pregleda za sada – sada ćete ih imati znatno više, jer to potpuno zaslužujete. Odlično napravljeno, korektno odsvirano i nadasve zanimljivo- zapravo prava furka .Super ste i nema preseravanja – a to je ono što cijenim,…. Jednostavnost u izričaju.