U ovoj farsi od države gotovo je svakodnevno začuđujuće (i to uvijek iznova) na kakve nebuloze i potpune nelogičnosti možeš naići.
I kad misliš da si već vidio sve – ostaneš ko pegla i ne možeš vjerovati, da je tako nešto moguće u današnje vrijeme, kada ljudi blokiranih računa, nedovoljnih osobnih primanja ili male penzije, hvataju bilo što i bilo gdje i kako, što može donijeti tako potreban im novac – NOVAC.
Jednom prije nekih dvije godine, nakon jakih vjetrova sa kišom, primjetio sam da po gradu ima hrpa (na stotine) slomljenih, ali i odbačenih kišobrana. Sjetio sam se uvijek pri tome na vrijeme kad sam bio osnovnoškolac i vrijeme kad si zaboravio ili negdje izgubio kišobran, koja je to bila šteta, ali i panika.
Kišobrani su bili skupi, ali vrlo kvalitetni, bili su toliko skupi sa su ih čak i popravljali, ljudi koji su hodali ulicom i glasnim vikanjem obavještavalji građane- KIŠOOOOBRAAAANEEEE POPPRAAAVLJAAAAMOOOOOO.
U toj šetnji sa sprugom prije dvije godine, rekao sam joj,..jebote, isplatilo bi se pokupiti te kišobrane, to je par stotina kila željeza – lima, što je par stotina kuna, koje jako dobro dođu kao dodatni kapital u kućanstvu. I tako smo se zapravo smijali, jer to je u stvari jako veliki posao, jer moraš odvojiti platno od žica, što nije baš brzo i jednostavno.
Prije par večeri, idemo ja žena i pas gradom, oko 10 navečer, kad netko trči zamnom i više ej, ej… Nisam znao na koga se to odnosi, ali sam se ipak okrenuo. Ugledao sam debelu stariju ženu koja je trčala za mnom i zatim mi rekla ovo:
Joj dobro veče,.. već 10 minuta trčim za vama. nikako da vas dostignem (???) pojavio se upitnik iznad moje glave.
Vi trgujete sa starim željezom jel tako
Pa povremeno da , odgovorim joj..
Pita ona mene.; ..jel oni otkupljuju stare kišobrane
Tog momenta shvatio sam sav očaj jednog čovjeka, koji je u toj svojoj neimaštini pritisnut reketarenjem države, posegnuo za očajničkim potezom , sakupljanjem kišobrana.
Da , primanju , ..to ide pod lim, ..odgovorio sam joj, ali ga morate očistiti od platna i drva.
Kila vam je oko 90 ili 80 lipa, ne znam točno jer se cijene mijenjaju svakodnevno…
Sada ću vam ispričati tri priče koje su povezane jednom tankom niti koja se zove – NOVAC:
Jedan susjed iz Opatije poklonio mi je peć na drva – staru 40 godina, koja je u odličnom stanju. Takva peć u Pevecu košta 5000 kn. Problem u tom poklonu je bio taj, što je bio težak ni manje ni više nego 150 kg.
150 kg ukrcati u auto, iskrcati i odnijeti po puno stepenica, do prvog kata, nije baš stvar sa kojom bih se zabavljao, rađe bih platio nekome da to odnese umjesto mene. Ima jakih ljudi, koji su bez posla, pa da zarade za kutiju cigareta ili nešto drugo, bolje je nego da ne zarade ništa. Kako baš ne poznam nikakve snagatore, koji su bez posla , odlučio sam putem oglasnika potražiti ljude koji su to spremni obaviti. Čitava procedura na kraju priče, trajala je 15-20 minuta, sat za takve poslove računa se 3 €po satu, a ja bih platio i više za tri puta manje vremena. I što drugo napraviti,nego pogledati – OGLASNIK.
I tako ja tražim pod koju rubriku bi to moglo ići , pročitao sam sve moguće srodne oglase i konačno sam našao ljude koji se bave selidbama.
Nazovem prvi broj- ISKOPČAN MOBITEL ZBOG NEPLAĆANJA RAČUNA.
Taj je gotov,.. zovem drugi broj – nitko se ne javlja, zovem treći broj, koji kaže da rade sve, dolaze odmah imaju kamion, čiste tavane odvoze sve i svašta. Ok. Pomislio sam eto ekipe, koja će vrlo lako zaraditi novac. Nazovem, objasnim stvar, a čovjek mi kaže da MORA PITATI DEČKE, ja kažem OK, pa mi javite na ovaj broj…Naravno nitko se nije javio. I tako je ta peć stajala 3 tjedna u mom autu, bez ikakve mogućnosti da je montiram.
Na kraju, sestra je pronašla neke dečke i prijatelje i četvorica ljudi uz pomoć kolica, dotepali su tu grdosiju od ljevanog željeza na prvi kat. Toliko o besparici i ljudima koji bi radili bilo što, ..ali samo na papiru.
Priča broj dva.
Za tu peć dobio sam na poklon oko 1,5 metara drva. Neka od njih bila su izuzetno debela, pa ih nisam mogao ispiliti ručnom pilom, pa sam odlučio pronaći nekoga putem oglasa, tko pili drva motorkom. Metar drva je oko 30-40 kn po piljenju, a ja imam možda 0,3 metra za ispiliti ali platio bih čitav metar. To je posao od 15-20 minuta. Pomislio sam da će to bar biti lako naći preko oglasa , jer tih koji pile ima ko gljiva poslije kiše. Otvorim ja oglase – nema niti jednog. Jedini oglas je bio neki lik koji pili tračnom pilom, no tračna pila ne može u moje dvorište, jer je to nemoguće izvesti , a piliti to na cesti – je apsurd. Dakle u čitavoj toj krizi već sam dva puta naišao da ljudi ne žele novac. I to novac stečen za 5 minuta – kako se kaže.
I sad konačna i treća priča. U glavnim ulogama dimnjačari.
U jednoj staroj kući u Rijeci u jednom stanu, dimnjajci nisu korišteni godinama. Čađa koja je bila nagomilana u sabirnicama, bila je u visini od dva metra. Dok sam to povadio van, otpale su mi ruke. Iz svakog dimnjaka, izvadio sam po 4 baje od 50 litara čađe. No glavni zgoditak čekao me je u jednoj prostoriji, gdje sam doživio noću moru, usred bijela dana. Kad sam očstio sabirnicu, u otvoru za dimnu cijev, vidio sam nekakve cigle i pijesak. Polako sam izvadio, najprije jednu ciglu,.. pa drugu, a zatim sa lopaticom i pijesak. Taj je dimnjak bio zazidan i na tom mjestu je vjerojatno nekad bila kalijeva peć , što se je dalo zaključiti po kvadratnom tragu na parketima. Srećom soba u kojoj sam to radio, bila je potpuno prazna i spremna za PREFARBAVANJE, a to znači na postojeću boju, trebalo je staviti novu farbu. Zidovi su bili pripremljeni, moje je bilo samo da očistim sabirnicu i napravim otvor za dimnu cijev sa prstenom na zidu. Nakon što sam sve očistio primjetio sam da kroz dimnjak padaju komadići, odnosno nekakva zrna pijeska. Gurnuo sam ruku u dimnjak i zaključio da u gornjem dijelu dimnjaka, ima još pijeska te sam ga rukom izvadio. Nakon toga mislio sam da je to prohodno. Taman da ću zamješati meltu kako bih zazidao prsten, kad se iz dimnjaka sručio pijesak koji je izlazio, i izlazio pomješan sa čađom i izlazio dok ga nije izašlo čitav kubik Soba je bila potpuno crna od čađe i prašine , a ispred mene je do razine moje glave stajao kup pijeska i čađe.Zatim je nastala stanka , a onda opet, pijesak je samo izlazio i izlazio. Pomislio sam da je netko iz nekog razloga zatrpao dimnjak, no radilo se je samo o otpaloj žbuki iz unutrašnjosdti dimnjaka, koji se nije koristio godinama. Kad sam sve dimnjake osposobio, bilo je vrijeme da se pozove dimnjačara. Kad eto ti njih jednog dogovorenog dana na vratima.
Dobar dan, bla bla bla, ovo ono, lik priča i priča i ne da mi govoriti, kaže on meni da je dimnjak u krivom vodu(tuđem) i da sad ne duljim..
A ja mu kažem nije u krivom vodu, nego je dimnjak ogroman i velik je ko dva normalna dimnjaka.
Kaže on meni, da ne fantaziram i da to nije moguće, jer se znaju mjere promjera dimnjaka.
Ja mu kažem da nije u pravu, jer sam vidio kako dimnjak izgleda iznutra i da je ogroman.
Na kraju ispitujući dimnjak, dimnjačar se počne češati po glavi i kaže da nešto nije tu u redu sa dimenzijom dimnjaka.
Ja mu opet kažem koliki je dimnjak, a on opet kaže da to ne postoji.
Na kraju dok tako gubimo vrijeme, u potpuno bespredmetnoj raspravi – jer dimnjak je na kraju ipak bio onih dimenzija kako sam ja rekao- ogroman, spustio se sa krova dimnjačar broj dva. I kaže on gotovi smo.
Ja kažem; čovječe kako ste gotovi, imam još tri dimnjaka koje treba očistiti i koji će se upotrebljavati. Kaže on meni pa dosta vam je jedan!!!
Helouuu??? ..a onda biser nad biserima, pa kaže taj drugi dimnjačar koji je bio na krovu:
Pa neću se sada ja opet penjati na krov (????), trebali ste nam odmah reći da treba očistiti 4 dimnjaka.
Je, da ste mi dali govoriti, ja bih možda i došao do riječi i rekao vam.
Dakle što se je dogodilo:
Dimnjačari (dvojca) su došli, p ri čemu je jedan odmah izašao na krov, ne pitajući što treba raditi, ovaj koji je bio u stanu izašao je van, ne pitajući što treba raditi. Ispitali su jedan dimnjak i prepirali se samnom kako dimnjak nije tih dimenzija koje sam im rekao – a bio je upravo takvih dimenzija.
Dakle ja ih molim da očiste 4 dimnjaka, gdje bi oni zaradili za svoju firmu četiri puta više nego što su zaradili, a oni mi odbijaju očistitri dimnjak s obrazloženjem da se oni neće ponovo sad penjati na krov i da sam im unaprijed trebao reći da treba čistiti 4 dimnjaka.
Dakle ovakvu bahatost i apsurd nisam nikada doživio nakon što sam MORAO pozvati koncesionara, da očisti četiri i ispita jedan dimnjak. Otišli su sa utrškom od 600 i nešto kn.
Na kraju, da vam napišem jednu vrlo važnu stvar. Preko noći se može dogoditi, da ostannemo bez struje. Sve klime, termopeći, plinske peći, koji pogoni gradski plin, bojleri i štednjaci, više neće raditi. Ljudi će (ali samo oni sretnici) koji imaju peć na drva, opstati, ali u tome se i krije prava bomba, jer većina dimnjaka koja se ne koristi godinama, stoji ne očišćena, a stavljanjem u upotrebu takvih dimnjaka, svaka kuća postaje potencijalna užarena buktinja, jer zapaljeni dimnjak, je nešto što ne možete samo tako ugasiti. To nije običan požar. Požar u dimnjaku dovodi u opasnost čitavu zgradu, ali ljudi toga nisu svijesni.
Za vrijeme nedavne oluje u Rijeci, kad je naglo zahladilo, vatrogasci su imali 20 intervencija na dimnjacima. No, tog dana bilo je struje, sad zamislite situaciju kad se budu stavljali u pogomn dimnajci, koji su puni čađe možda i po 4 metra. Ono što ljudi ne znaju i što ih većina ne čini – to je čišćenje cijevi između peći i dimnjaka. Tako nakupljena čađa u cijevi od peći svojevrsni je fitilj, koji odnese plamen ravno u dimnjak. Cijevi od peći trebalo bi skinuti svakih 15 – 20 dana i temeljito sastrugati čađu sa njih. Koliko je od vas to ikada učinilo. Vjerojatno nitko ili samo mali broj ljudi koji ovo čita.
Nalazimo se u vremenima gdje se stvari dešavaju u roku od nekoliko sati, zamislite grad od 200 000 stanovnika kad svi počnu ložiti vatru, toliko vatrogasaca nema ni Amerika, a kamo li skromna Hrvatska, zamislite Zagreb, Split…. Cijene dimnjačarskih usluga su naspram jedinica koje treba održavati- znatno preskupe i potpuno neopravdane, a zbog toga su i dimnjaci ne očoišćeni. Čiščenje dimnjaka prema primanima većine građana ne bi trebalo biti više od 20 -30 kn, što odgovara cijeniku satnice od 3 €. Pri tome ne treba zanemariti da čitav postupak u najzahtjevnijem čišćenju (zbog visine zgrade) ne prelazi pola sata. Čak i kad bi takve cijene bile , koncesionar bi još uvijek zarađivao enormne svote novaca. Treba ukinuti koncesiju i omogućiti ljudima da mogu kvalitetom, ali i brojnošću, sudjelovati u čišćenju dimnjaka, kako zbog sigurnosti, tako i zbog zapošljavanja novih ljudi. Dimnjaka ima previše da bi to obavljala jedna firma. Praktički je nemoguće, da jedna firrma sa tolikim brojem djelatnika pokrije sva kućanstva u Rijeci ili nekom drugom gradu u Hrvatskoj u kojoj se sve više i više dimi, kad će se zapaliti, ne znam, ali gdje ima dima ima i vatre.
Glavnu farsa u svezi ovih koncesija izrekao je Predsjednik sekcije dimnjačara Hrvatske obrtničke komore Želimir Jakobović koji smatra da bi se ponude za koncesije trebale dostavljati tajno, odnosno pod šiframa, a ne pod imenom poduzeća, kako bi se izbjegle moguće manipulacije.
Šta to znači da ja kao ponuđivač dimnjačarskih usluga ne mogu nekome u komisji dojaviti koja je moja šifra, pa da taj onda lobira za mene? Gospodine Jakobović, prošla su vremena kad ste ljudima sa takvim farsama mogli mazati oči, znamo mi jako dobro kako vi svi funkcionirate, a naročito po pitanju koncesija, ali i ne samo koncesija…na žalost.
chat wih me
